Neki drugi online svijet

nedjelja , 24.03.2019.

Hello.

Stiglo nam je proljeće, doza sunca, doza kiše. Prošli tjedan je bio kišovit i hladan..Štošta se dogodilo..

Neki drugi online svijet? Svašta sam vidjela i doživjela, ali ovo je previše.

Neki tamo dobri ljudi kreirali su stranicu gdje online možeš igrati čovječe, jamb, šnaps (nemam pojma što je to), ali nisu kreirali i kulturne ljude.

S obzirom na to da sam opet pokupila prehladu, nekoliko sam dana bila zatvorena u naša četiri zida i udisala malo svježeg zraka koji je dopirao kroz poluotvoren prozor, smorila me dosada.

Da bude lakše, legica mi poslala link te stranice za online igrice.

Početak bio super, čovječe jedino zanimljivo, a onda krenulo nizbrdo.

S obzirom na to da sam jedna od onih koja prilikom registracije na tako malo ne bitne stranice ne ostavlja svoje prave podatke, i ovdje sam sve izmislila.

Prilikom jedne igre lik/čovjek/dečko ne znam ni jel' muško, ali ok. Pozdravio se u chatu on, pa krenulo bombardiranje. Odakle si, koliko godina imaš, jesi često tu, jesi udana.. Dobro pa mi i OIB nije tražio. Slagala sam sve što se slagati da, dodala si nekoliko godina, rekla da sam udana.. i onda tajac.

Prvo pitanje nakon 'udana sam' je napisao; "šta ti muž kaže što se tu igraš" - ček što?!?

Nisam znala da žena ako je udana ne smije igrati igre, imati društvene mreže itd. U kakvom svijetu živimo?!

Na što sam mu odgovorila da nisam znala da je ovo stranica za online upoznavanje, a ne za igranje. Eto. Drama lik. Blokiram lika i log out odmah.

Nekoliko dana kasnije krenula odigrati još jednu partiju, evo još jednog. Nakon par partija, pitao me hoću li mu dati svoj broj mobitela (kad već nemam ni jednu društvenu mrežu).. Uvrijedio se dečko kada sam mu rekla da jednostavno ne dam broj nekome koga "znam" preko igrice, ne dam nekome koga znam godinama, a ne ovako..

Gdje je otišao ovaj svijet? Izađite van, upoznajte nekoga, nemojte 'bariti' preko online igrica/društvenih mreža.

Morala sam ovaj post napisati, jer očito ja živim u nekim od prošlih stoljeća.. Jer vidim da sada 'in' upoznati se online, zaljubiti, pa tek onda upoznati 'uživo'. Logično.

Pozdrav od mene, žurim na ovo divno sunce vani *.*



Oznake: online, internet, ljudi

Popustile su kočnice

ponedjeljak , 11.03.2019.

Odeš odmoriti, pa previše odmoriš.

Dogodilo se to i meni, uzela sam pauzu od dan-dva, pa se odužilo na mjesec dana. Nema veze, idemo dalje (tako kažu).

U "odmoru" se dogodilo nekoliko bitnih, i manje bitnih 'sitnica'.

Ona bitna; odlučila sam se na zdraviju prehranu. Znate, pričala sam kako bi bilo vrijeme malo se dovesti u red. Pa eto došlo je od dolje u glavu. No, nisam još krenula u teretanu, vježbanjem se bavim još uvijek u svoja četiri zida, lakše mi je.

Ona manje bitna; kad radiš na poslu kakvom već radiš, shvatiš koliko su ljudi zapravo bezobrazni, škrti i zli. Često znam u pauzama pročitati što ima novo na portalima/online novinama. Pa tako danas pročitam neki portal objavio listu koncerata za ovu godinu. Majko mila. Toliko popljuvali nikome se ništa ne sviđa. Dok jednu 'uživaju', drugi mrgudaju i pljuju ostale jer slušaju takvu vrstu glazbe.

Zapravo, nikada mi nisu bili jasni 'takvi' ljudi, zašto im toliko smeta tuđi ukus? Sviđaš mi zbog toga što si, a ne zbog onoga u čega vjeruješ/slušaš itd.

No hajd. Tko bi svima udovoljio?

Idem si sada uzeti vremena, prolistati blogove, možda nam se netko novi pridružio..

Oznake: odmor, ljud, glazba

Ja, ja i moja Multipla Skleroza #2

subota , 09.02.2019.

