< | srpanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
JA SAM svjetski putnik, nomad 21.stoljeća, profesionalni turist, part-time avanturist, internacionalni jet-setter, glamurozni globetrotter, razmažena zvijezda wellnesa, hodočasnik u potrazi za istinom i ljubavi...
Why would you help anyone who doesn't want it,
doesn't need it, doesn't want your shit advice
when a mind's made up to go ahead and die?
What's done is done and gone, so why cry?
I woke today, I was crying
Lost in a lost world
So many people are dying
Lost in a lost world
Some of them are living an illusion
Bounded by the darkness of their mindsIn their eyes it's nation, against nation, against nation
With racial pride
Sounds...
Thinking only of themselvesThey shun the light
(shun the light)They think they're right(think they're right)
Living in their empty shells
Bože, ja te ne molim
da me oslobodiš
od životnih patnji,
nego te molim
da me u patnjama ne napustiš
Nema ljepše nade od one što je nikla iz tuge
i nema ljepših snova od onih što ih rađa bol
Ljubav, vjernost, vjera i pravda otisli su na spavanje,kad se probude na svijetu ce sve biti bolje
Biti zaljubljen ne znači nužno i voljeti. Biti zaljubljen je određeno stanje; voljeti je čin. Stanje podnosimo, za čin
se odlučujemo.
Kada nekog voliš, pusti ga da ode... ako se vrati natrag, zauvijek je tvoj, ako se više nikad ne vrati, nije ti nikad ni pripadao.
Prava ljubav brani čovjeku da dira tuđih rana, osim ako ih misli izliječiti
Nismo primorani ljubiti. Izabrali smo da ljubimo. Dvoje se ljudi vole jedino kada su kadri živjeti jedno bez drugoga, ali su izabrali živjeti zajedno
Njih ja chitam ;)
Anaris
Bedasta Curica
Catcher
Carrol
Dragonfly
Danielaland
Djevojka zamisljenog pogleda
Emanuele
Eruditna
Erchamion
Filozofije jednog leptira
Festina Lante
Insomnia
Isadora Doner
Juznjacka utjeha
ledynada
Miris dunje
Midnightmadness
MadameSyrin
Rene
Santea
Soul of love
Sick girl
Teuta
Unique
Ultravioleta
Zvjezdani trag
Zivot je duga cesta
yo yo
1njofra
This is a beginning
Although this is an end
I got a sight of heaven
And it's gone straight to my head
And the time is right for falling
This time I'm gonna fall
That's the price I must pay
For a taste of your sweet love
I'm gonna fall
This time I'll fall
Gonna fall
This is me for forever
One of the lost ones
The one without a name
Without an honest heart as compass
This is me for forever
One without a name
These lines the last endeavor
To find the missing lifeline
Oh how I wish
For soothing rain
All I wish is to dream again
My loving heart
Lost in the dark
For hope I`d give my everything
Oh how I wish
For soothing rain
Oh how I wish to dream again
Once and for all
And all for once
Nemo my name forevermore
My flower, withered between
The pages 2 and 3
The once and forever bloom gone with my sins
Walk the dark path
Sleep with angels
Call the past for help
Touch me with your love
And reveal to me my true name
Oh, how I wish...
Nemo sailing home
Nemo letting go
Oh, how i wish
Sloboda za kojom tragamo je sloboda da koristimo naš vlastiti um i
tijelo, da živimo svoj vlastiti život, umjesto život koji pripada sustavu
uvjerenja.
Jednoga se bojim: ne biti dostojan svojih patnji.
Biti pametan znači razlikovati istine koje treba reći od onih koje treba prešutjeti
Nikad nismo toliko sretni, ni toliko nesretni kao što mislimo
Snovi nikada ne umiru. Umiru samo sanjari.
Learn from the mistakes of others. You can't live long enough to make them all yourself
Oni od nas koji još uvijek ozbiljno shvaćaju život, vjerojatno još nisu dokučili njegov istinski smisao.
