MORA DA SAN U RAJU

10.01.2006., utorak

To san pomislila jučer ujutro dok san se spuštala lagano niz padinu. Bilo je sunčano i plava mi je kosica vijorila na vitru, bola me u oči i ulazila mi u usta. Pomislila san kako ću je obrijati čin dođen doma, kad mi trener donese kapu jerbo je bila ostala 20 m iznad mene iz razloga šta san se.. ovaj... polomila. Mislila san da san slomila vrat. Ali sve bi to bilo podnošljivo da mi u glavu nije došla luda fikcija da san slomila board. Od straha se nisan pomakla nedi 5 min, onda san se ipak usudila i vidila da je sve u redu.
Spuštajući se tako niz padinu, osjetila san kako mi kolina lagano otkazuju i kako ne mogu pomakniti livu ruku. Opet san pomislila s nekon mazohisitičkon nasladon, MORA DA SAN U RAJU.
Jer san napokon uspila proći taj jebeni dio kako triba, pobjedila san strah. Je da san se ubila, ali mi nije ni palo na pamet da to neću opet napraviti. I išla san opet.
I uspila san.
Jer mi je trener reka jednu stvar:
NE VOZI TVOJ BOARD TEBE, NEGO TI NJEGA.
Zvuči glupo i banalno, ali to čudovište ispod mojih nogu koje je išlo skoro kako je tilo, sad lako kontroliran.
I neću se vratit onakvih kolina ko prošle godine. I neću jedva hodati misec dana nakon toga.
Ali ima, kako san već spomenila, neki mazohistički užitak kad dođeš doma i ne možeš naći niti jedan do tijela koji te ne boli jer si se polomija/la tako da su ljudi mislili da se više nećeš digniti. Jer onda san sigurna da san dala sve od sebe.
Danas san došla doma normalno hodajući i nisan morala ležati na kauču 3 ure iz razloga šta se ne mogu pomaknuti.
I nisan se osjećala ispunjeno.
I šta je još gore, moj brat koji skija od sedme godine, nekako se uspija polomiti.
Nikako se nisan dobro osjećala.
Zato san u potrazi za novin sranjima koje bi mogla izvesti na ovin skromnin stazama.
I sutra vjerovatno neću biti čitava, ali ću biti sritna.
Mislin, ne pucan sad od neke energije i zdravlja, pošto inače uglavnom sidin/ležin, a sad bordan 7 sati dnevno bez stanke.
I dobila san prejebeni board. Ono je.. nešto.. Kad san stala prvi put na njega, nisan mogla virovati da tako ide.
I iman ranu unutašnjoj strani usta (moran se pofaliti) kako san se nabola na bradu.
Dakle, svi vi koji me znate očekujte detaljan opis svih mojih zadobivenih ozljeda. I naravno da ću van ih pokazati, šta ste mislili da će te proći bez toga. Sićan se vašeg izraza lica kad san van pokazala kolino prošle godine
Hahahahahahahahahahhahahahahahahahahahahahahahahaahahhahah
Te ozljede.. svaka mi je u srcu. One su mi ko trofeji.
I nemojte da vas zavara ovaj post. Ja san inače skroz normalno dite. Slatko i pristojno. I skroz normalno.
Samo... to bordanje izvlači najgore iz mene. Ili možda najbolje?
Taj osjećaj, adrenalin koji vas puca....
Neopisivo.
Dakle, ko šta piše u naslovu: JA SAN SAD U RAJU. Ovo su onih 6 dana zbog kojih živin ostalih 359.

- 19:42 - Komentiši (24) - Ubij ustašu - Za dom spremna i noge širit

Opis bloga:

Hajde da napišem tipičan opis. Dakle, moja boja kose se često mijenja, tako da sadašnje stanje nije vrijedno spomena i mogu reći da kad se premažem svime i svačim izgledam oku ugodno jer me, jebiga, nije moglo zakinuti na sve strane.
Godina nemam previše. Idem u gimnaziju i unatoč tome što ''sjedenje u njenim klupama daje osjećaj intelektalnog elitizma'' okružena sam debilima.
Zanima me velik broj različitih stvari, ali sam prilično nestalnog karaktera, tako da nema prevelike koristi od svega toga.
Po vjerskom opredjeljenju sam agnostik, tj. neopredjeljeni idiot koji zapravo razumije o čemu je riječ i ne trebaju mu takve stvari u životu, ali su godine ispiranja mozga učinile svoje.
Muzika koju slušam je uglavnom pank. Na playlistu uz Rancid i Flogging Molly dodam Bad Religion, Toy Dolls, Exploited, Casualties, Purgen, Devotchkas, Dead Kennedys, Vice Squad, Drpokick Murphys i na kraju sve to začinim s Peppersima i mogu reći da mi je jebeno, jebeno dobro. Znam četiri jebena akorda na gitari, znam čitati note, tablature samo sam jebeno lijena da od svog sviranja nešto i napravim.
Gluma mi je velika strast uz kazalište. Filmove volim sve osim novijih hollywoodskih (70-e +).
Čitati volim. Ne volim SF. Rijetko koja drama mi se svidi.
Ljudska glupost me umara. I ljubomora. I oponašanje.
Ovo zadnje prezirem.
Volim ljude koji su svoji, jednostavno svoji, koji će reći ''je da sam govno ali me prihvati ovakvog ili nemamo o čemu razgovarati''.
Volim svoju mamu i dva brata, prijatelje i sve ostale koji me podnose jer znam da to nekad nije nimalo lako.
Volim svog dečka i znam da njemu nikad nije lako.
Volim svog psa Timija jer je on moja mala beba, moja ljubav, mješanac psa i štakora, maleno moje.. to što ja i on imamo... to je neopisivo!
Volim svog hrčka Larsa, jedno preslatko stvorenje koje vjerovatno boluje od PTSP-a (svako ga jutro nađem u Timijevim ustima - ne pitajte kako)...
Volim svoju ribu Zlatu koja je nekin čudom još uvijek živa.
Volim svog tvora Greka koji me čeka u petŠopu.
I sebe volim - naravno.

Nemam ništa protiv heteroseksualaca, transseksualaca, homoseksualaca, homofoba, hermafrodita, bijelaca, crnaca, Židova, rasista, nacista, mladih majki, ateista, anarhista, pankera, pankera anarhista, pankera nacista, skinjara, komunista, metalaca, šminkera, hipija, gotičara, fanova finske grupe HIM, isforsirne dječice, žena s umjetnim noktima, pedofila, radnika u Čistoći, muslimana, kršćana, budista, Srba, ustaša, Kineza, Arapa, Engleza, Mađara, Čeha, Hrvata, mrzitelja životinja, prijatelja životinja, ljudi koji se prečesto peru, ljudi koji se ne peru i svih ostalih ljudi sve dok se ne taknu mene.

Imam puno toga protiv Runs'n'Gosesa.

Ako vam se ne sviđa ono što ovdje piše - kliknite onaj magični ''iks'' u gornjem desnom uglu i ne vraćajte se više.
Život je prekratak da biste ga trošili na stvari koje vam se ne sviđaju.

<	siječanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

retardirani idiot br.483

10.01.2006., utorak

MORA DA SAN U RAJU

Opis bloga: