< | veljača, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
design by [TinchA]
This is me...! What u see is what u get!
Take it or leave it!
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Noina Arka
Info centar za kućne ljubimce
Blogovi koje rado čitam :
O pesekima koji traže dom
Amaris
Maja
Lana i Paola
Umaška škorpionka
Kira
Kraljica suza
...studiram ekonomiju...
...živim u meni najljepšem gradu Zagrebu...
...obožavam svog psića Linu...
...volontiram u udruzi za zaštitu životinja Noina Arka...
...ne volim biti sama...
...mrzim jetricu, tikvice i patliđane...
...obožavam palačinke...
...volim čitati knjige...
...plačem na tužne filmove...
...obožavam putovati...
...želim ponovno otići na Zanzibar...
...najdraže godišnje doba mi je proljeće...
...volim biti zaljubljena...
...obožavam shopping...
...volim svoj autić...
...učim biti sretna sama sa sobom...
...trudim se biti manje zahtjevna...
...od sada uvijek svoja (11.10.09.)...
...znatiželjna...
...nestrpljiva...
...najdraži film mi je definititvno The notebook :) ...
SAND IN MY SHOES (DIDO)
Two weeks away it feels like the world should've changed
But I'm home now
And things still look the same...
I think I'll leave it till tomorrow to unpack
Try to forget for one more night
That I'm back in my flat on the road
Where the cars never stop going through the night
To a life where I can't watch sunset
I don't have time
I don't have time..
I've still got sand in my shoes
And I can't shake the thought of you
I should get on, forget you
But why would I want to
I know we said goodbye
Anything else would've been confused but I wanna see you again
Tomorrow's back to work and down to sanity
should run a bath and then clear up the mess I made before I left here
Try to remind myself that I was happy here
Before I knew that I could get on the plane and fly away...
From the road where the cars never stop going through the night
To a life where I can't watch sunset
And take my time
Take up our time...
I've still got sand in my shoes
And I can't shake the thought of you
I should get on, forget you
But why would I want to
I know we said goodbye
Anything else would've been confused but I wanna see you again
I wanna see you again
Two weeks away, all it takes to change and turn me around, I've fallen
I walked away and never said that I wanted to see again
I wanna see you again
I wanna see you again
Manje više svi mladi jedva čekaju da prestanu živjeti s roiteljima. Iskreno i ja sam to jedva čekala...dok mi se to stvarno i nije dogodilo.
Naime, ljudi moji, to vam uopće nije lako, tj poprilično je teško. Istina, postoje frendovi kad zapneš, ali na žalost ne mogu uvijek biti uz vas jer imaju i oni svoj život. Uglavnom, svi vi koji još uvijek živite s roditeljima uživajte dok možete. Iskreno, ja jedva čekam da vidim mamu, da dođe doma iako znam da će ubrzo morati opet otići. Nikada se nismo baš dobro slgale, štoviše jako jako često smo se svađale i mislila sam da će mi biti super kad ode, ali ne...koma je.
Razmislite samo, da li vam je ljepše doći u mračan prazan stan ili u stan gdje su upaljena svjetla, gdje vas netko dočeka s kime možete pričati i podjeliti neke stvari? Ili npr kada ste bolesni da li vam je lakše i ljepše kada je netko uz vas, donosi vam čaj u krevet, odlazi vam u dućan po kaj treba, radi vam jest itd ili vam je draže da čak i kada ste bolesni morate sve to sami.
Uz faks i sve ostale normalne o, tj uobicajene obveze ja jos moram i svaki dan prati suđe, peglat, spremat cijeli stan, prat veš itd. POnekad se ne čini kao puno posla, ali umara, sve to strasno umara i ubija u pojam. Ali čak i nije sve u tome da imate pomoć u stanu/kući.
Stvar je jednostavno da vas u manje vise svakom trenutku netko moze zagrliti, utjesiti, imate s kime pričati, podjeliti tužne i sretne trenutke, imate se kome žaliti, s kime se smijati... jednostavno nemate taj osječaj da ste sami na svijetu, nego da je netko stvarno tu.
Znam, sve to možete i dijelite s frendovima, ali to jednostavno nije to. I znam, čujem se i s mamom i sekom i tatom preko telefona ali to vjerujte mi nije to. OK ajde dobro s tatom se i vidim ne tako rijetko, ali ipak ne dovoljno i osječam da smo se udaljili što mi full smeta i nedostaje jer ipak sam ja uvijek bila "tatina curica".
I možete reći da sam luda, ali živim za taj dan kad će mi se mama za stalno vratiti doma :)