I would drive on to the end with you
A liquor store or two keeps the gas tank full
And I feel like there's nothing left to do
But prove myself to you and we'll keep it running
But this time, I mean it
I'll let you know just how much you mean to me
As snow falls on desert sky
Until the end of everything
I'm trying, I'm trying
To let you know how much you mean
As days fade, and nights grow
And we go cold
Well I felt I couldn't take, another day inside this place
From silent dreams we never wake, and in this promise that we'll make
Starless eyes for heaven's sake, but I hear you anyway
Well I thought I heard you
Say I like you, we can get out
We don't have to stay, stay inside this place
Where were you when I fell from grace
A frozen heart an empty space
Something's changed and it's in your eyes
Please don't speak you'll only lie
I found treasure not where I thought
Peace of mind can't be bought
Still I believe
Just hang on
Suffer well
Sometimes it's hard
It's hard to tell
An angel led me when I was blind
I said take me back I've changed my mind
Now I believe
From the blackest room I was torn
You called my name my love was born
So I believe
Just hang on
Suffer well
Sometimes it's hard
It's hard to tell
I wish I could come back to you
Once again feel the rain
Falling inside me
Cleaning all that I've become
In my world
Love is for poets
Never the famous balcony scene
Just a dying faith
On the heaven's gate
I still believe in love at first sight
Nothing's impossible
Nisu svi što lutaju izgubljeni!
However cold the wind and rain
I'll be there to ease your pain
However cruel the mirrors of sin
Remember beauty is found within
Stvarnost je pogrešna. Snovi su ono što je stvarno!
Hej dolaze kao krv crveni
Anđeli kao krv crveni
Kao znoj opori
Brutalni anđeli
Na nebu oblaci
U prolazu, u prolazu
Ti suznim ocima
Pogledaj me, pogledaj me
Zaboravit me nemoj
Nemoj nikada, nemoj nikada
Nemoj nikada ...
Pazi kamo ideš, čuvaj se
U daljini možeš čuti sve
Otpuhni oblak slatkog sna
Neka putevi pogađaju gdje sam ja
Pogledaj cvjetove opustošene šume
Ponesi zvukove nove melodije
If I had my way I'd wish them away,
but I can't find the magic inside of me.
I'll give my best, cause I can give no more,
but your problems aren't solved so easily.
Ako je život pjesma, bio si pjesma moja!
Ako je život tuga, ja sam tuga tvoja!
Onda zaplačeš
Jer to nisam ja
Koga si voljela
Prekasno jedina
Evo zore evo zore
Bogu da se pomolim
Evo zore evo zore
Ej đurđevdan je
A ja nisam s onom koju volim
Živjela sam dvaput bez tebe i s tobom
Hajde sada idi, idi s milim bogom
Preživjet ću ja bol, zavit ću si rane
Ne pamtim ja tugu samo sretne dane
Stoputa sam ja na hridi izronila
Ranjena i bolna tebe čekala
Palila sam kamen, topila sam led
Sad vise ne mogu na tebi je red
Slomio si sve u meni
Slomio za sva vremena
Možda sam još mogla
Sretna biti
Nekom drugom biti žena
... Najljepše što možemo doživjeti je ono što je tajanstveno. To je temeljni osjećaj koji stoji u zametku svake umjetnosti i znanosti.
Misliš da sam sretna
Da mi daješ radost
A uzimaš mi mladost
Svaki dan sve više
Lediš mi dušu
I na ljubav sam već imuna
Riječima me razboliš
pa usnama liječiš
I tako stalno
Remember the first dance we shared?
Recall the night you melted my ugliness away?
The night you left with a kiss so kind
Only a scent of beauty left behind
Ah dear friend I remember the night
The moon and the dreams we shared
Your trembling paw in my hand
Dreaming of that northern land
Touching me with a kiss of a beast
I know my dreams are made of you
Of you and only for you
Your ocean pulls me under
Your voice tears me asunder
Love me before the last petal falls
As a world without a glance
Of the ocean's fair expanse
Such the world would be
If no love did flow in thee
But as my heart is occupied
Your love for me now has to die
Forgive me I need more than you can offer me
Didn't you read the tale
Where happily ever after was to kiss a frog?
Don't you know this tale
In which all I ever wanted
I'll never have
For who could ever learn to love a beast?
However cold the wind and rain
I'll be there to ease your pain
However cruel the mirrors of sin
Remember beauty is found within
...Forever shall the wolf in me desire the sheep in you...
An angelface smiles to me
Under a headline of tragedy
That smile used to give me warmth
Farewell - no words to say
Beside the cross on your grave
And those forever burning candles
Needed elsewhere
To remind us of the shortness of your time
Tears laid for them
Tears of love tears of fear
Bury my dreams dig up my sorrows
Oh Lord why
The angels fall first?
Not relieved by thoughts of Shangri-La
Nor enlightened by the lessons of Christ
I'll never understand the meaning of the right
Ignorance lead me into the light
Needed elsewhere...