Kako je sve počelo? #2

2013. ljeto. S obzirom na to da sam bila nezaposlena (to sam spomenula već xputa), odlučno sam krenula na sezonu. Ja po struci ugostitelj nađem si posao na Zrću, pazi, na Zrću!! Kupila sve potrebno za put, za posao, polako počela pakirati i stvari.

Tri dana prije polaska pljuska broj tri. U noći me probudila užasna glavobolja, kao da mi munje lete glavom, toliko jako da sam počela vrištati.. Svi se tog trena sjatili u sobi, tata me trpa u auto i vozi na hitnu. Stigli tamo, mlada med. seka kaže "ma vi imate alergiju" i nabije mi injekciju u guzu (da budem pristojna), ožiljak imam i dan danas, iako je prošlo šest godina! Dva dana prije odlaska, jutro je počelo s povraćanjem, užasnim povraćanjem da se nisam uopće ustajala iz kreveta, nego su mi donijeli plastiku s vodom, da ne bi okolo “bljucnula”. To poslijepodne mi se smirilo, no trebala sam kod svog sada već doktora obiteljskog, jer nakon “pada imuniteta” od doktorice sam se prebacila, pa na prvu mi je čovjek odmah rekao “Ti moraš na hitnu neurološku, ti imaš relaps”, ma hajd kakav relaps, moram ić raditi, daj lijekove za takozvanu alergiju i amen. Pogledao me, mahnuo i rekao da se igram. (ja i dalje tvrdoglava k'o mazga)

Dan odlaska, u trenu kada sam se ustala Ii krenula u kupaonu, na samom pragu kupaone ostavila sam dušu. Doslovno. Ali ne, ja pametna neću na hitnu, ja moram raditi. Sjeli na bus bilo pola sedam ujutro, prohladno jutro, sjećam se.

Pljuska broj četiri: Na lijevo oko uopće nisam mogla vidjeti, ali sam mislila “uhvatio me propuh u autobusu, riješit ću to s kamilicom kada dođem”. (zaboravila sam napomenuti, krenuli smo dan ranije, jer smo išli do rodice dečka). Žena me dobro uočila, kad je pogledala u oko odvela me kod kolegice oftalmologa, ona mi je pak odmah rekla da imam relaps (lijevo oko se totalno pomaknulo ka nosu) i neka pičim na hitnu na snimanje. Eh ja blesava. Sat vremena vožnje do bolnice u Zadru, CT glave (mislim da je bio CT), doktor mi je samo rekao "ostaješ ovdje na terapiji, ili se istog trena vraćaš za Osijek". Biraj. S obzirom na to da tamo nikog nisam poznavala, iduće noći sam se vratila za Osijek. Bio je vikend, sjećam se kao da je jučer bilo. Morala sam čekati ponedjeljak da se javim svojoj doktorici kako bi ostala na pulsnoj.

Ponedjeljak ujutro. Mislila sam da ću u dnevnu bolnicu, pa se nisam baš pripremila. U 9 sati sam došla, oko 10 su mi izvadili krv i pripremili me za ‘ležanje’. Ljeto bilo, ja sva u kratkom, bez rezervne odjeće za “ostanak” dalje. Podrum, krevet do prozora u sobi 4 bake. Jedna me tijekom ležanja pogodila punom bocom vode, jer eto bila sam joj preko puta, a ona nije mogla dozvati sestru. Žilava baka, rekla bi.

Sedam dana živčanosti. Navadili mi krvi, našopali me mrkve, jer kažu od mrkve je vid bolji. Snimili mi glavu nekim gelom, poslali me oftalmologu, gdje sam cijeli dan presjedila kod njih. Divno. No, oko se nakon nekoliko dana 'vratilo' na mjesto.

Dobra stvar od 2013. sam počela i raditi, onda honorarno, ali barem sam imala neke "svoje novce". Taj posao radim i dan danas, ali kao zaposlena osoba, s ugovorom za stalno.

2014. pljuska broj pet mi je donijela piš, piš “relaps”, sjećam se bio je to prvi Advent u Osijeku, svakih 10 minuta mi je bila sila ići mokriti, a strah me bilo ići doktoru, jer tko zna što će mi on raditi “tamo dolje”. No, skupiš snage i odeš. Trajala je ta faza nekoliko tjedana, i onda je samo stala. Neke posljedice su ostale, ali ne tako "teške" kao onda.

