I Will Never Forget You

nedjelja, 28.08.2016.

Ponekad

Ponekad mi nedostaješ
Nakon toliko vremena u kojem sam
Pokušavala uzaludno pronaći
Utjehu
Tražeći snagu riječi,
Koju si imao,
U riječima slučajnih prolaznika.
Kako opisati taj osjećaj?
Kako opisati tugu koja me obuzme
Ponekad,
Ponekad kada poželim čuti
Tvoje riječi,
Kadkad nježne poput
Zvukova gitare,
Kadkad tužne poput magle,
Kadkad mračne
Poput noćnih sjena?
Kako opisati taj osjećaj?
Ponekad mi nedostaješ,
A tada sam nijema.


28.08.2016. u 16:36 • 1 KomentaraPrint#

nedjelja, 21.08.2016.

Me And My Shadow

My loneliness likes shadows,
The dark shadows of a night,
My eyes are so lethargic,
I want a silence where is quiet!

In the night I went on a forest path
Under yellow light of lamps,
While I quietly walked in the silence
I whispered to my shadow: Thanks!

I looked at her next to me
In the silence until midnight,
I loved her, she was timid -
Oh, my shadow and me in the night!

The sea was completely dark,
Invisible, very coldly;
Like a star shone one marine light
And gave me my bravery.

21.08.2016. u 11:19 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 10.08.2016.

Tek ljubav

U beskonačnosti
Smjene noći i dana,
U igri života, u igrokazu nagona -
Ljubavi, strasti, ega i sebičnosti,
Spoznah tek ljubav:
Jedini odgovor, jedini smisao,
Jedinu nadu, jedinu istinu,
Jedini lovor!
Ona neće zastati u strahu
Pred nepoznatim,
Neće poslušati zapovijedi,
Poeziju života će nam darovati,
Voljenim bićem nas učiniti.

10.08.2016. u 11:36 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 04.08.2016.

Tuga jedne iluzije

Noć je prohladna.
Rosa na asfaltu nevidljiva:
Automobili, ljudi…
Vreva.
Moram se provući
I nedotaknuta doći kući.
O, kako je dug put do doma!
Nepoznati glasovi
I buka motora…
Grad, u koji svi hrle,
Puninom živi.
Grad – da ispuni našu glad:
Glad za bogatstvom,
Glad za slavom,
Glad za moći…
O, kako će sve brzo proći!
Jednog dana ostat će
Samo tuga iluzije
Za spomen
U našoj samoći.

04.08.2016. u 12:49 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 03.08.2016.

Tama

I

Dugo ne vidjeh zvijezde na nebu... Mrak je oko mene… Nigdje nikog nema… Munje sijevaju na jugu... Bijeli oblaci poput duhova plutaju tamnim nebom... Hladan vjetar dodiruje mi kosu... Vjetar je sve jači i sve hladniji… Njišu se krošnje stabala...

Još jedan bljesak munje osvijetli mi stvarnost.

Uzalud… Uzalud čekam da zvijezde zasjaju. One neće zasjati meni ove noći, ni iduće. Oblaci se nadviše nad moju dušu i zakloniše zvijezde. Zauvijek. Stojim sama u mraku, u ponoru ništavila, bez nade, bez osjećaja, bez svjetlosti, bez radosti… Samo moj um, još slobodan i miran, nazire svjetlost u mraku.

Bijeli oblaci su se raspršili, na nebu je ostala tama, sivilo, bez zvijezda. Munje sijevaju na jugu.

II

Hodam u tami. Želim da me proguta, da nestanem. Ne bojim se mraka, bojim se čudovišta koja vrebaju iz tame. Poprimaju razne oblike: strašnih životinja, duhova, ponekad i ljudski oblik. Plaše me. Želim da me ostave na miru. Želim utonuti u mrak, iščeznuti u samoći. Želim ozdraviti!

Vjetar šumi u krošnjama, a između oblaka je provirila jedna zvijezda. Nema glasova, nema drugih zvukova osim lupanja mog srca koje krvari. Miriše mokra trava. Slušam kako šumori vjetar. Osjećam njegov blagi dodir. „Nemaš razloga za strah“, vjetar mi glasno šapuće,“kada te ovako dodirujem, nemaš razloga za strah kada te ovako ljubim.”

Šapat vjetra me umiruje. Sve mi izgleda nestvarno i čarobno. Odjednom sam se opustila, odjednom sam ozdravila! Vjetar neumorno šapuće iste riječi.

Nebo i zvijezde uzdišu dok sanjam o tebi u samoći.

03.08.2016. u 16:06 • 2 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< kolovoz, 2016 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Prosinac 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (1)
Lipanj 2019 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (1)
Lipanj 2018 (1)
Svibanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (4)
Siječanj 2018 (3)
Prosinac 2017 (1)
Studeni 2017 (1)
Rujan 2017 (1)
Lipanj 2017 (2)
Studeni 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Kolovoz 2016 (5)
Svibanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga:

In the darkness.

Dusk At Sea

TO-NIGHT eternity alone is near:
The sea, the sunset, and the darkening blue;
Within their shelter is no space for fear,
Only the wonder that such things are true.

The thought of you is like the dusk at sea—
Space and wide freedom and old shores left far,
The shelter of a lone immensity
Sealed by the sunset and the evening star.

Thomas S. Jones, Jr.


late night chill -
gazing at distant stars
I think of NY friends

Kuniharu Shimizu


noćna jeza -
zagledan u daleke zvijezde
mislim na njujorške prijatelje

"Nobody But You"
Charles Bukowski


nobody can save you but
yourself.
you will be put again and again
into nearly impossible
situations.
they will attempt again and again
through subterfuge, guise and
force
to make you submit, quit and/or die quietly
inside.

nobody can save you but
yourself
and it will be easy enough to fail
so very easily
but don't, don't, don't.
just watch them.
listen to them.
do you want to be like that?
a faceless, mindless, heartless
being?
do you want to experience
death before death?

nobody can save you but
yourself
and you're worth saving.
it's a war not easily won
but if anything is worth winning then
this is it.

think about it.

Ove pjesme su samo odraz mog
trenutačnog (turobnog) raspoloženja i
ne odražavaju realnost.