|
|
| < | prosinac, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
JA SAM svjetski putnik, nomad 21.stoljeća, profesionalni turist, part-time avanturist, internacionalni jet-setter, glamurozni globetrotter, razmažena zvijezda wellnesa, hodočasnik u potrazi za istinom i ljubavi...
Why would you help anyone who doesn't want it,
doesn't need it, doesn't want your shit advice
when a mind's made up to go ahead and die?
What's done is done and gone, so why cry?
I woke today, I was crying
Lost in a lost world
So many people are dying
Lost in a lost world
Some of them are living an illusion
Bounded by the darkness of their mindsIn their eyes it's nation, against nation, against nation
With racial pride
Sounds...
Thinking only of themselvesThey shun the light
(shun the light)They think they're right(think they're right)
Living in their empty shells
Bože, ja te ne molim
da me oslobodiš
od životnih patnji,
nego te molim
da me u patnjama ne napustiš
Nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge
i nema ljepših snova od onih što ih rađa bol
Ljubav, vjernost, vjera i pravda otisli su na spavanje,kad se probude na svijetu ce sve biti bolje
Biti zaljubljen ne znači nužno i voljeti. Biti zaljubljen je određeno stanje; voljeti je čin. Stanje podnosimo, za čin
se odlučujemo.
Kada nekog voliš, pusti ga da ode... ako se vrati natrag, zauvijek je tvoj, ako se više nikad ne vrati, nije ti nikad ni pripadao.
Prava ljubav brani čovjeku da dira tuđih rana, osim ako ih misli izliječiti
Nismo primorani ljubiti. Izabrali smo da ljubimo. Dvoje se ljudi vole jedino kada su kadri živjeti jedno bez drugoga, ali su izabrali živjeti zajedno
Njih ja chitam ;)
Anaris
Bedasta Curica
Catcher
Carrol
Dragonfly
Danielaland
Djevojka zamisljenog pogleda
Emanuele
Eruditna
Erchamion
Filozofije jednog leptira
Festina Lante
Insomnia
Isadora Doner
Juznjacka utjeha
ledynada
Miris dunje
Midnightmadness
MadameSyrin
Rene
Santea
Soul of love
Sick girl
Teuta
Unique
Ultravioleta
Zvjezdani trag
Zivot je duga cesta
yo yo
1njofra
This is a beginning
Although this is an end
I got a sight of heaven
And it's gone straight to my head
And the time is right for falling
This time I'm gonna fall
That's the price I must pay
For a taste of your sweet love
I'm gonna fall
This time I'll fall
Gonna fall
This is me for forever
One of the lost ones
The one without a name
Without an honest heart as compass
This is me for forever
One without a name
These lines the last endeavor
To find the missing lifeline
Oh how I wish
For soothing rain
All I wish is to dream again
My loving heart
Lost in the dark
For hope I`d give my everything
Oh how I wish
For soothing rain
Oh how I wish to dream again
Once and for all
And all for once
Nemo my name forevermore
My flower, withered between
The pages 2 and 3
The once and forever bloom gone with my sins
Walk the dark path
Sleep with angels
Call the past for help
Touch me with your love
And reveal to me my true name
Oh, how I wish...
Nemo sailing home
Nemo letting go
Oh, how i wish
Sloboda za kojom tragamo je sloboda da koristimo naš vlastiti um i
tijelo, da živimo svoj vlastiti život, umjesto život koji pripada sustavu
uvjerenja.
Jednoga se bojim: ne biti dostojan svojih patnji.
Biti pametan znači razlikovati istine koje treba reći od onih koje treba prešutjeti
Nikad nismo toliko sretni, ni toliko nesretni kao što mislimo
Snovi nikada ne umiru. Umiru samo sanjari.
Learn from the mistakes of others. You can't live long enough to make them all yourself
Oni od nas koji još uvijek ozbiljno shvaćaju život, vjerojatno još nisu dokučili njegov istinski smisao.
