Želim otici….negdje daleko…….na neko nepoznato mjesto…..sama…..leci na stijenu…..slušati valove kako je pokušavaju razbiti…..zatvoriti oci….i ne razmišljati….samo slušati…..opustiti se napokon….zaboraviti na svu patnju i bol od proteklih tjedana…..sve zaboraviti…..i njega zaboraviti…..
Željela bih to……ali kad nisam nikad bila tako hrabra da napustim sve…..pa barem i na kratko vrijeme….nisam bila hrabra…uvijek sam razmišljala da ne bi mogla ostaviti obitelj….prijatelje….
A puno sam puta željela otici….pobjeci od svega….negdje daleko krenuti od pocetka……ovdje osjecam kako mi nešto fali…..jedan moj dio…..i njega nikad necu pronaci ovdje……osjecam to…..a ne želim da mi cijeli život nešto fali…..nedostaje…..
Ipak…..ne želim otici negdje daleko da bi na kraju shvatila kako je ono što tražim vec tu….kako je cijeli život bilo uz mene….
Opet kompliciram…..što više razmišljam, više kompliciram…….ALI TO SAM JA, i briga me što to drugima smeta…to sam ja….ja razmišljam….ponekad patim previše radi toga…..i znam da bi mi bilo sve ljepše da ne razmišljam toliko…..ali to onda ne bi bila ja…..ja volim razmišljati…..cesto mi ljudi kažu kako živim u oblacima…..i da se pazim…jer ce mi pad na zemlju biti bolan………………..ja ne želim nikad pasti na zemlju….jer u oblacima je lijepo….lijepo je gledati svijet korz ružicaste naocale…..lijepo je vjerovati da su svi ljudi dobri i da mi nitko ne želi nanijeti zlo…….ja to vjerujem….ja vjerujem u ljude…..za mene zli ljudi ne postoje………………………zli ljudi nisi zli…oni su samo nesretni…..i ja im želim pomoci….
….jednom mi je netko rekao da cu nastradati stavljajuci druge ispred sebe……rekao mi je da koliko god se trudila, ne mogu se brinuti za sve…ne mogu svima pomoci………neka…..zar to znaci da ne trebam ni pokušati????
Opet sam ja odlutala s teme….neka…..ionako je ovo za moju dušu…..voljela bi da mogu otici…..ali ne mogu…ne mogu sve napustiti…..možda jednog dana…..možda….

zar nije zanimljivo kako neki decki baš pogode pravi trenutak za vratiti se u vaš život??? pošalju vam poruku, nazovu vas....ili ih sretnete u gradu mjesecima nakon prekida.....bolnog prekida....i oni vas pozdrave kao da svade nikad nije ni bilo......
.....dugo ste gradili nekakvu stabilnost nakon prekida.....preboljeli to.....i onda se on vrati i sve to sruši.....jednom porukom, jednim pozdravom....
zar se to mora uvijek dogadati??? baš kad pomislite kako ste ga preboljeli...evo njega nazad....sa svojim ocaravajucim smješkom i sjajem u ocima....
i sve ode u vjetar....svi oni pokušaji da ga zaboravite....
...možda ste sad cak i sa nekim drugim....ko vam je jako važan.....ali taj bivši...sve to poljulja......ne shvacaš više što se to s tobom dogada.....zašto si tako reagirala kad si ga preboljela....zašto citaš vec pedeseti put njegovu poruku.....zašto se pitaš što li je on njome htio reci....zašto ti je njegova slika zadnja u mislima prije nego podeš spati...

hmmmm......dalo bi se o svemu tome raspravljati...zar ne....u zadnje vrijeme mi dosta ljudi prica kako im se javljaju bivše ljubavi.....kako ih zbunjuju.....zanimljivo je to kako uvijek pogode onaj krivi trenutak....onaj trenutak kad si ti sretan s nekim drugim....i onda poljuljaju tvoju srecu.....

e, pa, drage moje bivše ljubavi....ne može to tako više....šaljite vi meni poruka koliko želite.....ne dira me to....zovite me vani na "naše" mjesto....ne dira me to.....nasmiješite mi se onim osmijehom na koji sam prvi put pala......ne dira me to......recite da vam je žao....ne dira me to....

ain't gonna cry again..................nisam luda da dva puta kroz isto prolazim.....sve se vraca, sve se placa.......možete na trenutak poljuljati moju srecu....ali ne dam se ja.....bit ce poljuljana samo na trenutak, odmah zatim cu se vratiti u normalu.....nisam više ona naivna budala.....nisam.....niti cu ikad više biti...........vjerovati opet istim lažima? ne hvala......postala sam malo ozbiljnija......malo manje vjerujem ljudima.....pocinjem prepoznavati iskrenost...

