Ja, ja i moja Multipla Skleroza #2

subota , 09.02.2019.

Kako je sve počelo? #2

2013. ljeto. S obzirom na to da sam bila nezaposlena (to sam spomenula već xputa), odlučno sam krenula na sezonu. Ja po struci ugostitelj nađem si posao na Zrću, pazi, na Zrću!! Kupila sve potrebno za put, za posao, polako počela pakirati i stvari.

Tri dana prije polaska pljuska broj tri. U noći me probudila užasna glavobolja, kao da mi munje lete glavom, toliko jako da sam počela vrištati.. Svi se tog trena sjatili u sobi, tata me trpa u auto i vozi na hitnu. Stigli tamo, mlada med. seka kaže "ma vi imate alergiju" i nabije mi injekciju u guzu (da budem pristojna), ožiljak imam i dan danas, iako je prošlo šest godina! Dva dana prije odlaska, jutro je počelo s povraćanjem, užasnim povraćanjem da se nisam uopće ustajala iz kreveta, nego su mi donijeli plastiku s vodom, da ne bi okolo “bljucnula”. To poslijepodne mi se smirilo, no trebala sam kod svog sada već doktora obiteljskog, jer nakon “pada imuniteta” od doktorice sam se prebacila, pa na prvu mi je čovjek odmah rekao “Ti moraš na hitnu neurološku, ti imaš relaps”, ma hajd kakav relaps, moram ić raditi, daj lijekove za takozvanu alergiju i amen. Pogledao me, mahnuo i rekao da se igram. (ja i dalje tvrdoglava k'o mazga)

Dan odlaska, u trenu kada sam se ustala Ii krenula u kupaonu, na samom pragu kupaone ostavila sam dušu. Doslovno. Ali ne, ja pametna neću na hitnu, ja moram raditi. Sjeli na bus bilo pola sedam ujutro, prohladno jutro, sjećam se.

Pljuska broj četiri: Na lijevo oko uopće nisam mogla vidjeti, ali sam mislila “uhvatio me propuh u autobusu, riješit ću to s kamilicom kada dođem”. (zaboravila sam napomenuti, krenuli smo dan ranije, jer smo išli do rodice dečka). Žena me dobro uočila, kad je pogledala u oko odvela me kod kolegice oftalmologa, ona mi je pak odmah rekla da imam relaps (lijevo oko se totalno pomaknulo ka nosu) i neka pičim na hitnu na snimanje. Eh ja blesava. Sat vremena vožnje do bolnice u Zadru, CT glave (mislim da je bio CT), doktor mi je samo rekao "ostaješ ovdje na terapiji, ili se istog trena vraćaš za Osijek". Biraj. S obzirom na to da tamo nikog nisam poznavala, iduće noći sam se vratila za Osijek. Bio je vikend, sjećam se kao da je jučer bilo. Morala sam čekati ponedjeljak da se javim svojoj doktorici kako bi ostala na pulsnoj.

Ponedjeljak ujutro. Mislila sam da ću u dnevnu bolnicu, pa se nisam baš pripremila. U 9 sati sam došla, oko 10 su mi izvadili krv i pripremili me za ‘ležanje’. Ljeto bilo, ja sva u kratkom, bez rezervne odjeće za “ostanak” dalje. Podrum, krevet do prozora u sobi 4 bake. Jedna me tijekom ležanja pogodila punom bocom vode, jer eto bila sam joj preko puta, a ona nije mogla dozvati sestru. Žilava baka, rekla bi.

Sedam dana živčanosti. Navadili mi krvi, našopali me mrkve, jer kažu od mrkve je vid bolji. Snimili mi glavu nekim gelom, poslali me oftalmologu, gdje sam cijeli dan presjedila kod njih. Divno. No, oko se nakon nekoliko dana 'vratilo' na mjesto.

Dobra stvar od 2013. sam počela i raditi, onda honorarno, ali barem sam imala neke "svoje novce". Taj posao radim i dan danas, ali kao zaposlena osoba, s ugovorom za stalno.

2014. pljuska broj pet mi je donijela piš, piš “relaps”, sjećam se bio je to prvi Advent u Osijeku, svakih 10 minuta mi je bila sila ići mokriti, a strah me bilo ići doktoru, jer tko zna što će mi on raditi “tamo dolje”. No, skupiš snage i odeš. Trajala je ta faza nekoliko tjedana, i onda je samo stala. Neke posljedice su ostale, ali ne tako "teške" kao onda.

No, da budem sretna. To je bio zadnji ‘veliki’ relaps. Dioptrija mi se promijenila (svaki pola godine ili svake pune godine odem na pregled, uvijek druga dioptrija), manji relapsi bili su tipa trnaca, vrtoglavica, glavobolja. Malo sam se smirila unatrag nekoliko godina. Prihvatila sam, prihvatili smo da imam MS, no, ona nema mene.

I za kraj, svakih godinu dana idem na MR mozga i vratne kralježnice, svakih 12 mjeseci idem kod svoje dokt. neurologa, i za kraj ono što je najdivnije već dvije godine moje lezije miruju. Ni jedna nije porasla, niti se pojavila koja nova.

Nažalost od MS sam postala čangrizava kada je promjena vremena, od MS sam umorna i stalno mi se spava, od MS me bole mišići u rukama i nogama, te često priliko hoda znam usporiti, jako, od MS moram malo malo ići piškiti, od MS me bole bubrezi i želudac, znam imati faze depresije, ali držim se, to je nešto na što sam već navikla. Jedino na što nisam navikla, a znam da moram kad tad, je promijeniti prehranu. Kako umjesto finog špeka i kobase jesti ribu? Ne ide to, a mora.

Pozdrav od mene i moje multiple, neka bude tako mirna i dobra i dalje..



Foto: #PositiveLivingWithMS

Oznake: Osijek :), Multipla skleroza, ljeto, multiple sclerosis

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.