Vojna tehnika, povijest oružja!

Pošto je tijekom prošlog ljeta američki Kongres odobrio dati suglasnost za prodaju borbenih aviona pete generacije F-22A Japanu, Tokio je donio definitivnu odluku o samostalnom razvoju svog borbenog aviona nove generacije. Značajnu podlogu za takav samostalni projekt pruža izvanredna tehnološka razvijenost Japana, zahvaljujući kojoj je tijekom devedesetih godina japanski Institut za tehnološka istraživanja i razvoj započeo s preliminarnim studijama razvoja novog borbenog aviona, koji je tada i dobio naziv ATD-X (Advanced Technology Demostrator) program. Koristeći se tim prednostima Tokio je krajem prošle godine odlučio pogurati program ATD-X u višu brzinu, želeći da do 2011. završi prvi prototip koji bi bio sposoban za probne letove.





O tome kako cijeli projekt grabi naprijed govore novi podaci: nakon mjerenja radarskog presjeka obavljenog u Francuskoj, počelo se s određenim preinakama aerodinamičkog dizajna aviona, na što upućuju nove kompjutorske animacije, odnedavno dostupne u javnosti. Temeljni imperativ koji Japan postavlja pred ATD-X program jest da avion ima visoke "stealth" odlike, usporedive ponajviše s onima na F-22 odnosno onima na F-35. To se prije svega odnosi na prilagodbe uvodnika zraka za pogonsku skupinu, koje inače znaju biti svojevrsni "zid" od kojeg se odbija radarsko zračenje što u konkretnom slučaju japanski inženjeri kane znatno ublažiti. Također, prema kompjutorskim animacijama može se vidjeti kako je mockup aviona znatno prerađen, tako da je pilotska kabina više pomaknuta naprijed, u nosnu sekciju trupa, i da se radi na dvosjednoj, a ne više jednosjednoj inačici. Pretpostavlja se da Japan kani u konačnici proizvoditi samo jedan tip zmaja aviona, dvosjed, koji bi, u slučaju da se avion kani operativno rabiti kao jednosjed, zadnju kabinu opremao dodatnom opremom, kao što to sada prakticira ruski RSK MiG na novoj seriji "dvadesetdevetski" K i M inačicama. Visok stupanj tehnološke razvijenosti omogućava Japanu da s lakoćom primjenjuje određene potvrđene tehnologije, odnosno najavljuje kako će pokrov pilotske kabine biti presvučen ITO premazom (ITO je akronim za 'Indium tin oxide', smjesu indij(III) oksida (In2O3) i kositar(IV) oksida (SnO2) - kositar se na engleskom kaže "tin" pa otuda drukčije ime), poradi smanjenja unutarnjeg zračenja instrumentacije, odnosno smanjenja unutarnjeg zagrijavanja i zamagljivanja pokrova pilotske kabine.


Također, novi obrisi ATD-X-a govore kako je povećan volumen donjeg dijela trupa: pretpostavlja se poradi mogućnosti nošenja veće količine goriva i naoružanja. Pogonsku skupinu aviona trabala bi činiti dva japanska motora IHI XF5-1 s vektoriranim 3D potiskom, svaki potiska 50 kN, što je dovoljno za mnogo veći avion nego što je ATD-X Shinshin. Sadašnje specifikacije govore o avionu koji ima duljinu trupa 14 m, raspon krila 9 m, visinu 4 m i maksimalnu težinu 9 tona.

Francuska tvrtka Thales zajedno s američkim Lockheed Martinom krenula je u razvoj nove inačice HMSD (Helmet Mounted Sight Display) pilotske kacige s integriranim binokularnim višefunkcijskim prikaznikom, koja zasad nosi naziv TopOwl Mk.2. Temeljno poboljšanje novog TopOwla jest zamjena postojeće katodne cijevi, koja je bila temelj videoprikaza, s novom LCD matricom. Time se otvara širok spektar poboljšanja kao što su veća kvaliteta prikaza s većom rezolucijom, širi kut videoprikaza, veća brzina skeniranja senzora (IIT i FLIR), što dodatno smanjuje kašnjenje u odzivu videoprikaza, manja težina cijelog sustava, niži operativni troškovi, a bit će otklonjenii određeni nedostaci cijelog sustava, uočeni u dosadašnju operativnu uporabu TopOwla. Uz to, radi se na razvoju nove inačice pratećih programskih aplikacija, čime se želi postići lakše radno sučelje, odnosno viša razina sintetiziranosti podataka koje TopOwl može prikazati. Radi se i na dodatnoj prilagodbi simbologije, te boljoj integriranosti sa senzorskim paketom, što se ponajviše odnosi na IIT (Image Intesifier Tubes) i FLIR (Forward Looking Infrared). Prelazak s katodne cijevi na matricu od tekućeg kristala kao osnove videoprikaza TopOwla otvara mogućnosti daljnjeg rada na poboljšanju dinamičkog raspona videoprikaza, a posebice vrijedi za probleme "brownouta" i "whiteouta", na što su u dosadašnjoj operativnoj uporabi najviše prigovora imale letačke posade. Testiranja se provode u suradnji s američkom vojskom, a očekuje se da bi do 2010. TopOwl Mk.2 trebao postati operativan.





Prvu inačicu TopOwl pilotske kacige Thales je početkom 2003. ponudio svjetskom tržištu. Ona se smatra najnaprednijom HMSD pilotskom kacigom s integriranim višefunkcijskim prikaznikom, iskoristivom u svim meteo uvjetima danju i noću. TopOwl je razvijan prije svega za potrebe helikopterskih pilotskih posada i dosad ga je naručilo 15 zemalja, više od 1500 sustava, koji se s uspjehom rabe na helikopterima AH-1Z Super Cobra, NH90 (NFH i TTH), Rooivalk, Tiger (ARH, HAD, HAP, UHT), UH-1Y Super Huey. Thales također radi na širenju primjenjivosti TopOwla, te je tijekom 2007. francusko ratno zrakoplovstvo testiralo nove kacige na transportnim avionima C-160 Transal. Testiranje je provedeno s uspjehom i bez velikih dodatnih prilagodbi. Thales je započeo i s isporukom 24 kacige TopOwl-F koje je naručila Indija za potrebe svojih mornaričkih borbenih aviona MiG-29K.