I would drive on to the end with you
A liquor store or two keeps the gas tank full
And I feel like there's nothing left to do
But prove myself to you and we'll keep it running
But this time, I mean it
I'll let you know just how much you mean to me
As snow falls on desert sky
Until the end of everything
I'm trying, I'm trying
To let you know how much you mean
As days fade, and nights grow
And we go cold
Well I felt I couldn't take, another day inside this place
From silent dreams we never wake, and in this promise that we'll make
Starless eyes for heaven's sake, but I hear you anyway
Well I thought I heard you
Say I like you, we can get out
We don't have to stay, stay inside this place
Where were you when I fell from grace
A frozen heart an empty space
Something's changed and it's in your eyes
Please don't speak you'll only lie
I found treasure not where I thought
Peace of mind can't be bought
Still I believe
Just hang on
Suffer well
Sometimes it's hard
It's hard to tell
An angel led me when I was blind
I said take me back I've changed my mind
Now I believe
From the blackest room I was torn
You called my name my love was born
So I believe
Just hang on
Suffer well
Sometimes it's hard
It's hard to tell
I wish I could come back to you
Once again feel the rain
Falling inside me
Cleaning all that I've become
In my world
Love is for poets
Never the famous balcony scene
Just a dying faith
On the heaven's gate
I still believe in love at first sight
Nothing's impossible
Nisu svi što lutaju izgubljeni!
However cold the wind and rain
I'll be there to ease your pain
However cruel the mirrors of sin
Remember beauty is found within
Stvarnost je pogrešna. Snovi su ono što je stvarno!
Hej dolaze kao krv crveni
Anđeli kao krv crveni
Kao znoj opori
Brutalni anđeli
Na nebu oblaci
U prolazu, u prolazu
Ti suznim ocima
Pogledaj me, pogledaj me
Zaboravit me nemoj
Nemoj nikada, nemoj nikada
Nemoj nikada ...
Pazi kamo ideš, čuvaj se
U daljini možeš čuti sve
Otpuhni oblak slatkog sna
Neka putevi pogađaju gdje sam ja
Pogledaj cvjetove opustošene šume
Ponesi zvukove nove melodije
If I had my way I'd wish them away,
but I can't find the magic inside of me.
I'll give my best, cause I can give no more,
but your problems aren't solved so easily.
Ako je život pjesma, bio si pjesma moja!
Ako je život tuga, ja sam tuga tvoja!
Onda zaplačeš
Jer to nisam ja
Koga si voljela
Prekasno jedina
Evo zore evo zore
Bogu da se pomolim
Evo zore evo zore
Ej đurđevdan je
A ja nisam s onom koju volim
Živjela sam dvaput bez tebe i s tobom
Hajde sada idi, idi s milim bogom
Preživjet ću ja bol, zavit ću si rane
Ne pamtim ja tugu samo sretne dane
Stoputa sam ja na hridi izronila
Ranjena i bolna tebe čekala
Palila sam kamen, topila sam led
Sad vise ne mogu na tebi je red
Slomio si sve u meni
Slomio za sva vremena
Možda sam još mogla
Sretna biti
Nekom drugom biti žena
... Najljepše što možemo doživjeti je ono što je tajanstveno. To je temeljni osjećaj koji stoji u zametku svake umjetnosti i znanosti.
Misliš da sam sretna
Da mi daješ radost
A uzimaš mi mladost
Svaki dan sve više
Lediš mi dušu
I na ljubav sam već imuna
Riječima me razboliš
pa usnama liječiš
I tako stalno
Remember the first dance we shared?
Recall the night you melted my ugliness away?
The night you left with a kiss so kind
Only a scent of beauty left behind
Ah dear friend I remember the night
The moon and the dreams we shared
Your trembling paw in my hand
Dreaming of that northern land
Touching me with a kiss of a beast
I know my dreams are made of you
Of you and only for you
Your ocean pulls me under
Your voice tears me asunder
Love me before the last petal falls
As a world without a glance
Of the ocean's fair expanse
Such the world would be
If no love did flow in thee
But as my heart is occupied
Your love for me now has to die
Forgive me I need more than you can offer me
Didn't you read the tale
Where happily ever after was to kiss a frog?
Don't you know this tale
In which all I ever wanted
I'll never have
For who could ever learn to love a beast?
However cold the wind and rain
I'll be there to ease your pain
However cruel the mirrors of sin
Remember beauty is found within
...Forever shall the wolf in me desire the sheep in you...
