Mislim da smo sazreli za drugi post s temom iz psihologije. Dobro, možda nisu svi dovoljno sazreli psihički, ali fizički, da ne kažem - spolno, uglavnom svi jesmo. Laik, kakva već jesam, kako ne bih napravila nekakvu štetu, ja ću se i ovaj put suzdržati od iznošenja svojih analiza o temi, a i bi bilo suvišno da se miješam pored dr. Googlea, koji je stvarno stručnjak po ovom pitanju.
Tema je mobbing.
Za početak:
Evo što je mobbing
Mobbing se manifestira kao:
- Neprijateljska i neetična komunikacija
- Komuniciranje povišenim tonom i vikom
- Ogovaranje
- Ismijavanje
- Širenje tračeva
- Klevetanje i vrijeđanje
- Žrtva je uvijek prekidana kad govori
- Odbijanje verbalnih i neverbalnih kontakata sa žrtvom
- Ignoriranje
- Uskraćivanje prava na vlastito mišljenje
- Skrivanje važnih informacija
- Davanje ponižavajućih poslova i poslova koji su štetni za zdravlje zaposlenika
- Neosnovana pojačana kontrola izvršavanja radnih zadataka
- Izoliranje žrtve
- Žrtva se premješta u druge prostore, kancelarije, druga mjesta rada
- Okolina se ponaša kao da žrtva ne postoji
- Žrtvu se ne poziva na sastanke, dogovore
- Sa žrtvom se ne druže, ne odlaze na zajedničke doručke, kave, izlaske
- Nepoželjno je biti viđen sa žrtvom
- Napadi na ugled žrtve
- Izmišljanje priča o privatnom životu žrtve
- Prisiljavanje žrtve da obavlja poslove daleko ispod svojih znanja, sposobnosti, školske i stručne spreme
- Žrtvi se daju besmisleni radni zadaci i poslovi
- Tjeranje žrtve da pogriješi, pa joj se daju preteški radni zadaci
- Zatrpavanje poslovima i određivanje kratkih rokova izvršenja
- Lansiranje priča o mentalnoj bolesti žrtve
- Loše ocjene rada
- Žrtva ne dobiva radne zadatke
- Žrtvi se oduzimaju sredstva za rad
- Optuživanje za propuste koji se nisu dogodili ili koji su “namješteni”
- Uskraćivanje individualnih prava iz radnog odnosa i drugo.
- Neprijateljska i neetična komunikacija
- Komuniciranje povišenim tonom i vikom
- Ogovaranje
- Ismijavanje
- Širenje tračeva
- Klevetanje i vrijeđanje
- Žrtva je uvijek prekidana kad govori
- Odbijanje verbalnih i neverbalnih kontakata sa žrtvom
- Ignoriranje
- Uskraćivanje prava na vlastito mišljenje
- Skrivanje važnih informacija
- Davanje ponižavajućih poslova i poslova koji su štetni za zdravlje zaposlenika
- Neosnovana pojačana kontrola izvršavanja radnih zadataka
- Izoliranje žrtve
- Žrtva se premješta u druge prostore, kancelarije, druga mjesta rada
- Okolina se ponaša kao da žrtva ne postoji
- Žrtvu se ne poziva na sastanke, dogovore
- Sa žrtvom se ne druže, ne odlaze na zajedničke doručke, kave, izlaske
- Nepoželjno je biti viđen sa žrtvom
- Napadi na ugled žrtve
- Izmišljanje priča o privatnom životu žrtve
- Prisiljavanje žrtve da obavlja poslove daleko ispod svojih znanja, sposobnosti, školske i stručne spreme
- Žrtvi se daju besmisleni radni zadaci i poslovi
- Tjeranje žrtve da pogriješi, pa joj se daju preteški radni zadaci
- Zatrpavanje poslovima i određivanje kratkih rokova izvršenja
- Lansiranje priča o mentalnoj bolesti žrtve
- Loše ocjene rada
- Žrtva ne dobiva radne zadatke
- Žrtvi se oduzimaju sredstva za rad
- Optuživanje za propuste koji se nisu dogodili ili koji su “namješteni”
- Uskraćivanje individualnih prava iz radnog odnosa i drugo.
i:
Kako se zaštititi?
Prema Zakonu o radu, poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika ili osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ističe Jadranka Apostolovski.
Prema Zakonu o zaštiti na radu, poslodavac je obvezan provoditi prevenciju stresa na radu kako bi sveo na najmanju mjeru potrebu radnika da svladava poteškoće zbog dugotrajnije izloženosti intenzivnom pritisku te otklonio mogućnost da se umanji radna učinkovitost radnika i pogorša njegovo zdravstveno stanje.
