pjevao bi sigurno naš sv. Franjo o ovom vremenu u kojeg smo zakoračili, a dok nam se približava mi ga znamo gledati ispod oka. Njofra nije mogao dočekati ovu korizmu pred Uskrs pa ih je imao i više u godini (npr. pred Sv. Mihaela). Mi se ponekad plašimo riječi odricanje i pokora iako nam čak i naši novinari prelažu da se u ovih 40 dana odreknemo nekih loših navika . Jedina razlika između njihova i kršćanskog poimanja je u tome da njihovo "odricanje" obuhvaća samo ovih 40 dana, a nakon Uskrsa očekuju vraćanje na staro. Neki od nas čak kažu: zašto bi se odricao nečega, to nema smisla. Bit je upravo u tome da odricanje nije glavni pojam oko kojega se sve vrti i radi kojega se sve čini. Ono je samo jedno od sredstava kojim trebamo osnažiti duh i dušu. Pa Isus sigurno nije imao loših navika , a ipak je otišao puniti baterije duha i duše kroz 40 dana mrtveći tijelo. To bi trebao biti i naš cilj. Poteškoća je i u tome što na sav glas trubimo čega smo se odrekli iako bi to trebala biti ponajviše naša i Božja stvar (i Isus je otišao u osamu). Tome svjedoči i tekst iz evanđelja u kojem se kaže da radimo u skrovitosti, a da će nam Otac naš koji vidi u skrovitosti uzvratiti (usp. Mt 6, 4). Izravnije pak u vezi pokore o tome govori sv. J. Escriva: "Izaberi mrtvenje koje neće druge mrtviti".
Imajući te misli na umu pokušajmo da ova korizma bude plodonosna za nas, a samim time i za naše bližnje .
P. s.
I ove korizme pokrenuli smo akciju prikupljanja hrane i higijenskih potrepština za najsiromašnije u našoj župi. Svaka pomoć je dobro došla.
I još nešto: u petak 26. 2. predmolimo križni put u našoj župnoj crkvi pa vas sve očekujemo da nam se pridružite u 18 sati.
|