|
Korizma je jako vrijeme koje pred nas stavlja motive pokore, posta i milostinje, kajanja, muke, žrtve... Svi oni sami po sebi ne bi imali smisla kada ne bi bili osvjetljeni onime što dolazi nakon njih - uskrsnim Svjetlom. Bog nam svakodnevno nudi da imamo udjela u njegovoj žrtvi i muci. Da sve naše brige i teškoće prepustimo njemu jer ih je on već ponio. Da mu predamo sve naše grijehe jer ih je već otkupio. Za to nam čak nudi i nagradu: udio u svojoj slavi. Supatiti s Kristom znači i proslaviti se s njime. To se sve događa već i na ovom svijetu. Nije muka ovozemna, a slava stvarnost drugoga svijeta. Već na ovoj zemlji Bog od nas traži da budemo sol zemlje i svjetlost svijeta (Mt 5,13-16). Ovaj odlomak koji dolazi nakon odlomka o blaženstvima potvrđuje ih. U blaženstvima Isus one najmanje na ovomu svijetu opisuje kao najveće u njegovu svijetu. Upravo su oni sol zemlje i svjetlo svijeta. Zemlji kršćani daju okus; čuvaju je od propadanja. Sol nije svrha samoj sebi, nego ostvaruje svoju namjenu tek kada prožimanjem, obogati druge sastojke. Ista je stvar sa svjetlom. Svijeća ostvaruje svrhu tek kada se troši. Nemojmo biti sol po kojoj se gazi ili svijeća pod posudom - iskoristimo ovo vrijeme milosti da si posvijestimo da se samo dajući i žrtvujući ostvarujemo. Malo soli daje okus cijelom jelu; malo svjetlo razgoni mrak. Budimo maleni među ljudima da bismo bili veliki u Kristu.
|
