ispovijedi jednostavnog uma

što je danas lijep i sunčan dan...

cijeli se grad bijeli od brašna, penzioneri komentiraju kako toga nije bilo u njihovo vrijeme, a mladost pijana tetura naokolo... bole njih spolovila za ono što se dešava u državi, za vanjskog neprijatelja na granicama i unutarnjeg koji samo čeka. i neka ih bole :)

kad smo već kod penzionera - bio sam danas na boćariji popit pivu.. kako to mjesto djeluje opuštajuće na mene! penzići igraju boće, svađaju se, pričaju o tome kako je prije bilo bolje i riješavaju državne probleme, a ja slušam, i uživam.. onda se i među nama povedu diskusije o minulim vremenima. danas, being the last day of school, između ostalog i o srednjoj i o zadnjem danu škole (btw ja se svog zadnjeg dana ne sjećam, nekako mi je u magli, ali ne zato što je to bilo davno) ..ah, bila su to neka lijepša i svečanija vremena ;)


kažu ljudi da treba uživati u životu dok se može... a ja bi dodao da se može uvijek..



ps ne znam šta mi je danas, it's the weather i guess...
što je danas lijep i sunčan dan
ja se tako dobro osjećam...