An angelface smiles to me
Under a headline of tragedy
That smile used to give me warmth
Farewell - no words to say
Beside the cross on your grave
And those forever burning candles
Needed elsewhere
To remind us of the shortness of your time
Tears laid for them
Tears of love tears of fear
Bury my dreams dig up my sorrows
Oh Lord why
The angels fall first?
Not relieved by thoughts of Shangri-La
Nor enlightened by the lessons of Christ
I'll never understand the meaning of the right
Ignorance lead me into the light
Needed elsewhere...
Sing me a song
Of your beauty
Of your kingdom
Let the melodies of your harps
Caress those whom we still need
Yesterday we shook hands
My friend
Today a moonbeam lightens my path
My guardian
Dijete moje, nad sudbinom tvojom dugo plačem
i tugujem svake noći sve jače i jače.
Sa znanjem raste i sumnja
Kakve su ti uobičajene misli takva će biti i narav tvoje duše - jer misli duši daju boju
Ne budi nesretan što u ovome svijetu nitko ne zna za tebe. Zašto misliš da si toliko važan da bi mi trebali znati za tebe? A kada budeš zaista tako važan, a da i ne misliš o tome, oni će znati za tebe.
Otkad tebe nema tu
sve je krenulo po zlu
i kojim god da putem probam
uvijek vrtim se u krug
Otkad tebe nema tu
vise ne znam razliku
svijet je siguran od mene
sreću nalazim u snu tamo
Smijem se i smijes se
i sve je isto kao prije
zamisljam da ničega se
vise ne sjećam
Otkad tebe nema tu
gubim svaku priliku
i kada Letim kada Sanjam
kad se Disem kada padam samo
Smijem se...
Smijem se
yeah
Hand in mine, into your icy blues
And then I'd say to you we could take to the highway
With this trunk of ammunition too
I'd end my days with you in a hail of bullets
I'm trying, I'm trying
To let you know just how much you mean to me...
Ostani, da ti kazem nesto jos
ostani, ovaj dan je bio los
ostani, da ne budem vise sama
jer je tuga sve sto znam ovih dana
Pricaj mi, makar bajke bile to
pricaj mi, ti ces otjerati zlo
pricaj mi, nek me umire na cas
tvoje ruke i tvoj glas
Komadici duse rasuti su pod tamnom mjesecinom....
u beskraju crne tame....
niceg vise nema..
samo ja i tisina...
…dok tvoji dodiri klize mojim tijelom
ti u crnom ja u bijelom
mi smo kao dan i noć
poput dva različita svijeta
Ispod krošanja starih kestena
iza bitaka i prošlih ratova
ostaje samo magla jesenja
i koraci zalutalih svatova.
Iza koraka još samo požuda
dodir tvoje ruke, miris ljiljana
naša prva jesen
na početku beskraja.
Više nema povratka
ne postoje ni sjećanja
nema suznih obraza
samo prešućena molitva.
Nema više kajanja
a ni lažnih nadanja
samo ovo danas
magla jesenja.
Moj je zivot postao kao tuzna pjesma koja je toliko puta ispjevana. Vec sam pocela gubiti nadu a sta Vam to govori. Postala sam drugacija osoba i izvor zivota koji se susi. Usamljenost me cini savresnijom, slobodnom kao pitcom u letu jer nema nikoga da me uplasi, da mi kaze nesto tuzno ili da me podsjeti koliko sam bitki izgubila. Misli su moje ,cini mi se, najteze. Najezim se od bola kada pomislim da sam jednom voljela nekoga tako drugacijeg od mene. Taj je covjek ipak moja zelja bio a danas, vidi sta je postao. U snovima samo spomenem njegovo ime jer u stvarnosti nemam snage da izreknem ime sto sam nekad toliko voljela... a jos ja volim tog covjeka. Sjela bih pred noc na prozor moje sobe gledajuci kako se zvijezde jedna po jedna pojavljuju, a u rukama bih drzala staru knjigu svojih tuznih pjesma. Otvorim tek' neki stoti listic i gledam kako je moja suza isprala tek' poneku rijec. Sigurno sam citajuci te tuzne pjesme o nama dosla do suza. Ali smjesim se jer ipak nije tako crno sve, nisam jos potonula do dna...
