Frama Zagreb-Sveti Duh

Prekjučer, 18.1., započela je Molitvena osmina za jedinstvo kršćana. Ovogodišnje geslo je: „Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama“. Kao i posljednjih godina i ove smo sudjelovali i to odmah prvoga dana u crkvi Svetoga Roka. Ovo mjesto je vrlo prikladno za početak Ekumenskog hoda jer je u posjedu Katoličke crkve, a dana je na korištenje Makedonskoj pravoslavnoj crkvi. Njenu gradnju je također obilježilo zajedništvo. Naime, podigli su je Zagrepčanci različitih staleža, svjetonazora, mjesta stanovanja u zahvalu Bogu za obranu grada od kuge.
Sjećajući se tog i zajedništva prvih kršćana uputili smo molitve Ocu da svi budemo jedno imajući na umu riječi: „Ištite i dat će vam se!“. Osim molitve bili smo postojani i u agapama nakon slavlja koje je ovaj puta bilo potkrijepljeno bombonima , a skupljeni prilog je namijenjen za izgradnju novog objekta MPC-e.
Na prijašnjim Osminama smo viđali i više okupljenih vjernika, ali se nadamo da će oni koji nisu bili u utorak sudjelovati u petak u 18.30 u Svetom Luki u Travnom, u nedjelju u Baptističkoj crkvi u 19, u ponedjeljak u pravoslavnom Sabornom hramu u 19 ili u utorak u 19 u grkokatoličkoj konkatedrali na Gornjem gradu.
Osim bogatstva kršćanskih različitosti koje smo doživjeli na ovom susretu, poput makedonskih napjeva, Očenaša na bugarskom itd. na poseban način nas je „zaskočila“ Tošeova slika uredno naslonjena na Bogorodičin kip .

Danas, prije nekoliko sati, okupili smo se na uobičajenom Svetotrikraljskom susretu FSR-a, Frame i naših duhovnih asistenata. Kao i svaki puta, na početku smo zazvali Duha Svetoga i izvukli svece zaštinike za ovu godinu za svakog člana. I to ne samo za prisutne, nego i za one ostale kojima u ovo vrijeme praznika metropola nije br. 1 na listi mjesta na kojima bi se rado nalazili. Izvlačili smo poznate i manje poznate svece, a nadamo se da ćemo dostići bar djelić njihova kreposnog života.
Drugi dio susreta fra Augustin je najavio rekavši da sada krećemo na konkretnije stvari . To je naravno bila tombola iliti bingo. U tri kruga (u svakom se dijelilo 6 nagrada ) bili smo pogledom prikovani na svoje šarene pravokutne kartončiće ispisane brojevima, a pomalo smo škicali i na dio stola ispred susjeda (iz raznoraznih razloga ). Na kraju nije bilo važno tko je dobio, a tko nije; od onih koji su dobili, koliko su dobili (makar smo jednu gospođu posebno zapamtili) jer smo ujedno završili s Dobrim fratuljkom pa je svatko (uglavnom) dobio nekakav znak pažnje .
Tako je prošao još jedan zajednički susret prožet druženjem, pjesmom, molitvom, orahovicom brata Mirkeca i smijehom Darkeca i ostalim čudima .