Sing me a song
Of your beauty
Of your kingdom
Let the melodies of your harps
Caress those whom we still need
Yesterday we shook hands
My friend
Today a moonbeam lightens my path
My guardian
Dijete moje, nad sudbinom tvojom dugo plačem
i tugujem svake noći sve jače i jače.
Sa znanjem raste i sumnja
Kakve su ti uobičajene misli takva će biti i narav tvoje duše - jer misli duši daju boju
Ne budi nesretan što u ovome svijetu nitko ne zna za tebe. Zašto misliš da si toliko važan da bi mi trebali znati za tebe? A kada budeš zaista tako važan, a da i ne misliš o tome, oni će znati za tebe.
Otkad tebe nema tu
sve je krenulo po zlu
i kojim god da putem probam
uvijek vrtim se u krug
Otkad tebe nema tu
vise ne znam razliku
svijet je siguran od mene
sreću nalazim u snu tamo
Smijem se i smijes se
i sve je isto kao prije
zamisljam da ničega se
vise ne sjećam
Otkad tebe nema tu
gubim svaku priliku
i kada Letim kada Sanjam
kad se Disem kada padam samo
Smijem se...
Smijem se
yeah
Hand in mine, into your icy blues
And then I'd say to you we could take to the highway
With this trunk of ammunition too
I'd end my days with you in a hail of bullets
I'm trying, I'm trying
To let you know just how much you mean to me...
Ostani, da ti kazem nesto jos
ostani, ovaj dan je bio los
ostani, da ne budem vise sama
jer je tuga sve sto znam ovih dana
Pricaj mi, makar bajke bile to
pricaj mi, ti ces otjerati zlo
pricaj mi, nek me umire na cas
tvoje ruke i tvoj glas
Komadici duse rasuti su pod tamnom mjesecinom....
u beskraju crne tame....
niceg vise nema..
samo ja i tisina...
…dok tvoji dodiri klize mojim tijelom
ti u crnom ja u bijelom
mi smo kao dan i noć
poput dva različita svijeta
Ernest Hemingway je zacijelo bio vrlo sretan i zadovoljan covjek kada je imao hrabrosti tako nesto napisati.
Napisati da covjek nije sam, da nekom pripada. A sta je s ostalim ljudima na svijetu, koji su dio te iste Zemlje, a osjecaju se tako sami?
Sta je s gladnima u Africi? Oni su sigurno jako sretni sto pripadaju istoj zemlji kojoj pripadaju bogatasi. Sigurno su jako sretni sto nisu sami. Sta je s oboljelima od leukemije, AIDS-a?
Na kraju sta je s Vama, a sta je s nama?
Nijedan covjek nije Otok, sasvim sam za sebe, svaki je covjek dio kontinenta, dio Zemlje.
U danasnje vrijeme i u ovom urbanom svijetu to je tako dvolicna recenica, tako tuzna istina.
Stoji otok, stoji sasvim sam. Visoko uzdignut iznad mora, stoji i gleda. Ceka veliki val, koji ga moze polkopiti, ceka potres koji ga moze razoriti.
Otok je sam...
Sam u teskim situacijama i sta mu znaci to sto je dio kontinenta kada kontinent ne mari za njega, ne moze mu pomoci. A taj kontinent je dio Zemlje. Ali kuda li Zemlje, kada je ZEmlja tako sama u beskraju svemira.
Otok je sam...
A covjek? Da li je i on sam?
Pa, radamo se sami, pokusavamo zivjeti samostalno i na kraju umiremo sami. Hmm, nesto ne valja.
FAli mi zajednica, fali mi biti dio necega.
Evo , ja sam dio razreda, znaci li to da nisam sama?
Dio sam obitelji, dio drzave...
A zasto se onda osjecam sama?
Kako opisati nesto tako komplicirano i slozeno?
Kako opisati mehanizam zivota?
Nas poznati pjesnik Ivo Andric je rekao: " Vidio sam da je ovaj zivot stvar mucna, koja se sastoji u nepravilnoj izmjeni grijeha i nesreca, da zivjeti znaci slagati varki na varku."
Pa, pomalo se i slazem s nijm. Kako govoriti o zajednici, kada covjek covjeka ubija. Kakva je to zajednica kada te prijatelj izda, kada majka dijete ubija.
Gdje je tu sreca u nesreci?
Kako da ih volim, kada oni mene ne vole mene. Kako da ih postujem, kada oni ne postuju sebe.