Sjetim se oblika tvoga lica, gledam dubinu tvojih svjetlucavi ociju koji su me nekada pratile kao vlastita sijenka i prosapucem tiho Volim Te. Ali doista neznam da li se me naucio da volim ili samo da izgvoram te rijeci 'Volim Te'... to sam ja govorila sa osjecajem ipak uvjerena sam... Zasto me sada gledas pobjednicki svaki put kada prolazim kraj tebe. Zar nisi do sada predvidjeo kako me do bola iscrpljuju tvoje namjere. Ne zelis da patim samo zelis da me malo zaboli. Znam da je to sve samo muski ponos, ali doista je tesko vjerovati da si ti covjek kojeg sam nekada voljela . Tvoj pogled probode kroz mene i ostavlja okus gorcine. Koliko sam bolna nema tu lijeka za ovakav osjecaj. Zasto te plase moje crne oci, zasto mi okreces pogled na stranu. Mozda je tako bolj,e ali nada me vraca u proslost. Uvjerava me da cu te osvojiti nekako. Mozda je vrijeme da prestanemo prkosit' sudbini. Ovih dana ne vidzam te puno, mozda si drugu djevojku pronasao, mozda te necij' pogled zaveo... Mozda neka druga lijeci rane tvoje, dok joj pricas o tuznoj prici svog zivota. Eh, kad bih suze na licu Sunce presusilo, bar' samo na jedan dan da se osjecam drugacije. Da ne budem ono sto jesam ja, a onda bih se mirno vratila u svijet tuge bez ijedne rijeci i presude. Niko meni nije kriv za ovakav osjecaj' jer sam se uselio u mene, a ja se nisam odupirala. Ja se nisam borila sa sudbinom nego sam je otvorenih ruku primila u moj dom jer nikada nikome nisam mogla da glavu okrenem, pa cak ni svojoj tugi...
Vec danima nisam primjetila da je Sunce izlazilo jer sam se zavila u crne noci. Tek' kad bih osjetila da cu tebe naci na nekim starim mjestu onda bih obukla haljinu bijelu, pustila kosu i spremila se da te nadem tamo. Znam da ces me cekati s par' finih rijeci koje ce da golicaju kroz moje misli vremenom. Mozda je to greska jedina svijetlosti koju ja poznajem. Sta bih bilo ako se odviknem starih mjesta i krenem dalje sa nekim drugim covjekom. Nije to izlaz za mene jer svaki drugi je jedna vise uvrijeda, jedan vise broj. Zato se ja i vracam na stara mjesta da izmjenimo koju rijec. Da cujem kako govoris o tome kako je nekad bilo predivno zivjeti uz osjecaj srece i osjecaj topline koju sam donosila. Uz tvoju gorcinu osjetim svoj jad. Zar je doslo do ovoga. U drustvu svoje stare ljubavi lijecim rane koje ce ostati kao vjecni tragovi na nasim srcima. Znajuci dam sam ti jos zelja osjetim potrebu da krenem prijatelju samoci ali neka me samo jos malo da ti slusam glas, da zacujem kada uzdahnes dok te moj pogled susrece... Moj je grijeh sto sam trazila ono sto mi nisi mogao pruziti, to nesto nemogce.
Suza bih mi se skotrljala kad slusam kako mi govoris : 'Ljepotice jos uvjek mastas o nemogucim ... ti jos uvjek sanjas previse' ... I nije da me vrijeda tvoja presuda, nego sama istina. Ja zaista trazim mjesto koje jos nije postojalo a nista nemoze da bude potpuno savrseno. Negdje mora da krene na losu stranu, ponekad mora kisa da zablista a sunce da zadje. Upravu si ja doista zivim uz puste snove. Hvala ti jedini sto me jos izbavljas iz ruznih snova i sto mi nedopustas da potonem na dno. Ponekada dodzem do same ivice i kazem ja ovako nemogu vise a ne znam kako bih drugacije. Pitam se kako bih se snasla da mi nije tebe. Da samo nedolazis na stara mjesta gdje si pjevao pjesmu zvanu mojim imenom, da spomenes kako me nema vise tako cesto, kako je cudno zivjeti u istim gradu a nevidjeti mene kako se setam... Onako, vesela kao nekada i jos kraja tebe. Daljina srca tvoga umire u meni a ja gradim kulu koju sam nacinila pogledima tvojih ociju. Nisam zaboravila kako si moju nadu uzdignuo kada se rusila poslednja pomisao na dalje.
