Frama Zagreb-Sveti Duh

Evo ga 53-ća sreća! Uspjeli smo otvoriti našu "radionicu". Još jednom hvala na strpljenju! Hvala, hvala...

(UPALI ZVUČNIKE)
Dok se većina framaša, odlučila ne napuštati sigurnost i toplinu vlastitog doma u nedjelju 31.siječnja, nekolicina ipak nije mogla ne odgovoriti na izazov koji je pred njih stavljen prošli tjedan. Naime, izazov je bio neobičan i nadasve tajanstven: otkriti tajnu besplatnog graha na Sljemenu. Sudionici ove polarne avanture abecednim redom su: M. M., D. M., F. P. i F. V.. Druženje je počelo sasvim bezazleno, okupljanjem na Mihaljevcu u 10.45. Iščekujući moj dolazak, oni su veselo i neopterećeno ćaskali , nesluteći što nas čeka na sljemenskim padinama okovanim snijegom i ledom. U 11.00 naša mala skupina je nošena krilima hrabrosti i ZET-ovim busom krenula. Kako to već biva, ubrzo su počele nevolje po nas… Uhvatili smo „stajaća“ mjesta i na njima proveli 30-ak minuta. Gospodin za volanom se trudio prevladati sve prepreke koje su mu se našle na putu i hvala mu na tome. Mi „stajaći“ smo vrlo intenzivno proživljavali svaki zavoj , kamen na cesti, naglo kočenje, ali niti u jednom trenutku nismo strahovali za vlastiti život ni za život svog bližnjega . Stigavši podno Tomislavca, koji je zaodjenut u prekrasnu bjelinu, krenuli smo prema prvoj postaji; malena crkva u srcu Zagrebačke gore posvećena Kraljici Hrvata. Žamor djece i odraslih, zvuk skija, boardova, snijega… zvuči idilično, zar ne? Ali morasmo krenuti dalje. Kao da nas je netko namjerno pokušavao spriječiti u našoj nakani… Skijaši i boarderi koji nas u posljednjem trenutku zaobilaze, led prekriven snijegom koji je Mariju i mene ponukao da postanemo nerazdvojne. Vođene mišlju tko će kome, ako neće svoj svome stigle smo na misu u podne s malim zakašnjenjem, dok su Filip i Darko ne mareći za našu sudbinu, stigli na vrijeme. Na poziv župnika, iza mise, počastili smo se čajem , sendvičima iz Filipove kućne radinosti i ostalim što su nam ponudili dobri ljudi. Cilj ove ledene avanture: besplatni grah… Budući da nam je Sljeme pokazalo „zube“ i demonstriralo svoju snagu i veličinu na -7 Celzijusa, odlučili smo da će tajna besplatnog graha i dalje ostati skrivena i nedokučiva za nas smrtnike. Krenuli smo u najbliži dom Staru lugarnicu na revitalizaciju grahom s kobasicama, ražnjićima, štruklama od sira, jabuka, višanja, kuhanim vinom… (To smo platili .) Kako u ugodnom i veselom društvu vrijeme brzo prolazi, kucnuo je čas za povratak u civilizaciju… Ali prije toga je uslijedilo grudanje, šopanje (Darkeca)… Puni snijega, uletjeli smo u bus, zauzeli mjesto i čeznutljivim pogledom rastajali se od Sljemena . Ali naš rastanak nikako nije konačan, već samo doviđenja …