|
Svojim su nam svjetlom jučerašnji susret osvijetlile „Ulične svjetiljke“.
Točnije, Mile Mrvalj, prodavač „Uličnih svjetiljki“ i volonterka udruge „Ulični suputnik“ Maja Sruk. Započeli smo, kao i uvijek, molitvom, ovoga puta, jednom od molitava sv. Franje.
Zatim nas je Maja uvela u temu pročitavši Milinu pjesmu „Oprosti Bože“, objavljenu u posljednjem broju gore navedenog časopisa, iz koje izdvajam nekoliko stihova:
Već mi starost polako kleše bore na licu
A naivna mladost bi kratkog vijeka
Živim od dalekog jučer do dalekog sutra
Svakim treptajem oka sve sam bliži kraju ili početku.
Saznali smo da je časopis nastao inicijativom OFS-a s Trsata te da se prodaje u nekoliko hrvatskih gradova – Rijeci, Zagrebu, Vinkovcima, Karlovcu… Poznat je točan broj, sve ih nabrojiše, ali ja ne zapamtih  .
Kad je riječ preuzeo Mile… Nije ju puštao  . Pričao nam je o tome kakva je iskustva skupio prodavajući, kakve su ga životne (ne)prilike dovele do beskućništva, kakve su ga prilike, prijateljstva i poznanstva iz toga izvukli… Osmijeh otvara sva vrata, a u kombinaciji s optimizmom, ljubavlju i vjerom, izvukao ga je iz svakog mogućeg osjećaja gubljenja tla pod nogama. Tijekom cijelog susreta naglašavao je kako se trudio zadržati vedar duh, koliko prijatelja ima i da se osjeća sretno i bogato kao igrač Reala zbog svih tih ljudi koje sačinjavaju njegovu svakodnevicu. Rekao je da je mnogo puta osjetio glad, ali Bog se za nju tj. protiv nje uvijek pobrinuo. Međutim, kaže da ima jednu drugu glad - glad za osmijehom, lijepom riječi, dobrim djelom; to je glad koja nam je svima potrebna. Inače, završio je školu za primijenjenu umjetnost, i slikarstvo je za njega velika radost. Nedavno je ta radost postala veća kada je uz pomoć jednog čovjeka koji zna drugog čovjeka, koji je vlasnik jedne galerije…  organizirao dobrotvornu izložbu. Trenutno živi kao podstanar u skromnom stanu koji si može priuštiti zahvaljujući „Uličnim svjetiljkama“ od čije cijene (8 kn) polovica ide prodvaču.
Nakon što smo iscrpili pitanja i zalihu časopisa koje su Maja i Mile donijeli sa sobom, ugasili smo svjetlo dvorane Antonio te pod svjetlom uličnih svjetiljki krenuli kućama.
|
