" 'S rioghal mo dhream... "

Super naslov, ne? Ne.

Jupi... Što da kažem... Nemam baš neke volje pisat blog...
Nekada mi se čini kao da svi znaju nešto što ja ne znam...što je uglavnom i istina...
Samo, tužno je to... Uvijek isto...

Zanimljivo..imam dvoje, troje prijatelja, ne računajući obitelj i djevojku... Jebiga, jedini su imali dovoljno živaca da me trpe do trena kad počinjem pokazivati i neke svoje kvalitete...

NE znam. Možda je ovaj post EMO. Možda ne.

Uglavnom, tako, nekad mi se čini da sam izostavljen, pomaknut iz društva... Ne znam uopće tko radi što, tko je mrtav, tko je živ, tko se napio (i koga su slikali golog!)... Ne znam..u tome je poanta, ne znam...

Osjećam se baš kao kila trulih krumpira na sniženju. Nitko ih neće kupiti, i svi ih gledaju sa sažaljenjem.

Kao i mene...

"Ah, jadan.. Nema pojma..."

Skoro nitko me nikada ni nije upoznao. Većina ljudi me zna užasno plitko, a da ne spominjemo da me ljudi iz osnovne još uvijek vide kao grubijana, nasilnika žedna krvi i tuđe boli, sadista...
To nekada boli...

Što se mene tiče, ljepše mi je kad me nitko ne poznaje... Ali opet, ne želim da mi se "krivo sudi". Želim samo da se zna: Nisam glup! Nisam blesav! Nisam loš!

Hahaha... Možeš si misliti kako će se netko obazrijeti na moje molbe.

Netko ipak hoće. Ali taj će mi uvijek biti prijatelj.. Naravno, Gospodin.

A ostali, ljudi? Neeee... Sude mi zbog grešaka... I neka mi sude. Ali postoji nešto što se zove kajanje, i nešto što se zove OPROST.
Toga u svijetu više nema.

Baš mi je lijepo u životu.

Ne znam... Ne da mi se pisati postove koji ne dobivaju ikaakav odaziv. Tako da će ovaj post tu stajati jako dugo, kao glasna i jasna poruka svima:

Novo! Oprost! Ljubav! Radost! Vjera!

Ali to se ne kupuje, pa očito svi misle da ni ne postoji.






Osjećam se kao čovjek na slici... Tjeskobno...



Left, Right, Nowhere

Walked many paths
Passed many tests
Yet no credit given
Only life stealin'.

Years pass,
Felt a different bass
Things change,
But people - they derange.

No longer am I the same,
Never have I asked for fame,
Yet they strike at my heart,
Tear it, part by part.

Forgive me, for I have been wrong,
God has, he made me strong.
Forgive me, I forgave you,
See me, do not ask: Who?
For I am good, that is true.

One day,
Things will come to rest,
My final test:
And never shall I hate,
For I have a different fate,
To love, and seal your gate.


Oni ljudi koji trebaju biti uz mene, jesu uz mene.
I oni će znati da se ovo na njih odnosi.
BEZ VAS; NEMA ME!
Tako...

Ostali ljudi, oni koje živo boli kurac za mene? Ah... Imaju svoje živote...
SAmo, za njihove netko pokazuje interes... HA!



Budite pozdravljeni... I po mogućnosti, što prije zaboravite na moj blog. (sarkazam, oh sarkazam...)




PLUS BONUS: Evo vam jedna slika moje malenkosti sa sestrine svadbe. Yay! Sad ste sigurno happy. (sarkazam)

Jao... Prošlo i to... Ali neka...

Bilo je predivno. Ne znam kako da vam to opišem. Cijelo vrijeme mi je srce bilo enormno, bio sam tako raznježen...

Svoju sestru i njenog muža (wauu!!) ne želim ni opisivati. Dovoljne su dvije riječi: Čista Svjetlost. Oboje su sjajili.
I zaista, kao da je Božje Svjetlo sjalo, sve je bilo tako divno...

Stvarno, nemam riječi...

Hvala Joe-u i Niniane, jer su mi ukazali veliku čast: Bio sam do-kum, i meni je to strašno puno značilo...

