na ovom blogu mozete nac sve sta meni padne na pamet napisat .....
najvise cu pisat o mojim filozofijama i a trenutno sam malo ukomirana zbog nekih ljubavnih problema pa ce zalutat i koja srcedrapajuca pisma...
aaaaaaaa
necete virovat...al ja opet pisem post...
malo drugaciji nego inace al eto...
jel ikad primjetite kako se ljudi skroz promjene??
dvi cure koje su isle sa mnom u skolu...
i za koje sam mislila da ih poznajem....
su nestale...sad su se pojavile neke 2 cure...
bezlicne...bez karaktera...bez onoga sta su nekad bile...
al jos nisam shvatila zasto??
i smeta me to...
smeta me sta nemaju svoj stav...
smeta mi sto ono sta bi im prije govorila bi lipo slusasl...
a sada samo kimnu glavom...
i ne samo tako prema meni...
vec prema svima....
onaj sjaj u njihovim ocima...kada bi se za nesto dogovarali...
ona patnja zbog nekog decka...
oni razgovori duugo u noc....
sve...sve je to nesatalo....
i polako smo se pocele udaljavat....
a imale smo nesto sta je bilo pravo prijateljstvo...
imali smo nesto na cemu su nam mnogi zavidjeli...
imali smo nesto sto vise nemamo...
nesto..za sta neznam isplatili se uopce borit..
jer nevolim kad ljudi se mjenjaju..
a jos manje kad nemaju svoj stav...
znam da su se obe prije borile za svoja uvjerenja..
al sad je ta borbenost i zar u ocima nestao...
bila sam mislila kako sam se ja promjenila..
al nakon duugo razgovora shvatila sam da sam ostala jos uvik ona ista..
i drago mi je zbog toga...
drago mi je znat da jos uvik imam glavu..
al zasto je one nemaju??
