nedjelja, 02.09.2012.

Gospodine, što želiš da učinim?

Ovih praznika nismo htjeli biti samo turisti nego i hodočasnici pa smo išli stopama sv. Franje i Klare. Zajedno s mladima iz drugih dijelova svijeta okupili smo se u Asizu na susretu Giovani verso Assisi – Mladi prema Asizu. No stope su nas povele do još nekih talijanskih svetišta. Tako smo se putem do i od Asiza pomolili na grobovima još nekih svetaca. Nezaboravne trenutke našeg devetonevnog hodočašća (4. – 13.8.) pročitajte u nastavku. Malo se zaustavite u vremenu i prostoru, i zajedno s nama vratite nekoliko tjedana unatrag, krećući verso Assisi. Buon viaggio!

Polazak - dolazak
Nakon Svete mise sestre klarise su nam spremile doručak, fra Ivanu otpjevale pjesmicu povodom imendana, proćakulale s nama i zaželjele nam sretan put, a mi smo obećali moliti za njih na grobovima svetih siromašaka. Tijekom putovanja pratio nas je mili laze glas jedne tete. O komu je riječ, saznat ćete ako ustrajete do kraja.
Zbog gužvi na cesti putovali smo dugooo kroz Sloveniju te u poslijepodnevnim satima stigli do prvog odredišta - Schia. Teta koju sam gore spomenuo, bila je pred sam ulazak u ovaj talijanski gradić prilično pričljiva. Samo nastavite čitati, sigurno ćete odgonetnuti o komu je riječ wink. Nakon kratkog lutanja, stižemo u svetište gdje je pokopana sv. Bakhita – zaštitnica zlostavljanih, žena i djece čiji nam je životni put opisala jedna sestra – prilično iscrpno blabla!
Dalje su nas stope odvele do Vicenze, i to do svetišta BDM, gdje se Gospa ukazala Vincenti Pasini. Tu smo se okrijepili, uslikali, i nastavi dalje prema Firenzi.
Pri ulasku u Firenzu, malo smo kršili prometna pravila, ali ništa zato. Stigli smo, u zadnji tren, smjestili se u kampu ponad grada, ali unatoč umoru nismo propustili noćni obilazak. Sve je bilo dobro, osim pizza. Neki od nas to opisaše riječju: „gastro-zločin“ bang. Ujutro smo krenuli u dnevni obilazak. U crkvi OFM Conv. u kojoj su pokopani Michelangelo, Dante, Da Vinci, Machiavelli... zajedno s Talijanima smo proslavili Euharistiju. Još smo vidjeli impozantnu katedralu, palaču Medici, Stari most itd. Vrijedi posjetiti yes!
Vrijeme brzo prolazi, a živa na termometru je rasla, što će reći da se bližimo odredištu – vruće, vruće cool. Dolazimo u Pisu. I ima se što vidjeti, krstionica, romanička katedrala i poznati kosi zvonik iste katedrale. Pokušali smo ispraviti toranj, ali bezuspješno. Htjeli smo se i okupati, i uspjeli smo u znoju, a ne u moru belj. Nakon kratkog boravka u Pisi i okrijepe, nastavljamo prema Asizu.
U večernjim satima, stižemo u Franjin grad gdje su nas dočekali naši prevoditelji fra Miljenko Hontić i bogoslov fra Ivan Lotar, a stigli smo čak i na večeru. Tako smo Dan pobjede i domovinske zahvalnosti proveli putujući Italijom i dolaskom u Asiz.


