rina's show must go on...

Objavljeno: utorak, 26.09.2006.

JOHNNY DEEP

Image Hosted by ImageShack.us

Odrastao je na Floridi. Majka mu je s dvanaest godina poklonila gitaru koja mu postala opsesija. Kad je imao 15, roditelji su mu se rastavili, a sa 17 je odustao od srednje škole i pokušao ostvariti glazbenu karijeru svirajući u bandu The Kids (nekoliko puta svirali su kao predgrupa velikom Iggy Popu). Zajedno s bendom, nadajući se slavi, seli u Los Angeles gdje se vjenčao sa vizažisticom Lori Allison. No karijera ne napreduje, a i razvod braka je uslijedio vrlo brzo.

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Još jednom bačen u natprirodni svijet Jack Sparrow otkriva kako je krvlju obvezan vratiti dug legendarnom Daveyu Jonesu. Ne pronađe li u određenom roku način kako da se riješi duga, prijeti mu vječno prokletstvo i izdržavanje kazne čak i nakon smrti. U tome mu se i ovaj put pridružuju Will Turner (Orlando Bloom) i Elizabeth Swann (Keira Knightley), a sudeći po činjenici da se snima i treći nastavak, možemo zaključiti kako su glavni i odgovorni bili zadovoljni učinjenim.

Image Hosted by ImageShack.us
- 21:49 - Pretty In Pink... (32) - Print Post... - Link Of This Post...

Objavljeno: subota, 23.09.2006.

NA SLIKU I PRILIKU

layout for myspace

layout for myspace



Sve su premijere uzbudljivi događaji ali svaka je od njih mačji kašalj prema najvećoj predstavi na svijetu: predstavljanju novorođenčeta dragoj rodbini.

Najbolja supruga na svijetu odlučila je donijeti Rafija na svijet usred noći, tako da sam morao čekati sve do jutra da bih ga mogao vidjeti. Doktor mi je savjetovao da svakako prvi put dođem sam. Stoga nisam nikog osim svoju majku jer ona je dakako moja majka, a za ravnotežu poveo sam i ženine roditelje jer, na kraju krajeva, i njima se rodio unuk. Nisam mogao izostaviti ni tetku Ilku ni ujaka Jakova jer bi se inače strašno uvrijedili, a ni Zieglerove koji su već poslali prekrasan dar: bijele pletene cipelice, isto takvu kapice i najljepše hlačice na svijetu, plave poput neba.

Posve slučajno su se istim darom iskazali i moja majka, tetka Ilka, ujak Jakov te brojni prijatelji i znanci. Čak i mljekar. Gotovo da čpvjek požali što će dijete narasti jer bi inače imalo odjeće do kraja života. Jedno je ipak sigurno: ubuduće će svako novorođenće mojih prijatelja sobiti na dar slatki mali komplet odjeće.

Razumije se samo po sebi da ni ja nisam pošao k ženi praznih ruku. U jednom trenutku, one strašne noći dok sam kršio ruke u bolničkoj čekaonici, svečano obećah sam sebi da ću, ako sve prođe dobro, kupiti ženi krzneni kaput. Ali ujutro, kad sam trijezno razmislio, prisjetio sam se da će uskoro ljeto, a bilo bi smiješno da moja žena usred ljetne vrućine trčkara u krznenom kaputu. Umjesto toga sam pošao k najskupljem draguljaru u gradu i izabrao prekrasnu ogrlicu od dijamanata. Rekoh sebi: >To je ono pravo<, sve dok nisam ugledao cijenu. E pa za koga mene ta žena drži? Za Rockefellera? I to samo zato što je rodila dijete? Nije ni prva ni zadnja koja je rodila, a nećete mi valjda reći da sve rodilje dobivaju dijamante?

Na koncu sam joj kupio buket crvenih karanfila s bogatom šarenom vrpcom, i bananu za Rafija. A u znak priznanja za sve njene napore - obukao sam tamno odijelo. Neka zna da joj opraštam sve paklenske muke koje sam noćas prošao i da joj ništa ne zamjeram.