da...ain't gonna cry again....
....e stvarno je dosta suza više....vec sam ocean mogla napraviti.....nema više plakanja...velike cure ne placu :)

"Sve se stvari lome zato što su slabe, samo se covjek lomi zato što misli da je jak"

e da, za ovo sam ja najbolji primjer....pricam stalno kako sam jaka....a onda se slomim....ko nikad u životu...boli....iznutra se sve ruši....cijeli moj svijet......

znate kako je to kad osjecate kako morate nešto preboljeti, kad morate krenuti dalje.....a teško vam je....jer je to što morate preboljeti ono najbolje što ste ikad imali.....ono što vas je cinilo sretnom.....ono što vam znaci više od svega....

e, tako vam se ja osjecam zadnji tjedan.....moram okrenuti novu stranicu u svom životu jer je zadnja ispisana do kraja....ali tako je teško.....jer mi se ne svida što piše na prošloj stranici.....

i ono "ŠTO SE MORA NIJE TEŠKO" je laž!!! jedna velika glupa laž!! ja moram to napraviti, i teško je....da ne može biti teže.....i idu suze...potok sam isplakala vec.....al eto...moram napraviti jedan veliki rez u svom životu....shvatiti da se vrijeme ne može vratiti....shvatiti da što je bilo, bilo je.....reci zbogom prošlim ljubavima i otvoriti srce nekom novom.....

nije to lako, znam.....ne mogu reci "tu i tu osobu necu više voljeti" i onda je više necu voljeti.....ne ide to tako......puno je to teže......ali eto, ovo sve me nije ubilo, onda me samo moglo ojacati.....znam samo da nikad više necu pricati kako sam jaka.......jer nisam....puno sam osjetljivija nego što sam mislila.....

AKO NEŠTO ZAISTA HOCETE, SVE BAJKE CE POSTATI STVARNE.....
e, ko je to rekao nije znao što to znaci biti zaljubljen u pogrešnu osobu......ja ne vjerujem više u bajke,.....ranije sam vjerovala da snovi postoje zato da bi ih ostvarili.....ni u to više ne vjerujem.....ne vjerujem u bajke...ne vjerujem u snove.....ne vjerujem u sebe....ne vjerujem u ljubav....
a u "bolje sutra"? u to vjerujem.....mora doci......ubrzo, nadam se, jer "danas" previše boli.......ovo mi je najgori tjedan u cijelom životu....nikad nisam bila toliko tužna.....
hmmmm....ali kako bi scarlett rekla: "Sutra je novi dan...."
I HOPE SO!!!! šmrc šmrc (brišem suze i obecajem vam da ih više nece biti)

....uvijek sve završava bliže bolu.....

....ne želim više uopće o tebi razmišljati a kamoli još o tebi pričati......ovo će najlakše proći ako te sasvim zaboravim, ako posvetim misli nečem drugom.....što je najčudnije, mislila sam da će ovo jače boliti.....a ja sam zapravo prilično sretna......smijem se.....uživam u suncu.....tu i tamo se sjetim tebe, ali te misli brzo otjeram od sebe.....
Ne trebaš mi ti da bi bila sretna.......
Ja i jesam sretna osoba....samo sam malo zbunjena zbog svega što mi se dogada......
Čak me prestalo biti strah odlaska u zagreb.....veselim se tome....veselim se......novoj ljubavi.......ona ce doci....znam to.....jednog dana ceš ti biti tek uspomena.......

Došli su neki novi dani
Novo vrijeme,novi ljudi
A samo ona još je ista
Još lažni smiješak
Stanuje na njenom licu
Još prijateljica tuga
Stanuje u njenom srcu
A gdje je on?
U njenim mislima
U njenim snovima
U njenim željama
U njenom srcu
Zauvijek...
Ona krenula je dalje
Nekim trnovitim stazama
Da pobjegne od patnje
Da pronade srecu
Ali ne,
Nocu suza kapne iz njenog oka
Spusti se na jastuk njen
I nestane
Ostane samo mokar trag na licu
I tihi jecaj
Jecaj iz dna duše
Jecaj pun patnje
Jecaj koji boli
I tako do jutra...
A zatim?
Lažni smiješak opet obasja
Umorno lice, umornu dušu
Dušu koju sudbina ne voli
Lažni smiješak.......
Al' izgleda kao pravi...
Bar ona tako misli
Jer ne zna kako izgleda pravi
A hoce li ikada znati?
To samo on zna.........