Radnik koji je uznemiravan na poslu, poslodavcu može podnijeti pritužbu radi zaštite dostojanstva. Poslodavac je dužan ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere primjerene konkretnom slučaju radi sprječavanja nastavka uznemiravanja ako utvrdi da ono postoji.
Ako poslodavac ne poduzme mjere za sprječavanje uznemiravanja ili ako su mjere koje je poduzeo očito neprimjerene, radnik ima pravo zatražiti zaštitu pred nadležnim sudom, a to znači podnijeti tužbu i u tužbenom zahtjevu tražiti da se prestane s uznemiravanjem, maltretiranjem, šikaniranjem, ponižavanjem i psihičkim zlostavljanjem. Radi se o radnom sporu.
Kad se dogodi mobbing, preporučljivo je da radnik to kaže pretpostavljenom u kojega ima povjerenje, te da vodi svoje zabilješke tražeći i od svjedoka da se potpišu.
Dakle...
Možete li zamisliti koliko je iscrpljujuće dolaziti svaki dan na posao, a nemati što raditi? Ne mogu uopće opisati kako je to kad ti uzmu posao, ono što si radio daju drugima, dolaziš na posao, a stol ti je prazan jer valjda čekaju da sam otiđeš – opisuje jedna Splićanka svoju trenutnu situaciju na poslu. Ni sama ne zna što će, a ne zna ni koliko će tako izdržati samovolju svojega šefa.
Ona je jedna od žrtava mobbinga, a njezina situacija poznata je pod nazivom sindrom praznoga stola. Druga situacija zlostavljanja na radnom mjestu je sindrom punog stola kad se radnika zatrpava poslom i prigovora jer još nije sve obavio, kad mu se i ono što je dobro odrađeno vraća na doradu. I tako unedogled.
Mobbing, zlostavljanje na radnom mjestu definira se kao napad na ugled, čast i dostojanstvo jednog ili grupe radnika, a krajnja je namjera eliminacija iz radne sredine.
Demotivacija i stres
- Žrtve najčešće zlostavljanje trpe godinama prije nego što odluče progovoriti i reagirati, a kada i istupe, najčešće su same.Većina trpi ponižavanje i ispunjava gotovo nevjerojatne radne zadatke samo da zadrži radno mjesto. Osobe koje su nam se požalile zamjećuju u puno većoj mjeri posljedice mobbinga na svoj privatni život u odnosu na poslovni.
Iako na poslovnom planu u velikoj mjeri ukazuju na gubitak motivacije, pojačan stres i osjećaj smanjene radne aktivnosti, puno je manji omjer onih koji zbog opisanih poteškoća izostaju s posla već ostaju ispuniti svoje radne obveze – kazuje nam Jadranka Apostolovski, predsjednica Udruge mobbing koja je u sklopu EU projekta "Pravo na rad bez mobbinga" objavila Priručnik o diskriminaciji i mobbingu na radnom mjestu, prvi takve vrste u Hrvatskoj. Autor i urednik je izv. prof. dr. sc. Mario Vinković, a koautorice doc. dr. sc. Snježana Vasiljević i mr. sc. Iris Gović Penić.
Da je mobbing u mnogim radnim sredinama poprilično prisutan, složit će se mnogi. Razumljivo, oni koji su zlostavljani nerado govore o tome, posebice javno. Teško se odlučuju i na pravnu zaštitu, radije trpe jer strahuju za radno mjesto i kakvu-takvu plaću. Kako kazuje Jadranka Apostolovski, od ukupnog broja radnika koji im se obrate zbog mobbinga, manje od 1 posto zaštitu (naknadu nematerijalne štete) potraže na sudu.
Teško do svjedoka
- Razlog vrlo malog broja radnika koji traže zaštitu na sudu jest nepovjerenje u sudstvo, loše materijalne prilike radnika, bojazan za posao, dugotrajni sudski procesi, strah od posljedica i drugo. Sudski postupci su nepotrebno dugotrajni, a traju po nekoliko godina. Pravda koja dođe nakon pet-šest godina i nije pravda. Sudske postupke koji su dostupni Udruzi i u kojima je Udruga mobbing sudjelovala od samog početka, radnici dobivaju u 70 posto slučajeva – veli naša sugovornica.