Želim im svu sreću ovoga svijeta... Nadam se da znaju da ih oboje neizmjerno jako volim i da mi se uvijek mogu obratiti, da ću pomoći ako ikako budem mogao...

Bog ih blagoslovio... Zaista, oni imaju istinsku ljubav...

Inače ne pišem pjesme, ali evo, sad napisah jednu, i posvećujem ju novopečenom bračnom paru...



Riddle of truth

There were two bright lights,
Shining through our nights.
Separate they were,
But blessed? For sure.

And as they've met,
Love in their hearts was set.
Searing through the skies,
Her hair red as she flies,
His wings white, no black feather, no lies.

Unite o Souls!

Together they stand,
Ever Beautiful, Brand.
Even when the mountains fall,
Their love shall stand tall.


Sve vas pozdravljam... Uživajte!

Da... Sutra se moja sestra udaje...

Kaos... Ona živčana, moja mama živčana...
Jedini koji je normalan je mladoženja...

Prepucavaju se, i to non-stop. I onda se i mene u to uvlači. A meni se baš i ne da raspravljat i sl..

Užas... Joj, samo da to već jednom prođe... Siguran sam da će svadba bit prelijepa, ali samo želim da se to sve smiri, da svi opet počnemo normalno funkcionirati...

Pozdravljam vas... Potrudite se malo više komentirati...

Heyho!!!

Ja sam luuud... Mda... Koh koh...
Nisam neko vrijeme bio na netu... Bio mi onesposobljen zahvaljujući kućnom majstoru koji se zove "Majka moja" i njenoj bandi gnomova. Mda...
Majka krivo ukopčala optičke kabele... A ja, kako sam mutav, to uopće nisam skužio... Mha...

Da. Bio sam na Tool-u, i bilo je skroz ock... Malo su mi bili prekratki za te pare, al jebiga...
Što da im radim... Uživao sam ovako i onako.

Ovom prilikom ću pozdraviti Killera i Mrgića.
Fudlu-wololo...

Što se tiče Eq-a... Priča uzima neobične preokrete...
Bruno mi se čak i javno ispričao, na nastupu... I uglavnom, da ne duljim, možda se vratim... Teško mi je bez tog benda... Ali, SVE U SVOJE VRIJEME (primjećujete? Naslov u textu... Waaaa!!!)

Sve u svoje vrijeme...

Što se škole tiče, baš mi je kul... Puno sam zainteresiraniji za meteorologiju... Praksa je zakoooon...
Usput, da se pokurčim: Predsjednik sam razreda, kao i predstavnik u vijeću učenika. I sad sam ja kul...

Sve vas pozdravljam... Vi ste meni baš kul... Hmmm...

Naslov već puno govori. Na dan kad smo trebali nastupati, meni moji prijatelji jave da sam izletio iz benda, i da Bruno svira bass umjesto mene.

Tako to očito ide na estradi.

Pokušavao sam ih kontaktirati danima. Danas sam uspio, i saznao divne vijesti.
Povrijeđen sam... Ne zato što su me izbacili iz benda, već zato što mi je to na ovaj način priopćeno.

Znam da ne sviram Bog-zna-kako, ali sve se ovo moglo puno ljepše riješiti.
Jadno... Ništa, ovo sve dokazuje kakva sam ja osoba, i kakvi su oni.

Zahvaljujem im. Bar su mi dali dodatnog slobodnog vremena. Valjda ću i u školi bolje proći.

Najveće zahvale idu Bruni Bračiki. Da nije bilo njega, do ove situacije ne bi sada došlo. Možda kasnije. On je bio taj koji je htio svirati umjesto mene.

Teško... Jako mi je teško. Volio sam taj bend. Nisam ovakve stvari očekivao.

Karlo, tebi opraštam. Ti si se bar ispričao. Zaboravit ću teško, ali ti opraštam.

Edi... Ti si me pomalo razočarao.

Sve u svemu... Sad jedno dulje vrijeme ne želim nikakav bend. Ne želim da mi se ovo ponovi. Sad se bacam na vježbanje. I tražit ću nekog da mi daje instrukcije iz bassa. Stvarno ne želim da mi se ovo ponovi.

Sve vas pozdravljam, a najviše moj bivši bend...