slučaj s jabukom

četvrtak, 01.06.2006.

ne znam zašto

ali te ptice pjevaju cijeli dan.
valjda su sretne, što li.
foka je doma. čeka me.
lijepa, draga, meka i topla.
volim foku.

iako sam umorna
iscrpljena
zapravo ne znam tko je više iscprljen.
i što želi tko.
ili koga? što?
zgodan li je taj akuzativ.
pomalo optužujući, na stranu gramatikalije.
ali jest.

ne znam veselim li se sutra.
vidi, ludo sutra se ne da deklinirat.
možda baš zato jer je nepredvidljivo.

ne znam. umorna sam.
neopisivo umorna.

01.06.2006. u 19:24 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

«na dan kada umrem ostvarit će se naglo sve što nije moglo za mojega života; zavladat će čista ljubav, bratstvo ljudi i apsolutna pravda. zbog te blagoslovljene ere čovječanstva ja sam već na vrijeme kušao da ubijem samoga sebe. a što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu – bila bi: VEDRINA. kristalna kocka vedrine.» (tin ujević)