Lutam kroz mnostvo noci ,ali se nikada ne udaljujem od tebe, to je gotovo nemoguce... Kako bih srce kucalo kada nebih znalo da kuca za tebe, kako bih dusa disala kad bih znala da je vise nevolis... Oh duso moja iz njedara kako da te voli covjek taj, kada nisi u stanju da volis samu sebe. I samo da nije njega i njegove blizine kako bih vidjela gdje sam pogrijesila i da nije njegovi lijepih rijeci u sred neke noci kako bih dalje, kako bih ja sama...
Ja i danas zivim u snu jer sanjam za dvoje. Zivim u oblacima gdje nisam dozvana, zivim pored vatrenog plamena koji me zgrije u nocnoj tisini. Nisam oko spremna za jednu osvetu jer doista ja se nemam cemu da svetim. Al' ponekad nije lako, nije moguce odoljeti takvoj blizini jedne ljubavi...
" a znam da sam najbolje sta ti se dogodilao, da me ne mozes zamijenjit...i znam ...znam da sam napravila nesto sta nijedna nije , covjeka od tebe. I zato ces me pamtiti cijeli zivot.... A ja cu i dalje pjesme pisat."
Sta se to desilo kakve su to price... da li je istina sto pricaju ljudi...
Cujem kako danas jos pricas o meni, zasto tvoje srce stare zelje budi?
Nisi me preboljeo kazu meni mnogi, kazu kako pricas o danima starim
Dirnuta sam u srce sto me nisi zaboravio,osmijeh je tu nije da se hvalim
Danas evo slusam kako pricas o meni, kazu da sam tebi tako sveta bila
Ali jos se sjecam onih tuznih rijeci, ja te volim mala, ali odlazis mi mila...
Sudbina je tako htjela , nisam mogla ostati ni da sam htiela
Drustvo me je staro utjesilo tad, sudbinu sam cesto puta u noci proklela nam...
Nisam htjela poci one tuzne noci ... ali su me daljine sebi dozivale
Na rastanku sam jednu suzu pustila, jer su se i suze u meni skrivale
Ja te nisam htjela ostaviti tada ... ali znao si i ti damorala sam ic..
Cujem kako danas jos pricas o meni, kazu da me zalis jos od one noci
Da li je to istina sto pricaju ljudi... da li sam ti uzdah na grudima tvojim
Dosla bih ti nocas al se jako bojim, mozda drugu ljubis to vidjet ne mogu
Jos sigurna nisam u te price dragi, samo sam cula kako se o tom prica
Zivot je pun tajni jos ce da me slama, i otkriva sasvim nova moj lica
zar sam varalica?
Da li je to istina sto pricaju ljudi, kazu kako su o meni pjesme ispisane
Godinama nisam prosla putem starim ...ili se setala pored rijeke
Pobjeci sam htjela od sjecanja nasih, ali su me pratila u ove daljine
One noci kada sam u daljine otisla ... sve je bilo sveto meni tada tvoje
Zaboravila nisam pogled u ocima ... pratile me tuzno one zadnje noci
Jecala sam glasno i govorila tiho ... milo sunce moje ja ti moram poci
Pustila sam suze da poteku jace, kada sam ti pogled okrenula na stranu
Znala sam da zivot je sve to tako htjeo, poslao me tamo bez tebe ...samu
Godinama nisam prosla ovim putem ... cujem kako ljudi pricaju o nama
Cujem kako sapuce priroda o ljubavi, jos za nama zali topla rijeka
Da li je to istina sto pricaju ljudi ... kazu kako danas spominjes ime moje
Da li sam ti dragi jos jedina zelja, ili se samo podsjecas i pitas se gdje sam?
Evo ja sam postala zrela zena srce moje,u zivotu drugog nisam pozeljela
Tesko mi je bilo da te trazim u njima, zato ljubav nasu nisam preboljela
Okrenula sam leda drugim muskarcima. jer sam srce svoje poklonila tebi
Bilo bih mi drago to sto pricaju drugi ... jer se nemir stari jos krije u meni
Cujem kako danas jos pricas o meni, kazu da jos patis zbog neke zene
Da li je ljubav tako zlobna Boze mili ... rastavila dvije duse tako zaljubljene
Al bilo bi mi drago da je istina sto kazu,srce jos te zeli,dusa bih voljela znati
Ako me jos volis cijelo ovo vrijeme ... dosla bih da stane ti dusa uzdisati...
