ispovijedi jednostavnog uma

nedjelja, 28.08.2005.

Fourth Fish: I mean... what's it all about? -Fifth Fish: Beats me.



First Fish: Morning.
Second Fish: Morning.
Third Fish: Morning.
Fourth Fish: Morning.
Third Fish: Morning.
First Fish: Morning.
Second Fish: Morning.
Fourth Fish: What's new?
First Fish: Not much.
Fifth and Sixth Fish: Morning.
The Others: Morning, morning, morning.
First Fish: Frank was just asking what's new.
Fifth Fish: Was he?
First Fish: Yeah. Uh huh...



--------
neka stoji onaj post ispod.. bar za sada.. kao podsjetnik :)

- 12:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

smij se njima ili se smij sa njima..

...bas nesto razmisljam. Ovo se odnosi na (polu)starce, wannabe tinejdzere koji jos uvijek subotom idu van (nema veze sa stvarnim godinama - op. a.). Gledam ljude i ne znam da li da im se smijem ili da se smijem i zajebavam sa njima (ili je mozda "s njima"?).. neki nisu ni za cure nikad culi (op.a. - upravo ih slusam; [kju:r]-da ne bi bilo zabune)..

moram kukat malo pa zasto ne ovdje, ovo je najbolje vrijeme.. whenever I'm alone with you, you make me feel like I am young again :D - upravo pjeva Robert Smith :)

nista, bio danas radit pa van.. a, faks - uskoro.. u kurac.


ko cita - izvinjavam se na sranju (cini mi se da se probudio egzibicionist u meni :)), vec vidim da cu sutra pobrisati ovo..



p.s. pazi vrijeme objavljivanja(!) ..ali bar sam imal force postat.. :terrifiedaboutthat:


zasto sam zanemario blog? -svakodnevnica me ubija u pojam.

- 05:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 21.06.2005.

nek ne prođe mjesec bez postova...

dugo me ne bijaše ovdje.. mislim, na svom blogu. čitam ja druge blogove, ali ne pišem ništa.. zašto? akutni nedostatak vremena (a mogo sam čitat druge blogove, jelda?) i inspiracije uzrokovan završetkom predavanja i početkom ispitnih rokova.

neko sam vrijeme razmišljao i da odustanem od bloga, al neću.. ne još. izgovor bi mi bio da nemam ništa zanimljivog za napisati, ali ako ja ne mogu pronaći ništa zanimljivog oko sebe, e onda sam nizašto. pa, da potpuno ne vegetiram, tu i tamo ću se potrudit pronaći nešto vrijedno spomena...

za sad sam samo htio reći da ovaj blog (još) nije mrtav i da sam našao kul blogova, više komada, a linkovi će se kad tad pojaviti u onoj traci lijevo. kažem kad tad jer ne znam kad će slijedeći post, a moram i zapisat sve te linkove na jedno mjesto.. ima se za učit, ima, ima...



kraj zbora radni ljudi,
ajd' zdravo!

- 22:21 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 28.05.2005.

same old, same old..

evo ponovo pišem blog kada bi trebao raditi nešto drugo :) zaostatci me stižu, a predrokovi su tu (dobro, u isto vrijeme guglam za literaturu za seminar).. uglavnom, izgleda da ja ne idem na bijelo dugme - karte su planule isti dan, a u mom selu u prodaju su stavili nekih 2000 komada koje je trebalo unaprijed rezervirati.. eh selendare.. dobro, ostaje mi motovun koji mi se sada čini dalekim, ali potrpit ću još to malo. nije da nemam šta za radit do 25.7. :)

cijelo se vrijeme žalim na penzionere, već sam postao dosadan sam sebi pa sam napokon odlučio nešto poduzeti u vezi toga, nevermajnd obaveze - idem van danas i to bez penzionera, sa nekom lijevom ekipom.. pa da vidimo jesam li za penziju.

ovaj tjedan bi mogao postati malo češće jer opet imam tonu posla koji će trebati nekako izbjegavati, a blog je dovoljno dobra isprika :) yeah right.. ovaj put stvarno neću moći tako - još malo pa su gotova predavanja, a posla je stvarno puno.. tako da ću napraviti malu pauzu.