No, da budem sretna. To je bio zadnji ‘veliki’ relaps. Dioptrija mi se promijenila (svaki pola godine ili svake pune godine odem na pregled, uvijek druga dioptrija), manji relapsi bili su tipa trnaca, vrtoglavica, glavobolja. Malo sam se smirila unatrag nekoliko godina. Prihvatila sam, prihvatili smo da imam MS, no, ona nema mene.

I za kraj, svakih godinu dana idem na MR mozga i vratne kralježnice, svakih 12 mjeseci idem kod svoje dokt. neurologa, i za kraj ono što je najdivnije već dvije godine moje lezije miruju. Ni jedna nije porasla, niti se pojavila koja nova.

Nažalost od MS sam postala čangrizava kada je promjena vremena, od MS sam umorna i stalno mi se spava, od MS me bole mišići u rukama i nogama, te često priliko hoda znam usporiti, jako, od MS moram malo malo ići piškiti, od MS me bole bubrezi i želudac, znam imati faze depresije, ali držim se, to je nešto na što sam već navikla. Jedino na što nisam navikla, a znam da moram kad tad, je promijeniti prehranu. Kako umjesto finog špeka i kobase jesti ribu? Ne ide to, a mora.

Pozdrav od mene i moje multiple, neka bude tako mirna i dobra i dalje..



Foto: #PositiveLivingWithMS

Oznake: Osijek :), Multipla skleroza, ljeto, multiple sclerosis

Ja, ja i moja Multipla Skleroza #1

petak , 08.02.2019.

Kako je sve počelo?

Rujan, 2010. Početak rujna je bio, sjećam se toga dobro. Mama je vani kuhala rajčicu, a ja sam prije nekoliko mjeseci upravo završila srednju školu, onda sam još bila nezaposlena. Trgnula sam se, i odmah pogledala koliko je sati, vidim kroz vrata da je sunce već izašlo. Na prvu se pokušam ustati iz kreveta, ali neuspješno. Kao da mi netko donji dio kralježnice drži i ne dozvoljava da se ustanem. Probam još tako 2-3 puta, bezuspješno. S obzirom na to da sam grlata cura, izderem se dozivajući mamu, no ona viče da ne može doći jer kuha rajčicu, nije me čula da sam vikala da ne mogu ustati. Jedini način da se ustanem je bio da se bacim s kreveta. To sam i učinila, nema veze što sam kasnije imala plave ruke, ali isplatilo se. Digla sam se s podna, otišla u kupaonicu, umila i oprala zube, nisam ništa čudno primijetila da se poremetilo. S obzirom na to da smo to jutro bile same kod kuće, na meni je bio red da idem kupiti kruh.

Pljuska broj jedan – počela sam hodati stazom kao da sam pijana, ali doslovno. Teturala sam s jedne strane na drugu i užasno mi se vrtjelo. (Prvo sam pomislila da sam se naglo bacila s kreveta pa mi se zato vrti, događalo se..) Nekako sam već otišla i vratila se kući.. Malo se ta vrtoglavica smirila, no sljedeće jutro sve ispočetka. Odlučila sam ipak otići kod obiteljske doktorice, da provjeri. Nije baš normalno da mi se odjednom toliko vrti I da teturam.. Nakon vađenja krvi i raznih pretraga, rekla mi je da mi je pao imunitet, 100% je to.. ali neka za svaki slučaj odem na MR, za (nedajboze).



Kakvo je vrijeme, na MR sam došla na red u 3 mj iduće godine (2011.). Isprike na izrazu, ali usrala sam se od straha kad su mi rekli da moram leći u onu prokletu kupolu i ležati tamo sat vremena dok ona bruji, drnda i što sve ne. Dakle, od tada imam traume od MR. Stigao nalaz, ali što ja znam što tamo piše, lezija tamo, lezija vamo (nemam pojma ni što je lezija). Mjesec svibanj. Pregled neurologa, pljuska broj dva.

Moj mozak, je procvjetao, lezija vamo, lezija tamo, jedna 9mm, druga 1 cm, treća 2x2,5cm, ček što?

