I onda kada to najmanje očekuješ,svijet se ponovo ispravi...

Nisam puno toga u životu prošla,ali slomljeno srce nisam izbjegla. Kažu da slomljeno srce može sastaviti samo osoba koja ga je slomila.Slažem se s time. Ostali samo mogu pomoći,biti uz tebe,pokušati izmamiti osmijeh na lice i obrisati pokoju suzu.Lakše je znati da postoji još neka slomljena duša koja zna što ti osjećaš,i koja je to sve prošla.Opet kad gledaš s druge strane da je ta osoba išta vrijedila,nebi ga nikad ni slomila. Nebi te povrijedila.Shvatila sam da bez obzira na sve stvari koje sam prošla u zadnjih dvije godine,emocionalni svijet mi se sveo na bježanje.Od bilo kakvih osjećaja.Od rizika da bi možda opet mogla biti povrijeđena. Obrambeni mehanizam.Oklop.Bježeći od emocija,njegujem slomljeno srce i zapravo dopuštam osobi koja me povrijedila da na neki način još uvijek ima neku vlast nadamnom. Strah me. Novog početka. Teško je vjerovati da ćeš nekome opet s takvim ushitom ljubiti usne,predati mu se u potpunosti,dušom i tijelom.Teško je vjerovati da ćeš se uz njega moći iskreno smijati i plakati.Znam,neće biti isto.Možda pozitivnije,možda negativnije.Možda će neke nove stvari boljeti,ponovo povrijediti,ali bar ću osjećati.Pokušati zaboraviti prošlost,i sve loše što mi je ON pružio. Možda će neko drugi slomiti sve strahove,sve zidove i sve što mi ne dopušta da sam sretna.Možda nakraju ostane samo mali trag koji će me podsjećati koliko sam voljela,ali neće boljeti. Jer veći dio će se smijati. Smijat će se tebi u oči.Taj osmijeh će najviše boljeti.Kleknut ću pred tebe posljednji put,samo da se spustim onako nisko,na tvoju razinu i da vidiš kako si mi pao u očima.Jer zaslužuješ to. Uvijek sam te sažaljevala zbog svega,a sad shvaćam da si zapravo uvijek glumio žrtvu. Jer si znao koliko uvijek padam na to i koliko sam ti uvijek htjela pomoći. Sada si mi samo jadan.



Mnoge stvari sam u kratkom vremenu izgubila,ali one koje sam dobila u zamjenu čine taj gubitak nebitnim.Hvala na tome.Nisu se sve moje želje ostvarile onako kako sam si zamislila,i zahvalna sam na tome. Jer nisam sigurna da bi bila sretna da su se ispunile.Bolje je od kad sam se makla. Ne tiješim samu sebe,iskrena sam.Polako ali sigurno gradim svoj svijet ispočetka..

Goodbye ):

Ti si me učio o ljubavi.Iako nikad nisi rekao točnu definiciju.Uvijek si bio više jak na riječima nego na djelima.Imam svoju teoriju ali nažalost ne poklapa se s praksom. Zato mi i je ovako kako je. Naučio si me da sebično volim,da volim do kraja. Najlakši način do slomljenog srca.Zanimljivo je kako ljudi vrlo lako izgovore neke preteške riječi. Riječi o kojima bi se trebalo razmisliti prije nego ih izgovoriš. Volim te i mrzim te. Lakše reći nego učiniti,poduzeti nešto. Dati ti nadu i onda pustiti čovjeka da ode. Iako su teške riječi i teška obećanja dana. I sada kao da više ne pamtim. Izgubila sam se negjde između volim te i mrzim te. Kao da više nisi ni živ,ili samo ja više ne osjećam? Ponekad fali,ponekad boli,ali sretna sam što sam se makla od toga svega. Jer inače bi i ja završila kao ti. A to je posljednje što želim. Nisi vrijedan toga. Ljudi odlaze i dolaze. Tako i ti. Samo ne razumijem zašto se stalno vraćaš? Neke stvari nikad se ne mijenjaju. Mijenjaju se vremena,lica,mjesta..samo se ljudi ne mijenjaju.
Ti se nikad nećeš promjeniti. A ja neću više pokušavati. Samo sam sebe promjenila zbog tebe. Više se ne znam smijati,onako iskreno. Iza osmijeha se krije sve što ti nikad nebi mogao razumjeti. Neću ti nikad oprostiti što sam zbog tebe prestala sanjati. Jer svaki put kad sam bila na nebu,ti si me srušio na dno. Tako lako,u jednom trenutku.. Bez imalo grižnje savjesti,sve dok me nisi ponovo trebao. Ne možeš bez mene. Trebaš me. Znaš to i sam. Svaki put kad sam ti u blizini,osjećam to. To je jedino što me tješi jer znam da i ti patiš iako se prikrivaš. Zaslužuješ to samo zbog mene,a žao mi te je jer sada tek znam kako ti je teško bilo,kad izgubiš onoga za kojeg misliš da te nikad neće napustiti i da će uvijek biti uz tebe.Samo zbog toga ti i sve opraštam...

Jer uspio si bar nakratko nekog drugog osim sebe staviti na prvo mjesto. Dopustio si bar nakratko da ti neko pomogne.Otvorio si se do kraja i rekao sve teško u životu što ti se dogodilo.Sretna sam jer sam te usrećila,bar onoliko kolko si si sam dopustio sreću.Jer istina je ono što si uvijek govorio,da sam prevrijedna za tebe. Vjeruj mi niko neće s tobom prolazit sve ono što sam ja.A sve bi bilo drugačije,samo da si se u potpunosti prepustio..Zastani na trenutak,pogledaj oko sebe,i promisli koliko si sretan. Tada pokušaj spasit ono što spasit možeš,a na mene zaboravi...

The greatest thing you'll never learn is just to Love, and be Loved in return.





Ove stvari nikad nisam priznala,ali znam da ćeš ovo čitati..
Ako da,hvala ti ipak na svemu..
Uz tebe sam shvatila da trebam biti sretna svime što mi je život pružio.


PS: Vjerojatno posljednji napisani post ili promjenjena blog adresa.Ali tu sam.Javim se..

Sometimes people run away just to see if anyone cares enough to follow

Postoji knjiga koju često otvaram. Na njoj velikim slovima piše "PAST" Pokušavam se svaki put suzdržat i odoljet ponovom otvaranju.Pokušavam ne okretati te stranice,pokušavam ih sve izbrisati i potrgati ali srce neda. Možda postoji neka sila koja me stalno tjera natrag. Svaki put kada pomislim da sam napokon krenula dalje,opet se vraćam korak unutrag. Vrtim se u krug i pokušavam promjenit ono što znam da je nemoguće. Pokušavam bježat,ali uvijek me nekako prošlost sustiže. Emocije se bore protiv razuma,ali svaki put popusti srce.Ono je već po stoti put slomljeno i sastavljeno,ali nikad u potpunosti zacjeljeno. Štitim ga nekim nevidljivim oklopom koji svaki puta popuca napola kada god se umorim od bježanja.Zapravo biježim od same sebe,od osjećaja koje osjećam. TI si me naučio da bježim,ali ja sam ta koja mora reći STOP bježanju. Odlučiti kada je vrijeme da se suočim sa svojim strahovima.Mogu oprostiti,ali ne i zaboraviti.




***


Nova knjiga.Prazan list papira. Nova stranica...

Pisat ćemo je zajedno..?

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.