...

evo nađoh si literature za seminar tako da sada više nemam izgovora za ne pisanje istog.
over and out

- 21:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 25.05.2005.

penzioneri ride again

najbolje da gremo doma spat, ča ne?

penzioneri postaju sve gori - neda im se ni do boćarije, a ja nadobudan mislio obilježiti dan mladosti u palachu. pa fantaziraju kako će ići u zagreb.. aha... već vidim - dan prije koncerta: jel ima još karata? ne? a dobro, onda ništa.. bar smo probali.. zato si uzimam za zadatak da ih svakodnevno podsjećam na ono što trenutno govore (zaboravljivi ljudi, a antisklerin sve slabije djeluje). ako ništa ne bude od koncerta dižem ruke od njih i počinjem sam izlaziti.

ovo ljeto moram do motovuna. do sad se uvijek nešto ispriječilo, ali ovaj put neće - nema šanse da radim taj tjedan, lova već stoji sa strane, a ako penzioneri ne budu htjeli/mogli ići - skru dem hipis ajm going baj majself!

u stvari što hoću reći - možda je došlo vrijeme za promjene? moram malo proširiti krug poznanika.. prije nego što i ja odem u penziju...

don't get me wrong - nemam ja ništa protiv penzionera, nego mi na živce idu ljudi koji se ponašaju kao penzioneri sa svojih 20ak godina. ovaj post je o takvima. penzionerima svaka čast - oni znaju uživati u životu i u malim stvarima, a ovi drugi su jednostavno bezvoljni i lijeni.

- 23:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.05.2005.

saturday night fever

mile voli disko

upali na neki koncert, nemam pojma koji bend, uvježbani dečki, ali svirka nije bila ništ posebno. klub poluprazan. tipično - ja napokon odem van, a nigdje nikoga. instalirali se na šank na dva sata i pokupili se doma. bezveze, obično budemo do fajrunta samo što je nekima danas radni dan, a nije nikoga ni bilo..

vezano uz radne dane, razgovor je bio o poslu. klasika - tko tu koga, prihodi i rashodi. dosadnoooo! mislio sam da ćemo, inspirirani bambusom, riješavati državne probleme i čekirati komade.. kad ono - ni kurac ni palac..

dobro, bilo je i nekih planova za budućnost - možda se bude išlo na bijelo dugme, ovisno o ispitima/godišnjem itd. samo, lako šta se priča - to je tek za mjesec dana, a ne možeš se osloniti na penzionere - tko zna da li će ih ulovit šta do koncerta, lako sve može pasti u vodu.. ja za sada ne znam da li idem...


zanimljivo, svaki put kad pokušam biti entuzijastičan ili samo kad sam sretan iz nekog razloga (ili bez razloga) nađe se nešto da me prizemlji.. da ne bi slučajno dobio krila, jel?

- 13:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 20.05.2005.

što je danas lijep i sunčan dan...

it's the weather...

cijeli se grad bijeli od brašna, penzioneri komentiraju kako toga nije bilo u njihovo vrijeme, a mladost pijana tetura naokolo... bole njih spolovila za ono što se dešava u državi, za vanjskog neprijatelja na granicama i unutarnjeg koji samo čeka. i neka ih bole :)

kad smo već kod penzionera - bio sam danas na boćariji popit pivu.. kako to mjesto djeluje opuštajuće na mene! penzići igraju boće, svađaju se, pričaju o tome kako je prije bilo bolje i riješavaju državne probleme, a ja slušam, i uživam.. onda se i među nama povedu diskusije o minulim vremenima. danas, being the last day of school, između ostalog i o srednjoj i o zadnjem danu škole (btw ja se svog zadnjeg dana ne sjećam, nekako mi je u magli, ali ne zato što je to bilo davno) ..ah, bila su to neka lijepša i svečanija vremena ;)


kažu ljudi da treba uživati u životu dok se može... a ja bi dodao da se može uvijek..



ps ne znam šta mi je danas, it's the weather i guess...
što je danas lijep i sunčan dan
ja se tako dobro osjećam...