Tri doktora neurologa sam imala, good. Prvi je sumnjao na MS, ali nije bio 100% siguran, napravili su mi. odnosno pokušali su napraviti vađenje likvora, ali jedan, dva, tri možda i četiri puta bilo je neuspješno. 3 doktora su mi pokušala to napraviti, na kraju je bilo “suha si k’o barut”, haha, da, baš imam ja kila, a ne da sam suha ko barut, morala sam se našaliti. Svaki put moje spavanje u bolnici završilo je u podrumu bolnice među 1001 bakicom I djedicom, jedino mlado što je bilo su med. sestre i brace.

Čujem taj put stigli moji, zvala ih doktorica. Nakon pola sata izlaze, tata k’o tata hrabri moj, pozelenio od muke, a mama, samo što ne zaplače. Eto što sad? Umirem? Daj, recite što se događa??

Čuj, ti imaš, tj. sumnjaju da imaš MS. Nikad čula, niti znam išta od toga. Naravno prvo mi palo na pamet da je nasljedno, ali nitko iz obitelji to nije imao.

Dva sam dana plakala u krevetu, jer nisam imala pojma o čemu se radi. Tješila me svake večeri med. Seka, starija teta, ja njen mali borac, sve je izborio.

Što sam ja onda znala sa 17 godina? Došla kući, prvo što mi je bio sjela sam za komp I išla googlati “multipla skleroza”, “MS”, “multiple sclerosis”, plačem ja, plače mama, tata ulazi suznih očiju, ajde što plačete sve ćemo to riješiti.

2011. i 2012. godina bila je godina kada sam više bila u bolnici, nego kod kuće. Da ne spominjem da sam te 2011., upoznala i njega. Netko tko je pizdio što moram u bolnicu, neka budem kod kuće. Muka.

Kroz te dvije godine bila sam nezaposlena. Posao sam tražila, ali kada kažeš da imaš ne izlječivu bolest, kao da si rekao da imaš šugu, neku prijenosnu bolest, #nedajboze. Za razliku od puno ljudi za koje znam, vrlo sam brzo dobila lijek. Čuj lijek, dobila sam jebene injekcije s kojima sam se bola svaki drugi dan, bilo me nekad i sramota obući kratku majicu da se ne vide modre ruke.. Rekli su možeš bosti i u noge/trbuh, probala pa odustala.. Injekcije nisu bile uspješne, pa smo ih brzo maknuli s dnevnog reda. Od onda pijem lijekove svaki dan, i ide mi dobro.

Nastavak slijedi.. sutra.



Foto: #PositiveLivingWithMS

Oznake: Multipla skleroza, Osijek :), KBC Osijek, ljubav

Nemoj lagati, ne podnosim to

srijeda , 06.02.2019.

Svi imamo tog nekog legu, poznanika kojemu je svaka druga, treća riječ laž ili izmišljotina.

Imam, imala sam ih i ja, o itekako sam imala.

S jednom sam bila NAJbolja legica od 5 osnovne do prošle godine. Sada je samo ostala 'legica'.

Ja, kao priljepak za lažljivce. Događa se. Svatko valjda mora imati nekakav priljepak.

Imam dosta živaca, malo manje nego prije, ali ih još imam. Mislim da se njima život jednostavno bazira na laganju.

"Koliko lažete, jednom kada budete govorili istinu nitko vam neće vjerovati" (nešto tako), sjećam se jednom sam to objavila na svom FB, naravno ona je Like, a nije znala da se to odnosi na nju, i na slične njoj.

Prije godinu dana upoznala sam curu, na prvu normalna, iskrena, za*ebana, kad ono, što ju više upoznajem, slična je ovoj "naj"..

Nikada nisam imala razloga izmišljati priče i lagati.. Ne znam ni čemu to.. Misliš da ću te manje voljeti ako mi kažeš istinu? Onako hladnu u facu? Nema problema, bolje i istina nego sto laži.

Ali da.. Htjela sam ovaj post napisati još prije par dana, ali sam mahom zaboravila..

Oznake: prijatelji

Obojila sam kosu, kupatilo i odjeću

utorak , 29.01.2019.

Pozdrav ekipa!

Nisam zaboravila na blog, ali jednostavno nisam stigla tipkati.

Snijeg se topi, za vikend kažu i do 15°C! Juhu, neka sam i to dočekala.

Sunce <3.

Ovih sam se dana odlučiti obojiti kosu. Nakon dužeg vremena bilo je i vrijeme.

Nakon posjeta frizera, kada je onako s pola snage stanjila kosu, napunila dvije kante s kosom, opet lakše dišem.