I Jelka Kljaković-Gašpić, pravna savjetnica u Regionalnom uredu Nezavisnih hrvatskih sindikata, kazuje nam kako tužbe nisu učestale, a ima i onih radnika koji su napisali tužbe pa odustali od podnošenja. To nisu ugodne situacije, veli, pa se nastoji problem riješiti bez sporova. Dodatno, teško je dokazivo jer i oni koji su vidjeli mobbing nad svojim kolegama ne žele svjedočiti.
Rijetki su svjedoci poput onih u Rijeci prije nekoliko godina kad je jedna radnica dobila pravomoćnu sudsku presudu, a tvrtka joj je morala isplatiti 30 tisuća kuna zbog zlostavljanja na poslu. Šef ju je nazvao pogrdnim imenima u prisustvu dvojice svjedoka, a tijekom duljeg vremenskog razdoblja uznemiravao ju je uvredljivim, neprijateljskim i ponižavajućim ponašanjem, pretrpavao je poslom i diskriminirao na razne načine, govoreći kako će je poslati na ulicu.
Žene češća meta
- Osobe koje vrše mobbing, tzv. mobberi imaju specifični psihološki profil, oni su psihopati. Željni su moći i uvažavanja, a tom željom prikrivaju svoj neuspjeh u životu, najčešće nezadovoljstvo u braku. Najčešće se usmjere na pasivne, radišne osobe.
Oni nemaju empatiju, emocionalno su hladni. Prema vani su jako ljubazni, srdačni, ali osobu na koju imaju pik sustavno omalovažavaju, ponižavaju – kazuje nam mr. sc. Jelena Grubić, dr. med., specijalistica psihijatrije, subspecijalistica biologijske psihijatrije i predstojnica Kliničkog zavoda poliklinike za psihijatriju u splitskom KBC-u.
Zadnjih deset godina, kazuje dr. Grubić, učestalije dolaze ljudi koji se žale na mobbing koji se odvija i vertikalno i horizontalno. A da bi se moglo reći da je riječ o mobbingu, zlostavljanje se događa najmanje jednom tjedno kroz najmanje šest mjeseci. Više su izložene žene niže i srednje kvalifikacijske spreme dok se kod onih visokoobrazovanih i izrazito ambicioznih nerijetko pojavi nadređeni kojem je ta osoba konkurencija pa je mobbingira.
Bijeg na bolovanje
Zlostavljane osobe na radnom mjestu najčešće koriste bolovanje do šest tjedana, pa uza sve što podnose imaju i manje prihode, a dodatno se razara i obitelj.
Liječničku pomoć, kako kaže dr. Jelena Grubić, potraže kad su im svi obrambeni mehanizmi iscrpljeni.
- Najvažnije je raditi na svom duševnom zdravlju, znati što smo i tko smo, pa kad prepoznamo te zlostavljače lakše je oduprijeti im se - ističe dr. Jelena Grubić.
Ona je jedna od žrtava mobbinga, a njezina situacija poznata je pod nazivom sindrom praznoga stola. Druga situacija zlostavljanja na radnom mjestu je sindrom punog stola kad se radnika zatrpava poslom i prigovora jer još nije sve obavio, kad mu se i ono što je dobro odrađeno vraća na doradu. I tako unedogled.
Mobbing, zlostavljanje na radnom mjestu definira se kao napad na ugled, čast i dostojanstvo jednog ili grupe radnika, a krajnja je namjera eliminacija iz radne sredine.
Demotivacija i stres
- Žrtve najčešće zlostavljanje trpe godinama prije nego što odluče progovoriti i reagirati, a kada i istupe, najčešće su same.Većina trpi ponižavanje i ispunjava gotovo nevjerojatne radne zadatke samo da zadrži radno mjesto. Osobe koje su nam se požalile zamjećuju u puno većoj mjeri posljedice mobbinga na svoj privatni život u odnosu na poslovni.
Iako na poslovnom planu u velikoj mjeri ukazuju na gubitak motivacije, pojačan stres i osjećaj smanjene radne aktivnosti, puno je manji omjer onih koji zbog opisanih poteškoća izostaju s posla već ostaju ispuniti svoje radne obveze – kazuje nam Jadranka Apostolovski, predsjednica Udruge mobbing koja je u sklopu EU projekta "Pravo na rad bez mobbinga" objavila Priručnik o diskriminaciji i mobbingu na radnom mjestu, prvi takve vrste u Hrvatskoj. Autor i urednik je izv. prof. dr. sc. Mario Vinković, a koautorice doc. dr. sc. Snježana Vasiljević i mr. sc. Iris Gović Penić.
