|
Od 9. do 15. srpnja u Lisieuxu je održan Prvi europski kongres OFS-a i Frame, a na njemu je sudjelovao i jedan naš član koji iz prve i druge ruke piše ove retke.
Hrvatska je ekspedicija krenula 8.7. nakon zornice, s Kaptola, u dva kombija. U jednom su se smjestili članovi bosanskohercegovačkih bratstava OFS-a i Frame, a u drugi članovi hrvatskih + kuhinja. Volane su čvrsto držala dva šofera, duhovna asistenta, naravno. Moram posvjedočiti da je naš često demonstrirao vještine koje se inače pripisuju ženama . Naime, pokušavao je istovremeno činiti dvije stvari; upravljati vozilom i držati se komunikacijskih pravila o kontaktu očima. Tako smo često taman zadrijemali kadli nas je probudio katapult-osjećaj od kojeg odmah otvarate oči i vidite neposredno ispred šajbe drugo vozilo. Na svu sreću šofer nije nijednom dozvolio da se među njima izrazi ljubav tj. da se „poljube“. Nije ljubav za vozila . Ali, ljubavnim nas je kuruzarama pokušavao animirati suvozač, naš nacionalni ministar koji je njima pokušao nadoknaditi izostajanje s Đakovačkih vezova. Vrlo rado smo drugom kombiju ustupili dio kolekcije .
Tako sretno stigosmo u Luksemburg gdje nas je velikodušno primila obitelj drugog šofera, koja se nije štedjela u gostoprimstvu. Sljedećeg dana kroz Pariz do Lisieuxa. S hrvatskih +37 na normandijskih + 15. Tamo nas je dočekalo još osmero Hrvata, tako da je našu zemlju predstavljalo 25 osoba, a jednak je bio i broj nacionalnih izaslanstava.
Teme o kojima se pričalo ticale su se formacije, duhovne asistencije, međusobne suradnje, sudjelovanja u društvenom životu, obitelji i Nove evangelizacije. Iako nije ništa revolucionarno zaključeno, osim da će sljedeći kongres biti u BiH, kongres nas je ohrabrio da odvažni odgovorimo na izazove vremena u kojem živimo te da izvezemo na pučinu. To je ujedno bilo i geslo kongresa; „Duc in altum“ (Lk 5,4). Program je bio dosta natrpan (i za vrijeme slobodnog vremena imali smo sastanke, slikanja, probe itd.), a obroke smo dobivali točno na broj – osim glasovitoga francuskog kruha, kojeg je bilo k'o da smo u Francuskoj.
Ipak, kako nas je program držao na okupu, osvježili smo znanje stranih jezika (engleskog, francuskog i talijanskog; yes, oui, si ) te stekli nova i obnovili stara poznanstva s članovima drugih nacionalnih bratstava. Ovo je već dugačko, a svašta nešto što je bilo ne stane, pa još samo par natuknica: hodočašće u Mont St. Michel – ZAKON , dirigent – URNEBES , auto-cesta – ISPADAJU NAM STVARI , hrvatski štand-kuhinja – GUŽVA/SPAS , sv. Terezija i njeni blaženi roditelji – ZAGOVOR i VELIČANSTVENA BAZILIKA , razgovor s bečkim nadbiskupom Schönbornom – SKYPE , misa u koru katedrale – JER SU NA GLAVNOM OLTARU BILI INSTRUMENTI ZA KASNIJI KONCERT . Mah-mah , bezbrojnim vjetrenjačama, Eiffelovu tornju i Notre-Dame, katedrali u Reimsu. Opet noćenje (nakon juhe i odojka) u Luksemburgu – HVALA domaćinima! Mah-mah , i Allianz areni. Mah-mah i pus-pus jedni drugima.
|