S obzirom na dužinu moje kose, bojanje kose bi me koštalo cca 400 kuna (tako kažu), a ja se šišati neću. Odlučila sam stvar uzeti u svoje ruke. U Mulleru bila neka super akcija boje za kosu, pa što da ne, kupila tri kutije i idemo u akciju.

Namazala se kremom po licu, ušima i vratu (da ne daj Bože nešto ne ostane).

3, 2, 1 - boje je bilo po ušima, licu, leđima, vratima od kupatila, po pločicama i po novoj majici. Yes, ali obojila sam kosu što je najbitnije.

Ovo je drugi put da kosu bojam sama. Prvi put je bilo bolje da nije, ali za drugi put sam se potrudila.

Kako vi izlazite na kraj s bojanjem kose? Koliko plaćate?

Pozdrav iz i ne tako sunčanog Osijeka, ali sad će vikend..

Oznake: Osijek :), frizura, muller, kosa, Sunce

Kad će proljeće?

četvrtak , 24.01.2019.

Oznake: Osijek :), Zima, snijeg

Dom iz snova

nedjelja , 20.01.2019.

Nedjelja. Upaljen Tv, program Nova TV.

Emisija "Dom iz snova" koja se prikazuje već godinu, dvije? Svaki put mi krenu suze na lice, bila repriza ili nova epizoda.. Bravo i svaka čast za ekipu, za Mineu i cijelu produkciju. Najbolje od svega što barem jednoj obitelji tjedno donesu osmijeh na lice.

Divim se tim ljudima.

Malo vedrije teme, ovog vikenda se u mom gradu održava deseti, jubilarni Sajam vjenčanja, jej.

Nisam se udala, ne brinite, ali trebala bi. On čeka 30-tu, znači još dvije godine (ako je računao do svoje 30)

Žene drage, s koliko ste se vi godina udale? Seka mi se udala s 24, a brat još nije, bit će da čeka mirovinu, tko će ga znat..






Oznake: vjenčanje, Osijek :), sajam vjenčanja, dom iz snova

Dođi, otkrit ću ti jednu tajnu

srijeda , 16.01.2019.

Srijeda k'o srijeda, znaš da je bliže vikend, ne zato da bi se otišla van napiti, već da se naspavam. Legneš u ponoć, ako si te sreće zaspiš odmah, ako ne, ustaneš svejedno u 8, doručkuješ i baciš se na posao. Imam tu sreću da po ovoj zimi ne moram izlaziti van kako bi išla na posao, već ga radim u svoja četiri zida i za to sam plaćena.

Čitam po portalima već dva dana da je u Austriji napadalo snijega nekoliko metara, pogledam kroz prozor zrake sunca se probijaju kroz oblake, a prognostičari javljaju da dnevna temperatura danas ide do 10°C. Lijepo. Prije sam obožavala zimu i snijeg, a sada mrzim zimu, a obožavam snijeg. Logično, ne volim hladnoću nikako.

Jučer udarna vijest od ranog jutra "procurile Karleušine fotografije pi***", ček što? Koga briga?! Osim ponekog napaljenog klinca koji nije nikad uživo vidio pi***. Nema veze, treba nekad biti na naslovnici na ovaj ili onaj način.

Srijeda, snijeg, sunce, Karleuša, jesam što zaboravila? Jesam, moram početi više hodati, trčati, krenuti u teretanu? Fino se papalo u prosincu, treba samo krenuti, a kažu da je to najteže..




Tko sam ja?

utorak , 15.01.2019.

Mlada Slavonka sa svojih 26 godina u nogama, odlučila sam (ponovno) pisati blog. Trebalo mi je cca 12 godina da nastavim gdje sam jednom stala.

Jednom davno, jok, nije bilo davno, bilo je jučer.

Odlučno sam kreirala novi blog pod simpatičnim nazivom "Freckles", zašto to? Nemam pojma, djelovalo mi je zanimljivo.

Imala sam full dobrih ideja što napisati kao uvod, ali je isparilo, kao što i sve ispari iz moje glave unazad nekoliko godina. Ja, kao što već napisah 26-godišnja Slavonka, s lokacijom u Osijeku od svoje 17 godine bolujem od neizlječive bolesti, glupog naziva "Multiple sclerosis". Djelomično je ona kriva jer je sve isparilo. Baš.

Ima dana kad sam super heroj, imam dana kad me nema, doslovno.







Oznake: Multipla skleroza, Osijek :)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.