Frama Zagreb-Sveti Duh

Tim je riječima papa Leon Veliki izrazio dubinu Božićnog otajstva. Svojim utjelovljenjem i rođenjem Bog nam je vratio dostojanstvo djece Božje i pokazao nam sliku na koju nas je stvorio. Na tu smo se sliku dužni obnoviti kako bi i sami bili dionici Svjetla na prosvjetljenje naroda. A biti dio nečega tako uzvišenoga, zahtjevan je zadatak. Papa Leon stoga kaže: "Sjeti se koje li si glave i kojeg si tijela dio. Ne zaboravi da si izbavljen od vlasti tmine i prenesen u divno Božje kraljevstvo. Po sakramentu krštenja postao si hramom Duha Svetoga. Nemoj toga gosta istjerati iz svog srca zlim djelima."
Isus je Riječ koja je u Mariji postala tijelom. Ona je Božju riječ s povjerenjem prihvatila i dopustila da ona u njoj raste. Marija nam je savršeni primjer kako prihvatiti Božju riječ i dopustiti joj razvitak u nama. To je moguće samo u nesebičnom darivanju drugima.
Božić je blagdan koji je označen darivanjem. U današnjim otajstvima otkrivamo kako nam je Bog darovao - sve. Prvo nam je darovao nas same, a zatim i samoga sebe. Darovao nam je čitavoga sebe bez pitanja i jamstava. Zato i mi moramo na isti način odgovoriti, darujući mu sebe u darivanju drugima. Najbolji put za to je da učinimo ono što je on učinio - da postanemo čovjekom. Darivanje samih sebe mora biti prvotno i temeljno darivanje koje se veže uz Božić, a u darivanju materijalnih stvari moramo paziti da ne završimo kao na ovoj slici. Jer Isusovim rođenjem u obitelji obnovljena je i njena slika. Obitelj je pak, Crkva u malom, a Crkva je Tijelo Kristovo.
Još jednu stvar moramo imati na umu: Isus se daruje nenametljivo, u skromnosti i skrovitosti. Nisu mu se poklonili ni kralj, ni političari, ni veliki svećenici, ni dostojanstvenici, nego priprosti pastiri i tri stranca. Budimo i mi među njima.

BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ!

...učiniste! Danas je završilo došašćansko prikupljanje živežnih namirnica i potrepština za očuvanje zdravlja za potrebite obitelji i osobe, koje primaju pomoć od naše Župe. Zadnji čin se odigravao kroz čitav dan, a njemu je prethodilo još nekoliko uzbudljivih činova - sinoć smo natrpali našu prostorijicu s posljednje prikupljenim stvarima. Zatim smo nakon kratkog sna i zornice otišli u nabavku onoga što je nedostajalo te krenuli raspoređivati prikupljeno i isto raznositi po okolici. Uz potrepštine, ljudima smo odnijeli i novčanu pomoć od Župe čiji je dio prikupila (i ove godine vrijedna) misijsko-karitativna zajednica, prodajom vijenaca, čestitki i kolača.
Spomenut ćemo neke količine, da oni koji nisu sudjelovali (Sram vas bilo! ) otprilike imaju predodžbu o uspješnosti našeg pothvata. Samo nekoliko većih brojki: 318 kg brašna (da, ni mi nismo vjerovali ), 51 kg šećera, 54 l ulja, 70,8 l mlijeka i tako dalje i tako bliže. Inače, prikupili smo 50 različitih vrsta proizvoda (da, ni mi još ne vjerujemo ). Od toga smo uspjeli napraviti 23 vrlo velikih, velikih i malo manje velikih pošiljki. HVALA VAM svima koji ste omogućili da mnoge osobe i/ili obitelji dobiju ovu pomoć i tako proslave nadolazeće blagdansko vrijeme i bar malo lakše prožive neko vrijeme nakon njega.

Oprostite na nemaštovitom i dosadnom izvještaju, ali baš sam si ko badnjak - još malo pa bum zgorel.

Već osmu godinu za redom Hrvatski Caritas organizira akciju iz naslova, ovaj put od geslom "Obitelj je bit!". U sklopu nje održana je i prodaja borova na Trgu bana Josipa Jelačića. Njih 160-ak darovale su Hrvatske šume, a u svega pet sati smo ih sve rasprodali. Kad kažem MI mislim na zagrebačke FSR-ovce i framaše koji su i ove godine dobrovoljno odradili taj posao.
U akciju se možete i vi uključiti na razne načine pa pročitajte komu ćete time pomoći: "Sredstvima prikupljenima u ovogodišnjoj akciji 'Za 1000 radosti' osobito želimo pomoći obiteljima kojima je teško krenuti iznova nakon gubitka osobe iz kruga najmilijih. Kao i u prijašnjim akcijama, željeli bismo, uz Vašu pomoć, obiteljima u potrebi olakšati nabavu hrane, plaćanje režija, kupnju lijekova, liječenje i kupnju medicinskih pomagala, omogućiti poboljšanje nedostojnih stambenih uvjeta."
I nemojte zaboraviti način koji uvijek pali, a često je zaboravljen - molitvu.

Ne znam zašto sam napisao ovaj naslov, ali to mi je prvo palo na pamet kada sam krenuo pisati ove retke.
Prvo zato jer je na 3. nedjelju Došašća održano prvo Franjevačko popodne, na kojem su se okupila braća i sestre iz Fsr-a, (bivši) članovi Frame i oni koji nisu ni jedno ni drugo ni treće, ali su došli na poticaj svojih poznanika ili znatiželje. Susret je započeo molitvom franjevačke krunice, nastavljen kroz Svetu misu pod kojom je izmoljena večernja i od fra Augustina izrečena zanimljiva propovijed o Božiću kod svetoga Franje. To je ujedno bila i tema Popodneva.
Kako ne bi ostali samo na zanimljivostima i poukama koje smo čuli, na temelju propovijedi održali smo rad po grupama. Nas pedesetak se rasporedilo i izmiješalo u sedam grupa. Nažalost, u tom radu nisu sudjelovali svi s prvog djela događanja. Ipak, mi koji smo ostali, po prvi smo puta imali priliku međusobno se bolje upoznati, izmijeniti iskustva i razmišljanja. U mojoj je grupi (21 - 121 god. ) ljudima posebno ostala upečatljiva rečenica sv. Franje da na Božić i zidove treba namazati mesom . Osim toga saznali smo različite prigode i prilike u kojima slavimo i dočekujemo Božić(a) što nas je učvrstilo u borbi protiv ispraznosti koja nam se nameće i povećalo radost i nestrpljenje iščekivanja Spasitelja.
Na kraju su sve grupe iznijele svoje zaključke te smo s Božjim blagoslovom pošli na treći i najslađi dio susreta - agape . Na njemu su nam se priključili još neki stari framaši i duhovni asistenti. (U to vrijeme dio nas je skupljao priloge župljana za siromašne i ovom prilikom im svima srdačno zahvaljujemo na dobrotvorstvu.) Također smo razmijenili darove Dobrih fratuljaka (oni koji su mogli), a oni koji nisu (kao ja) odlučili su zaigrati igru Zločestog fratuljka - to je kad otkriješ tko ti nije donosio poruke i darove pa ti njemu pokloniš tortu... u facu.
A pa muško bi trebalo opisati Prvo kao dobro ili loše. E sad si vi sami za sebe mislite jedno ili drugo.

P.S.
meni je bilo prvo