Frama Zagreb-Sveti Duh

Najduži dan u godini je iza nas, što znači da smo zakoračili u još jedno ljeto . S njim prestaju naša tjedna događanja i djelatnosti, a počinje odmor. A, što je odmor ? To nije besposlica , niti ljenčarenje , jer on, za razliku od njih, ima svoj oblik, smjer, svrhu i cilj. I Bog se u sedmi dan - nakon stvaranja - odmarao . Taj je dan subota, koja ima ispunjenje u nedjelji. Nedjelja je slika onoga za što smo stvoreni - vječnog počinka u Bogu. Jasno je da taj počinak tj. odmor neće biti vječno dremuckanje , nego vječna proslava Boga. U tom počinku svaki naš odmor treba imati uzor. Zato, kroz ovo vrijeme koje je pred nama, slavimo redovito nedjelju i njen smisao prenosimo u ostatak svakog tjedna - molitvom, razmatranjem, dobrim djelima, čitanjem dobre knjige itd. Neka vam svima bude ugodno ovo ljetno doba, bilo da ga provodite radno, na Giovaniju, na Maršu ili na Marsu. Živjeli!

p. s.
Nemojte nam zamjeriti što ćemo rjeđe osvježavati ove stranice. Pokušat ćemo se povremeno javiti, a kojiput promijeniti i poticajnu Misao ljeta. Nemojte zagoriti ni izgoriti , ali slobodno izgarajte .

Pod ovim će se geslom u Asizu ponovno održati međunarodni susret Mladi prema Asizu. To je svojevrsni svjetski susret mladeži franjevaca konventualaca, a ove će se godine održati šesti put. Program će se odvijati 5. - 12. 8. u Asizu i Rimu. Sve dodatne podatke možete saznati na službenim stranicama susreta.

Pod ovim se motom 19. svibnja u Zagrebu održalo područno hodočašće Zagrebačkih područnih bratstava OFS-a i Frame se. Hodočastilo se u glavni grad i to u Mikuliće i na Sveti Duh. Dakle, program hodočašća se odvijao u našoj Župi sv. Antuna u kojoj djeluju svi franjevački redovi; franjevci konventualci, sestre Svetog Križa, sestre klarise te Franjevački svjetovni red. Također, u njoj djeluju i dva bratstva Frame.
Prvi dio programa održao se u crkvi Bezgrješnog Srca Marijina kod sestara klarisa koje ove godine obilježavaju 800 godina od osnivanja reda. Kod njih smo izmolili krunicu, proslavili središnje euharistijsko slavlje te izmolili potpuni oprost. On će se inače moći dobivati prema odredbi Svetog Oca do završetka godine svete Klare 11. kolovoza. S jednog smo se brijega uputili na drugi, te u hladovini svetoduških borova okrijepili tijelo. U crkvi svetog Antuna program je nastavljen Večernjom. Uslijedilo je upoznavanje svetišta, radionice za Glasnike velikoga Kralja, predstavljanje mjesnih brastava, a sve je to bilo popraćeno popijevkama koje su pak bile popraćene malo gitarom, a malo orguljama .
Valja napomenuti kako je odaziv članova Frame bio katastrofalan; ako izuzmemo nas domaćine, ostale se moglo nabrojati na prste jedne ruke. Ipak, oni koji su se odazvali krenuli su duhovno obnovljeni u svoje sredine s novim žarom pronositi mir i dobro.

Rano jutro. 2. lipnja. Parkiralište Gradskog poglavarstva. 6 sati. Okupili smo se sa svih strana Zagreba da bismo krenuli prema Trsatu na 20. obljetnicu osnutka Frame u Hrvatskoj. Jutarnja kišica nije nas obeshrabrila (više nas je omela jedna članica naše Frame, koju nećemo imenovati, nego ćemo samo reći da je iz Livna , koja se probudila 2 min do 6), nego smo krenuli s pjesmom na usnama, raširenih ruku i srca radosna (na veliku radost još snenih putnika ). Kada smo stigli, domaćini su nas spretno dočekali (a i mi smo bili domaćini! preko našeg Tonija koji je trenutno u Rijeci, dislociran od našega mjesnog bratstva ). Kada smo se prijavili dobili smo zgodne uspomene (blokiće i penkale) i kupone za ručak (kojih smo dobili viška pa smo se ubili u gulašu ). Sam program je bio raznolik i sadržajan. Bilo je tu za svakoga po nešto (čak i za one najzahtjevnije koji vole duuuge govore ); red molitve (i misa naravno), red zabave, red izvješća o zbivanjima u svijetu vezanima uz OFS i Framu, red povijesti, red pozdrava i čestitki iz BiH, Slovenije, Litve, Španjolske, Italije, Australije (ili Novog Zelanda? ) i Argentine, igrokaza itd. Na kraju, šlag na torti je stvarno bio šlag (a bilo je i jagoda na šlagu). Nakon svega, imali smo slobodno vrijeme koje je neočekivano prijevremeno završilo pa se nadobudniji dio naše Frame, koji je odlučio posjetiti centar grada, lijepo zarumenio trčeći po čuvenim (i toplo preporučenim ) trsatskim stubama.
U zajedništvu 500-tinjak sudionika vidjelo se da nas odlikuje i ujedinjuje ljubav , odanost i privrženost što ih gajimo prema našem serafskom ocu drugom Kristu po čijem primjeru slijedimo pravog Krista.