ponedjeljak, 25.02.2008.

ne, ovo nisam ja

prekrasan dan sam uspjela propustiti u potpunosti.

nakon samo tri sata spavanja, planirano sam ustala pola sata ranije kako bih se u miru uredila.
znala sam sinoc prije spavanja da moram narihtati da zvoni ranije kako bih se dotjerala jer prosli tjedan na meni je ostavio traga.
izgledam izmuceno, a to mucenje nema veze sa seksom.

blijeda kao frisko pobijeljen zid usla sam u kadu i pustila vrucu vodu da curi po meni.
mislila sam kako bih cice trebala politi hladnijom da se ne objese, ali na misli sam i ostala...

na smedju odjevnu kombinaciju nadjenula sam zarko crveni ruz i zdrava seljancica rumenilo da ubijem blijedilo.
i umorne oci sam nakapala, ali nakon par sati se vidjelo da su umorne i dalje.

legla sam kasno i nekako odgledala cijeli showgirls po ne znam koji put.
skuzila sam da vecinu dijaloga znam napamet (you can fuck me when you love me...) i da mi se svaki put smrce koka kad gledam taj film.

zatim je pocela dodjela oscara, no, hvala kurcu, nakon pol sata sam zaspala (bit ce od tona korkutovih komentara).

dan je poceo ok.
a onda me nakon par sati uhvatio takav umor da ni kava nije pomogla, pa sam se, nebudilijena, vec u pet spremila doma.
prvi put nakon puno vremena vidjela sam sunce iz okoline koja nije moja firma.
i napravila plan za godisnji.
cetrdesetjedan dan ukupno zbrojim li stari i novi cine poprilican broj dana za ne provesti ih na poslu.
ukoliko potrosim dvije trecine bit ce dobro.

jel istina da ce u nizozemskoj ukinuti coffeeshopove?
svakako bih trebala otici vidjeti kaj je to prije nego mi ukinu opciju.

sinoc sam isla pogledati sto se dogodilo sirotom eduardu.
rasplakala sam se ko jebena curica.

moja kvrzica se podijelila na dvije manje.
salim se da ima vrijeme poluraspada i da je na kraju necu ni osjetiti.

apsolutno nemam zivot.
nikakav.
vec par tjedana.
brijem da jos 2 mjeseca i bit ce dobro.
do tada, uistinu, ovo nisam ja.
jer da jesam natipkala bih tockice jel da...

nedjelja, 10.02.2008.

izvansebljena amy


presvukla sam krevet.
obukla sam ga u plavo i narancasto.
malo za promjenu.
i ozlijedila se pritom.
kako sam se ozlijedila?
brijem da bolje dajte masti na volju...

pa sam pozeljela nekoga.
ne da ispuni mjesto pokraj mene u novoobucenom krevetu.
nego da poljubi ozlijedjeno mjesto.

bas je koma kad hoces nekoga, a nemas ga.

...........................

ponekad mislim da gubim razum.
toliko je teskih dana bilo u zadnje vrijeme.
toliko su me ispraznili...

...........................

napipala sam kvrzicu negdje.
na koma mjestu.
jel mogu nastati kvrzice od npr. uske odjece?
odreci cu se sestrinih traperica, koje mi jesu malo tijesne, unatoc tome sto fantasticno guza u njima izgleda i sto se ne razguzuju.
samo ako je to moguci uzrok toj kvrzici.
zvala sam poznatog doktora da mu se dodjem pokazati i prepipati.
no ipak sam odlucila sama otici na velevaznu telekonferenciju s prekooceanskim uredom u svezi i glede moga projekta.
a kako prekooceaniji pasu sastanci u vrijeme kada moje formalno radno vrijeme zavrsava, doslo je do kolizije.
a onda sam zabrijala da se smanjila.

da li se zavaravam ili se bojim sto bi poznati doktor mogao reci, pitanje je sad.

however, ko neki freak ulovim se s rukom u gacicama kako je pipkam.
kvrzicu, jel...
i dok sam sama, jel...

...........................

nekoliko osoba iz proslosti javilo se u zadnje vrijeme.
svi se nesto preslaguju.
mali s faksa, koji mi je posluzio kao neki distraction point vrlo kratko za brucostva.
i koji ni dan danas ne kuzi odjeb, niti mene.
i jadan je.
nemam mu srca rec da je jadan, al i na to ce me natjerat.

...........................

zivot mi je poskupio u picku materinu.
do listopada lanjske godine nisam bila u minusu, brijem.
a sad na dan isplate place, meni vec barem petina nedostaje.

kad sam rekla da je gou kartica fantastican proizvod, nisam znala kaj pricam (i kamata je tada bila pet, a sad je dvanajst postotaka, op.a.).
pa cizme, pa racunalo, pa suknja jedna, pa druga jer sam prvu izgubila pet minuta nakon peglanja maloprijespomenute kartice, pa skoro jos jedne cizme (jer snizenje je i grijeh je ne kupiti, a uvijek sam si htjela te s baroknim stihom, a i na kartici je kredita jos poprilicno i valjda mi ne bi dali da ne mogu to platiti i sve ide na tak puno rata, da mi je ovo nista, pa ja radim u gigantu...), ali kako nisu tako divne kako izgledaju u izlogu (ne kupujem obuci koja nije kozna, osim japanke), a kad sam vec tu, a dosla je proljetna kolekcija... pa su ispale sandale ili kaj je to vec (uglavnom nesto sto cu moci obuti tek za nekoliko mjeseci), pa jos brdo takvih slicnih pozdarija i sad me kartica plus zivotno plus stambena plus stanarina plus rezije kosta pun kurac.

ne jebu mene rezije.
ja perem ves jednom do dvaput tjedno.
isto tak je i sa sudjem.
i sa kosom.
kuham i rjedje.
ne telefoniram.
ne trosim brdo struje niti plina.
i ponosno bojkotiram kupnju prema preporuci.

nego...
i sad kad imam cisto finu placu, ja moram paziti kaj cu si kupiti i kaj si necu kupiti.
inace me to ne dira, ali ovih dana bas da.
jer sam zbrojila prekovremene koje mi nitko nece platiti i skuzila da to nije posteno i onda sam postala jadna s placom koju imam.

baljezgam...

...........................

feetfetishist se nesto bio povratio.
ispada da sam ja ono bila zabrijala malo.
i da se on samo neplanirano nije javljao.
a neplanirano se ne javlja opet.
samo me sada to vise ne jebe.
jer ce se javiti.
a i moje vrijeme izvan posla tako mi treba za mene samu...

onaj skroz normalan tip dobio je tip da se javi u proljece.
jebi ga.
nije vrijeme.

savrseni ljubavnik je onaj kojeg najcesce pozelim u krevetu kada sam napaljena.
a ni to nije tako cesto due to significant umor.

direktor svemira jos je u mojem srcu, koje se stegne tu i tamo kad ga se sjetim.
jebi ga.

...........................

sanjala sam kolegu koji se zeni na proljece.
nevjerojatna sam si.

sanjala sam i neke ruzne snove uzrokovane postupcima ljudi iz moje radne okoline.
sanjala sam da sam pljunula na tipa, koji je nekoliko dana prije toga, da bi se ulizivao svom sefu, napisao jedan mail s pitanjima na koja je odgovor dobio telefonom maloprije... ma, duga prica.
uglavnom, mali je gnjida. i sanjala sam da sam pljunula na njega. aha.

...........................

vise ne znam ni sto sam htjela...
a htjela sam nesto napisati.
nesto smisleno.

izvansebljena sam, da...
a skoro pa ni ne znam kak je ono kad sam svoja.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>