Na putu za rodilište moja nas je majka uvijek iznova opominjala da djetetu nikako ne smijemo prići bliže od dva metra, jer je sigurno da po nama vrve razni mikrobi, virusi i bacili. Time nas je sve duboko povrijedila. Tetka Ilka je rekla kako se nada da moja majka neće, poput ostalih njoj dobro znanih baka, već s vrata početi tebati >buci-bucili<, što je prvi korak u krivom odgoju djeteta.

U tako napetu raspoloženju stigosmo do rodilišta. Vratar je očito imao tešku porodiljnu moć, pa je zadrijemao i tako smo svi zajedno šmugnuli pored njega. Jedna sestra nam je pokazala put do ženine sobe. Suzdržana daha, pokucali smo i ušli. U sobi nije bilo nikoga. Stric Jakov, koji se u svojoj karijeri može pohvaliti sa dva semestra farmacije, objasnio nam je da je moja žena vjerovatno na poslijeporodiljskom pregledu.

U tom je času tetka Ilka, koja je, još uvijek uvrijeđena, zaostala za nama, odnekud pobjednički zakliktala.

- Tu je! Eno ga!

Požurismo onamo, kad tamo... na kolicima poput onih za posluživanje... leži nešto od glave do pete začahureno u bijelo...

- Bože dragi - prošaputa ženina majka. - To je on! Zar nije sladak? Sunce bakino, buci-buc!...

- Srce moje malo - moja će majka s uzdahom. - Srce moje malo...

- Ja ništa ne vidim - rekoh, na što je tetka Ilka profrktala da naravno ništa ne vidim, niti bilo tko drugi može što vidjeti, kad su ga tako umotali. Oprezno je podigla pokrivač i onesvjestila se.

Pred nama je ležao Rafi.
Rafi glavom i bradom.
Pravi mali anđeo.
Moja punica briznu u plač.
- Ah - reče uzdišući. - Slika i prilika pokojnog strica Oskara... Pogledajte taj nos... pa ta usta...
- A te uši! - promrmlja njen suprug. - Iste su kao i u njegove bake.
- Koješta - usprotivi se Jakov. - Brada mu je ista kao u Viktora. Upravo je on znao tako isturiti bradu kad bi mu loše krenulo u pokeru.
- A ja kažem - gospođa će Ziegler - da je pljunuta majka. Samo te oči! Gledajte kako ih sklapa i otvara... Baš kao ona. Sklopi ih... otvori ih...

Ja nisam prozborio ni riječi jer, iskreno rečeno, bio sam pomalo zbunjen. Kad sam maloprije ugledao Rafija, srce mi je snažno zakucalo a u glavi mi je odzvanjalo: >Čuj, stari, nema labavo, to je tvoj sin<. Zaljubio sam se u nj na prvi pogled. Pa ipak - kako da kažem - više mi je, onakav ćelav, bezub, zajapurena lica, dubokih kolobara ispod očiju, bio nalik na stara, smežurana mešetara. Naravno, dražesna anđeoskog mešetarčića - uvjeravao sam sama sebe, pa ipak sam bio pomalo razočaran. Duboko u srcu nadao sam se da će, čim me ugleda, povikati: >Tata, tata!<. Umjesto toga,duboko je zijevnuo i stao se derati.

- Jeste li mu vidjeli desni? - guknu tetka Ilka. - Ma iste su kao u strica Emila!

Čemu poricati, svi smo bili duboko dirnuti. Zapravo je ipak čudesno kako se u tako malom stvorenju ujedine sve fiziče i psihičke osobine predaka. Priroda doista stvara čuda...

- Oprostite - prekinula me sestra u mojim razmišljanima i uputila se prema kolicima u namjeri da ih odveze.
- Molim vas - upitah je - a gdje je gospođa Kishon?
- Koja gospođa Kishon?
- Pa majka, Zar ovo nije sin gospođe Kishon?
- Ovo? Ni govora. Ovo ovdje pripada gospođi Mizrahi. Osim toga to je djevojčica - reče sestra i odveze malo čudovište.

Stvarno, krajnje je vrijeme da se nešto poduzme protiv anarhije u našim bolnicama.
- 10:26 - Pretty In Pink... (12) - Print Post... - Link Of This Post...