Od Asiza do Rima nema nigdi ovakih bećara
Drugog smo dana imali molitvu jutarnje i predavanje u katedrali sv. Rufina, u kojoj su Franjo i Klara kršteni. Zatim smo otišli do Franjine rodne kuće, slikali se s njegovim roditeljima, te posjetili baziliku sv. Klare.
Hodočastili smo i do crkvice sv. Damjana. Toga smo dana u gornjoj bazilici sv. Franje slavili Svetu misu s razigranim generalom reda fra Marcom Tascom. Po povratku prema kampu svratili smo do jednog restorana gdje smo bili najveseliji gosti – toliko veseli da smo sve druge rastjerali nut.
Nezaobilazna stanica hodočašća bila je i Rivotorto. Na putu do tamo, naša se zastava konačno časno zavijorila hrvatska, na stijegu od bambusa. Tamo smo imali priliku za ispovijed i rad po skupinama (Hrvati na groblju – ni larve nam nisu smetale nono), i slavili smo Misu s asiškim biskupom. Na povratku prema kampu bio je organiziran prijevoz, a mi smo se vozili s raspjevanim Kolumbijcima u nakošenom autobusu – da smo u Pisi bilo bi nekako razumljivo, al' ovako eek?!
Hodočastili smo i do benediktinske crkve sv. Petra gdje nam je nagovor održao jedan fratar Amerikanac, koji je dao zgodan recept kako se svakodnevno družiti s Božjom riječju. Preporučio je: kad idemo u krevet Bibliju staviti na papuče, tako da je moramo ujutro uzeti u ruke, a kad se ustajemo staviti je na krevet, tako da je opet moramo uzeti u ruke. Iskušajte naughty!
Nakon toga smo krenuli prema Porcijunkuli, a po povratku smo krenuli u osvajanje gradskih zidina.
Poput sv. Franje uvjerili smo se i da svi putovi vode u Rim. Tamo smo se pomolili na grobovima apostola Petra, Filipa i Jakova, dragog nam Ivana Pavla II. i drugih svetaca. Neki od nas su posjetili i grob bl. Katarine Kosače, posljednje bosanske kraljice i mnoge druge znamenitosti grada Rima. Ovim putem zahvaljujemo fratrima Kurije OFM Conv. na odličnoj večeri njami (samo je falila juhica).
U petak smo imali posebno zanimljive kreativne radionice: glazbena, plesna, ručni rad – izrada malih krunica i meditativna. Toga smo dana istražili tajne Svetog samostana, te potom imali priliku moliti na grobu sv. Franje – neprocjenjivo thumbup!
Subota je bila bogata događajima. Vozočastili smo do samotišta Carceri, gdje smo se osamili. Neki od nas su vidjeli gdje su se Franjo i prva braća povlačila u osamu – oaza mira i mjesto Božje blizine. Toga je dana bio blagdan svete Klare i završetak Klarine godine, što je bio povod da se još jednom pomolimo na grobu majke Klare.
Nakon Mise koju je predvodio fra Miljenko i večere uslijedila je Bratska večer. Svaka je nacija sebe predstavljala na svojstven način. Mi smo kao izvorno hrvatsko predstavili kravatu, zatim Marka Pola, Penkalu i Teslu, a neki od nas su se borili i zaplesali s Turcima. Tako dođosmo i do posljednjeg dana boravka u Asizu. Nakon Svete mise, podjele mandata i ručka krenuli smo prema Zagrebu.

La Verna - San Marino - Ravena - Zagreb
Na putu do Zagreba najprije smo svratili do La Verne pa krenuli prema San Marinu, i pregazili krivudave putove. Spomenuta teta je bila kriva zbog vožnje takvim putovima. Ipak možemo se pohvaliti da smo osvojili San Marino, jer u povijesti to nije mnogima uspjelo. U sitnim noćnim satima provozali smo se i do Ravene, gdje je najzanimljivije od svega bilo - susret s karabinjerima (po čemu smo pretpostavili da je Hrvatska pobijedila Italiju na OI sretan). Da, Ravena nas je razočarala. Nastavili smo prema Zagrebu, tu i tamo lutali po auto-cesti, zbog stalno spominjane tete. Konačno vam mogu otkriti da je riječ o teti navigaciji. Njezine riječi „preračunavam“, „skrenite lijevo, držite se desno“… tijekom cijelog puta su nas ljutile, ali i nasmijavale. Ipak, hvala joj, pomogla je. Sretno smo se, hvala Bogu, vratili svojim domovima, obogaćeni na franjevačkim izvorima.
02.09.2012. ...17:22 [ Komentari (8) ] Isprintaj

<< Arhiva >>