Da je mobbing u mnogim radnim sredinama poprilično prisutan, složit će se mnogi. Razumljivo, oni koji su zlostavljani nerado govore o tome, posebice javno. Teško se odlučuju i na pravnu zaštitu, radije trpe jer strahuju za radno mjesto i kakvu-takvu plaću. Kako kazuje Jadranka Apostolovski, od ukupnog broja radnika koji im se obrate zbog mobbinga, manje od 1 posto zaštitu (naknadu nematerijalne štete) potraže na sudu.
Teško do svjedoka
- Razlog vrlo malog broja radnika koji traže zaštitu na sudu jest nepovjerenje u sudstvo, loše materijalne prilike radnika, bojazan za posao, dugotrajni sudski procesi, strah od posljedica i drugo. Sudski postupci su nepotrebno dugotrajni, a traju po nekoliko godina. Pravda koja dođe nakon pet-šest godina i nije pravda. Sudske postupke koji su dostupni Udruzi i u kojima je Udruga mobbing sudjelovala od samog početka, radnici dobivaju u 70 posto slučajeva – veli naša sugovornica.
I Jelka Kljaković-Gašpić, pravna savjetnica u Regionalnom uredu Nezavisnih hrvatskih sindikata, kazuje nam kako tužbe nisu učestale, a ima i onih radnika koji su napisali tužbe pa odustali od podnošenja. To nisu ugodne situacije, veli, pa se nastoji problem riješiti bez sporova. Dodatno, teško je dokazivo jer i oni koji su vidjeli mobbing nad svojim kolegama ne žele svjedočiti.
Rijetki su svjedoci poput onih u Rijeci prije nekoliko godina kad je jedna radnica dobila pravomoćnu sudsku presudu, a tvrtka joj je morala isplatiti 30 tisuća kuna zbog zlostavljanja na poslu. Šef ju je nazvao pogrdnim imenima u prisustvu dvojice svjedoka, a tijekom duljeg vremenskog razdoblja uznemiravao ju je uvredljivim, neprijateljskim i ponižavajućim ponašanjem, pretrpavao je poslom i diskriminirao na razne načine, govoreći kako će je poslati na ulicu.
Žene češća meta
- Osobe koje vrše mobbing, tzv. mobberi imaju specifični psihološki profil, oni su psihopati. Željni su moći i uvažavanja, a tom željom prikrivaju svoj neuspjeh u životu, najčešće nezadovoljstvo u braku. Najčešće se usmjere na pasivne, radišne osobe.
Oni nemaju empatiju, emocionalno su hladni. Prema vani su jako ljubazni, srdačni, ali osobu na koju imaju pik sustavno omalovažavaju, ponižavaju – kazuje nam mr. sc. Jelena Grubić, dr. med., specijalistica psihijatrije, subspecijalistica biologijske psihijatrije i predstojnica Kliničkog zavoda poliklinike za psihijatriju u splitskom KBC-u.
Zadnjih deset godina, kazuje dr. Grubić, učestalije dolaze ljudi koji se žale na mobbing koji se odvija i vertikalno i horizontalno. A da bi se moglo reći da je riječ o mobbingu, zlostavljanje se događa najmanje jednom tjedno kroz najmanje šest mjeseci. Više su izložene žene niže i srednje kvalifikacijske spreme dok se kod onih visokoobrazovanih i izrazito ambicioznih nerijetko pojavi nadređeni kojem je ta osoba konkurencija pa je mobbingira.
Bijeg na bolovanje
Zlostavljane osobe na radnom mjestu najčešće koriste bolovanje do šest tjedana, pa uza sve što podnose imaju i manje prihode, a dodatno se razara i obitelj.
Liječničku pomoć, kako kaže dr. Jelena Grubić, potraže kad su im svi obrambeni mehanizmi iscrpljeni.
- Najvažnije je raditi na svom duševnom zdravlju, znati što smo i tko smo, pa kad prepoznamo te zlostavljače lakše je oduprijeti im se - ističe dr. Jelena Grubić.
https://slobodnadalmacija.hr/vijesti/hrvatska/naucite-prepoznati-jeste-li-zrtva-mobbinga-i-kako-se-obraniti-od-psihopata-na-poslu-321587
Ima li nečeg sličnog u vašoj sredini... i jeste li na nekakav način i sami bili upleteni/imali priliku utjecati na rješenje problema, ili ste, pak, bili samo neutralni promatrač...?
Oznake: pop psihologija