Sta se to desilo sa zivotom tvojim, da li sam ko nekada uzah ti na grudima
Boze kakve se to price sire okolo ... da li je to isitina sto pricas pred drugima
Da li sam ti uzdah, pusta zelja na srcu ... il' rana koja vjecno trazi lijek za sebe
Da li je to mozda neka pusta laz ... sto pricaju drugi da danas jos volis ti mene
Mislila sam da sam jaka i da mogu sve. Mislila sam da me nista ne moze povrijediti. A onda iznenada, izgubila sam kontrolu nad svojim osjecajima, nad svojim zivotom. Molila sam da napustis moje snove, da napustis moj zivot. I izgubila nadu. U ljubav. Moje srce je vec postalo kameno. Ali sve si pokvario. Nenadano si mi usao pod kozu i natjerao me da ponovno mislim na tebe. Zasto ti je to trebalo? Ne zelim da se vratis ali, sve oko mene nema smisla bez tebe. S tobom je sve drugacije.
Vjetar mi donosi tvoje ime u gluho doba noci. Sat na Katedrali otkucava ko zna koju minutu poslije ponoci, i opet sjedim sama sa cigaretama koje mi pruzaju utjehu. Jedinu utjehu...Sjedim u tami. Oko mene sve kameno i crno. Ima li ista smisla? Slaba sam, slomljena. Nemam vise osjecaja.Llisena sam svake emocije. Pred ocima samo slike prelijepih dana...Odsjaji proslosti. Od mene se odkida komadic po komadic I nestajem dok se stapam sa mrakom...Cekam te tuznih ociju, da se pojavis, makar na tren. Ali nema te...
Zora svice i pozdravlja me: Dobro jutro, tugo – pomislih. Kisa ponovno pada, tmurni oblaci me prate u stopu. Sunca za mene vise nema...
Za mene je sve stalo onog trena kada si okrenuo ledja i zatvorio vrata za sobom. Sada zasluzujes samo moj prezir i moju mrznju. Ali nista od toga ne osjecam...Zasto?
Mislila sam da ce biti lahko, jer navikla sam na poraze. Gubila sam bitke i ratove ali sve sam brzo zaboravljala. Bili su mi potrebni samo sati. Ovu bitku ne mogu da prezelim. Iz dana u dan, kako prolazi vrijeme, sve vise vjerujem da ovo nije trebalo zavrsiti kako jeste. Tako iznenada. Zasto smo toliko rijeci presutili?
Bio si drugaciji od svih. Poseban za mene. Budio si u meni sto niko prije nije mogao da dokuci. Nakon dugo vremena, stavio si osmjeh na moje lice i ja sam bila sretna. Privlacio si me svim svojim bicem. Bio si tu dovoljno da mi ne nedostajes, dovoljno da mi ne dosadis. Kako je glupo – ali nedostaje mi osmjeh, lice, lazi, i sve one male sitnice moje su bile tako lijepe. Otisao si. Pustila sam te, jer sam morala....
Bila sam tu za tebe kada je bilo najpotrebnije. U bilo kojem trenutku si mogao racunati na mene, ja na tebe. Trudila sam se. Branim te pred ljudima kada govore ruzno o tebi, kako god znam. A ti to ne zasluzujes. Vjerovala sam u svaku laz, u svaku istinu. Kao i uvijek, oprastam, jer drugacije ne znam. Presla sam preko bolnih rijeci, neoprostivih postupaka koji su me jako boljeli. Presla sam, jer ne vidim poentu u tome da te proklinjem i da budem ljuta. Oprastam ti sve, mada u tebi vise ne vidim bice zbog kojeg vrijedi sve oprostiti. Oprastam ti, jer nikada nisam nikog ovako trebala....