- 22:25 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.05.2005.

danas..

klik za više informacija..

bio sam danas na kavi i u jednom trenutku sam bio okružen samo ženama. pure bliss pomislio bi čovjek.. think again - zamislite dvije žene za stolom kako pričaju uz kavu.. e sad zamislite čitavu terasu jednog kafića! siguran sam da se tamo kršio neki propis o dozvoljenoj količini buke :)

zaletio sam i do video kluba i uzeo vječni sjaj nepobjedivog uma (eternal sunshine of the spotless mind). film je sasvim ok, ne radi se o nekom tipičnom blockbusteru, a sviđa mi se i način na koji je film sniman (radnja se odvija u glavi glavnog lika, a redatelj je Michel Gondry-radio covjek neke kul spotove)

dobih i plaću danas.. porka mizerija.. možda da se zaposlim na radiju :)))


a ispit? zamalo sam i prošao..

- 23:54 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 18.05.2005.

koji sam ja b'stard

alan b'stard

danas cijeli dan ostadoh u stanu, sa knjigom, bilješkama i skriptom u rukama... ali što mi to znači kad: a) nisam baš učio b) glup sam ko točak c) ispit je sutra

ništa mi ne znači.. imam osjećaj da ću pasti, ali to mi je ionako prvi izlazak na ispit tako da nije bed. problem je u tome što mi je taj ispit ostao još od prošle godine, a ja ne osjećam ni najmanju grižnju savijesti što ga još nisam riješio.. a sad kad krene ostalo... uf, nema više spavanja. neće ni danas bit...

ma svake, ali baš svake godine kažem - ovaj put će biti drukčije, nema više zajebancije, ovaj put zapinjem od početka..


zvuči poznato?

- 19:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 17.05.2005.

daydreaming

wasting time...

pizdim lagano, pa si mislim happy thoughts.. oduvijek sam htio otputovati negdje,vidjeti malo svijeta (nije da se nikada nisam maknuo iz Rodnog Grada, ali htio bi se malo češće micati iz Rodnog Grada).. neko vrijeme sam razmišljao o tome da napustim faks i odem na brod (ne sa belim odelom jer mi nije struka nego kao nkv radna snaga, takih uvijek treba), da malo vidim svijeta, ali nije me dugo držalo jer ne bi puno vidio ispod palube..

eh kako bi bilo lijepo da si mogu priuštiti (i financijski i vremenski) da odem, makar nakratko, iz ovog rutinskog, dosadnog života... čisto radi promjene okoline, jer mi stvarno sve lagano ide na (glomazno :)) spolovilo.. nije da ne idem van ili da se ne družim sa ljudima, ali.. to su (gotovo) uvijek ista mjesta i isti ljudi, u tome je stvar, a nakon nekog vremena to jednostavno dosadi..

pa onda malo kontempliram o budućnosti..... kad kapne malo love prvo što ću napraviti je otići negdje.. u stvari već imam neku maglovitu viziju - otići negdje (english speaking area, afkorz jerbo ni jedan drugi jezik ne znam) i zaposliti se tamo na koji mjesec, bilo koji posao, vidjeti šta ima i ili otići dalje ili se vratiti doma....

/*daydream1
završim ja faks, skoknem do UK i nađem neki poslić da si mogu priuštiti neki sobičak i povremene izlaske, ostanem 2-3 mjeseca, dosadi mi sve i idem dalje... NY npr, zašto ne? tamo ista stvar.. nakon par godina dosadi mi sve i vraćam se kući..
*/

ili

/*daydream2
dobijem na lotu, sjednem na vlak, pičim po europi i zastajem gdje mi pukne i ostajem koliko mi se da, a kad dosadi - idemo dalje...
*/

ali lako šta ja kenjam kad ne znam ni što će biti sutra. uvijek imam neke fix ideje, koji put čak i vrlo realne, ostvarive, ali nemam baš nekog poticaja (vanjskog ili unutarnjeg, svejedno) tako da me brzo puste.. nikad ništa od mene..


osjećam kako postajem rezignirani bastard... bolje da se ufatim knjige...



ajd bok!

- 22:58 - Komentari (1) - Isprintaj - #