Mozda sam i pogrijesila temu, ali kao da ne pisem kada imam tako puno toga za reci.
Tako puno za napisati o ljudima, o ovome zivotu i o zajednici u kojoj tivimo. Ako zamislimo da smo dio predstave, da je svijet pozornica.
Ako zamislimo da smo kapljica u moru. Shvatit cemo da kapljica ne cini more,ali ga upotpunjuje. Kako govoriti o necemu, o cemu znamo tako malo, a i to malo je puno.
" Dogada se da samo umoran od svojih nogu i nokata,
od svoje kose i od svoje sjene.
Dogada se da me umara biti covjek."
Bol u srcu ostaje,
suza iz oka krenut ce.
MIsli u glavi gube se
srce moje puknut ce.
Jos uvijek bole me
rijeci tvoje medene,
jos uvijek mislim
na te gade!
Bilo je to, ne tako davno
Bio si moj,a bio si njen
Nisi rekao imam je
Nisi rekao zao mi je!
Lazi tvoje bole me,
poljupci moji treze te
Nisi rekao trebam je
Nisi rekao volim je!
Bio si mio, bio si drag
a zapravo si gad!
Sve rijeci tvoje medene,
za mene su otrovne.
Htjela sam da patis,
a ne da shvatis.
Htjela sam mrzit te
a zapravo volim te!
Zagrljaj tvoj je tako drag,
poljubac tvoj je tako blag.
Pogled jedan,dovoljan je,
duso, mrzim te!
Znala sam kakav si gad,
ali naivna ja,nisam vidjela,
tako si drag,
a zapravo gad!
Srce zbog tebe boli me,
pogled zbog tebe magli se.
Ali nedam se ja,
bit cu i ja zla!
ostavljene zene uz obale sjede s vodenim ocima one ljepse su no ikada
zaroni ruke... u ljekovite trave
podlozi im noc pod umorne kapke
i saznat ces...
zena dijete
postaje uvijek kad je ostave
budi njezan
to je najmanje sto mozes
dok na horizontu sumrak krilom dotice more
ti znas da
zena dijete postaje uvijek kad je ostave
budi njezan...
Malo po malo... kap po kap... Odlazi, sasvim polako. Odlazi i taj dio mene... polako kao da nikad nije bio tu, odlazi... na prstima, bjezi od mene,bas kao ja nekada! Gubi se... Tracak... nestaje!
Bas kao boja na plocicama, kao da niikada nije bila tu. Obojena od strane drugih, vjecno gazena nikada shvacen... boja... plocica!
Blijedi... tragovi se vide... Jednog dana nece biti traga, nestat ce i ta nada, za necim ... za svime...
Za tobom... za zivotom... za njma...
Nestat ce nada skrivena duboko u grudima, vjecno oplakivana i nikada nadena...
Sjene se igraju po zidu... na podu... crtaju po staklu... bjeze od stvarnost,i bjeze od sjete traze utjehu ...
Vidjela sam, taj tracak svjetla... Mozda je to poslijednji koju cu vidjeti... Skriven je u njegovim ocima... strah, ali od cega? strah od srece ili zivota? Strah od ...
Zvukovi se odbijaju, lutaju po mojoj glavi... traze izlaz, traze spas... Traze nadu za opstanak... Ona place, nemoze dalje... suze, niz lice teku, traze utjehu... suze za koje nema oprosta. Tuga je opsjela njeno srce i ne odlazi van. Mrak, u dusi... Mrak u srcu... Gdje je svjetlo? Skriveno u ocima onog djecaka.. Kao da je uzeo svu srecu ovoga svijeta... Zar je on jedini koji se nada, jedini koji trazi..ono sta smo mi izgubili... Nekad davno... Izgubili vjeru u bajke, vjeru u dvorce i sretne zavrsetke... Zar mi vise nismo djeca... Zar smo ljudi? Zar smo toliko " Veliki "... Da to djete vidi srecu a mi ne... Da to dijete, voli a mi ne... Zar smo zalutali u beskraju... Zar smo izgubljeni...
Zasto oni vole a ne boli... Iskrenost... Ubila nas je! da li zasluzujemo biti sretni kada ne vjerujemo u bajke?
Lica mutna
okružuju,
pogledi koji umiru.
Srca prazna
lome se,
nema više
slagalice.
Osmijeh,lažan,
prodire
u moje udove.
Spoznaja...
slomila je
moje postojanje