Nismo trazili mnogo. Mozda zbog toga se sve ovo i desilo. Vjerovali smo jedno drugom, i bilo je tako lahko. Spokojno. Ali ti nisi bio nacisto sa sobom. Znao si da preko svega bi presla ali opet si sve to bacio u vodu. Rekao si da mrzis sto me vrijedjas. Rekao si da ne zelis da me vidis uplakanu. Rekao si da nisi sretan. Da tvoj zivot je vec odavno izgubio smisao i da ne zelis da i ja patim sa tobom. Rekao si da sam ja jedna od rijetkih osoba do koje ti je stalo....Pozeljala sam u tom trenu da me nema. Vjerovala sam da je to sve samo ruzan san i da cu se probuditi iz ovog kosmara. I jos uvijek vjerujem.
Sve sto smo imali nije bila laz. Nisi me mogao lagati svaku sekundu koju sam provela sa tobom. Poznajem te bar toliko...
Ne pruzaj mi nadu da ces se jednoga dana vratiti. Ja nemam snage za to. Jer svaki put kada si pored mene vidim tanku liniju svjetlosti – liniju nade. Sam tvoj pogled me obeshrabi svaki put. A nisam zasluzila da prolazim kroz isto ponovno. Ne mogu...
Molim te...
Kamo sada? Kud god krenem, sve nosi tvoj predznak. A to nije nimalo lahko. Postoji hiljadu puteva, ali cini se da me svaki vodi tebi. Tesko je, ali poslije svega necu biti ista. Mozda cu druge i ljubiti, ali ovo srce vec odavno pripada tebi i zauvjek je tvoje.
Samo Bog zna koliko me boli svaka suza prolivena za tobom, svaka rijec progovorena sa tobom. Boli me, i boljet ce zauvjek. Mozda nikada neces znati koliko sam noci provela u nadi da je ovo samo kusnja i da ces ponovno biti onaj stari. Da ces doci i reci da me trebas. Da ces shvatiti da smo jedno za drugo. Da ces obrisati suze sa mog lica i vratiti onaj osmijeh kako samo ti to znas. Nadam se... I zauvjek cu...
Kada bi samo znao....
Danas, kad pogledam iza sebe shvacam da nista nije vjecno, iskreno... To mogu reci iz vlastitog iskustva. , jer ja sam voljela iskreno i to mi je ,tek sada, shvacam donijelo mnogo suza i neprospavanih noci... Previse sam vjerovala ljudima, misleci da mi svi zele dobro. Kad bi se razocarala u nekog opet bih nalazila krivnju u sebi, jednostavno bila sam cak i previse iskrena i neiskvarena. . . Sve dok nisam dozivjela i osjetila pravu bol. Ta je bol za mene bila nesto sto me je promijenilo iz korijena i ucinilo potpuno drugom osobom, koja vise ne mari nizasta...Ponekad se pitam sta sam ja to zgrijesila, da sam to dozivjela. . . ali odgovora nema ... Sve ono lijepo o cemu sam sanjala, sve ono za sta sam zivjela, u sta sam vjerovala, drugi si mi oduzeli... Ne mareci za moju bol, moje suze... Nitko nije pitao kako mi je? Kako cu to podnijeti? Svi su otisli, ostavisi me da patim . Ja koja sam vjerovala u ljubav, i bila joj odana, ostala sam sama, a sve zato jer sam previse voljela... davajuci sve, a zauzvrat ne dobijajuci nista, pa ni rijec 'oprosti'. Sada gledam stvari drugacije... Potpuno sam druga osoba, koja je zaboravila i koja vise i ne pamti sta je to sreca, a sve zbog ljudi u koje sam bezgranicno vjerovala i koji su mi predstavljali sve...E bas te osobe dovele su me do dna. Oduzeli su mi ljubav mog zivota, a predamnom se pretvarali i ja im vjerovala. puno sam se razocarala , da sam samim tim i izgubila vjeru u ljubav, u ljude... To je tesko reci, ali tako je... Ko voli iskreno, a nesretno, ko vjeruje ljudima a razocara se, zna kako je to, i moze me shvati. Danas, svi mare za sebe, i ne biraju sredstva da dodju do neceg sto zele. Tesko mi je, jer sam to osjetla, ja koja nikad nikome nisam lose pozelela a ni ucinila. . nakon svega jedna Merlinova pijesma kaze sve ;
Sve je laz, samo pusta laz, sve je laz osim smrti. . .
