swi su tu, a tebe nema... xD

subota, 18.10.2008.

Budim se... Razmišljam.... Ne želim razmišljati, želim se prepustiti trenutku, odlučiti u sekundi. Neke stvari ipak znam, neke naslućujem no opet razmišljam.Uvijek sam na sve gledala najgore, ili sam se samo tako tješila da će biti najgore, a zapravo sam se nadala najboljem... Nemalo sam se puta ugodno iznenadila, isto tako nemalo puta razočarala u sve. Htjela bih pobjeći od svega, dobro ne baš od svega, neke ljude povela bih sa sobom, da mi uljepšavaju kao i do sada trenutke tuge, da djele samnom trenutke sreće. „Želim sve napustiti, a da mene pritom nitko ne napusti“. Slično razmišljam... Ne znam više tko sam. Ne stremim mjesecu, već sam među zvijezdama, među ljudima koje volim. To mi je dovoljno...

Tražim u svemu smisao, možda je to moj problem. Sve mi se više čini da smisao ne postoji. Vjerujući nalazim smisao. Ne vjerujući gubim ga. Možda ga želim izgubiti. Tražim cijeli život nešto čega ili nema ili sama ne želim naći. Vjera bi me trabala ogrijati, zagrliti u najgorim trenucima, kada mi je hladno, možda joj jednostavno to ne dopuštam?

Vjera? Znam se i dan danas uhvatiti kako pričam s Bogom, vjerojatno sama sa sobom. Tražim tu višu silu, nešto, ili bježim od svega recitirajući odavno napamet naučene stihove, križajući se odmalena naučenim pokretima. I danas osjetim potrebu otići nedjeljom na misu, recitirati sa hrpom vjernika (vjerojatno ne većima od mene) djelove misnog slavlja. Ne vjerujem, ali bježim... Time bježim,jednako kao kada uključim mp3 player, pronađem pjesmu kojoj znam sve riječi i odlutam. Iako..Jednostavnije je izreći tri molitve i sklopljenih ruku utonuti u san, pobjeći od brige, traženja smisla. Netko se lijepo sjetio. Stvorit ćemo nekoga koga ćemo moliti za oprost nakon što ubijemo čovjeka, zakockamo sve pare ili premlatimo ženu. Otpusti nam duge naše, izmolit ćemo napamet naučene stihove, otići svake nedjelje na misu i utonuti u miran san... Vjera? Lijep je to način za bijeg od problema, već nam je netko ponudio riješenje, smisao ne moramo sami tražiti.

Napisala sam jednom da su osmjesi drugih ljudi moj smisao, smisao mog postojanja, da je to – to čemu moram težiti... Možda onda: „Daj nam osmjehe naše svagdašnje“ Ili ipak da odem prekrižiti se ne mjenjajući stihove i mirno utonem u san...

KVALIFIKACIJE ZA SP 2010.

Hrvatska - Kazahstan 3:0

Sukladno očekivanjima i obrnuto proporcijalnom ratingu dviju reprezentacija, Hrvatska je uvjerljivijom igrom, više nego što to rezultat pokazuje, pobijedila skromni Kazahstan. Tako su Vatreni u pravom ritmu startali u novi kvalifikacijski ciklus. Razlika u kvaliteti bila je odveć vidljiva, a strahopoštovanje 120. reprezentacije prema petoplasiranoj gotovo opipljivo. Temeljem te razlike moći Hrvatska je praktično s pola snage dominirala terenom, ali Bilićevim izabranicima treba odati priznanje da su igrali vrlo angažirano, učinkovito i dopadljivo čime su pokazali poštovanje prema publici i natjecanju.
Rano vodstvo samo je olakšalo je posao, a dodatno umanjilo samopouzdanje gostiju. Kazahstan je igrao uplašeno, nesigurno, slabo što je svakako zasluga nadmoći domaćina, ali i svekolike limitiranosti gostiju.
Ono što nas se posebno dojmilo je atmosfera unutar momčadi. Iz aviona je vidljiva kompaktnost reprezentacije i nimalo nije slučajno što su, neovisno o nemoći protivnika, naši djelovali svih 90 minuta kao prava momčad, koja točno zna što je kome raditi. Upravo zato mogući pad koncentracije u ovakvim utakmicama nije se dogodio. Štoviše, naši su igrači inzistirali na kombinatorici, pokazujući koliko vole igrati, bilo je izvanrednih duplih pasova, atraktivnih dodavanja u dubinu, peta, driblinga i svega što navijače oduševljava.

Hrvatska-Engleska 1:4

Engleska je rezultatski brutalno uzvratila Hrvatskoj za poniženja iz prošlog kvalifikacijskog ciklusa, svladavši u 28 utakmica neosvojivom Maksimiru izabranike Slavena Bilića sa 4-1
Utakmicu je u 52. minuti prelomilo isključenje Roberta Kovača, koji je odnio loptu Joeu Coleu i usput mu, vjerujemo nehotično, razbio glavu, a naši, nervozni zbog bolje igre Engleza i njihova vodstva nesretno primljenim pogotkom, potpuno su izgubili glavu i začas je na semaforu svjetlilo nestvarnih 0-3. Kao da međunarodnu utakmicu igra Dinamo, a ne dosad 35 puta doma, od čega 28 u Maksimiru, neporažena hrvatska reprezentacija! Jednom se i to moralo dogoditi, bolje na početku nego na kraju ciklusa.

Hrvatska : Ukrajina 0 : 0

Hrvatska-Andora 4:0

U vrlo lijepom ambijentu u Maksimiru, gdje je susret protiv apsolutnog autsajdera Andore došlo pogledati približno 20 tisuća gledatelja, Hrvatska je sa po dva pogotka u svakom poluvremenu slomila Andoru s 4:0 i tako upisala drugu pobjedu u ovom kvalifikacijskom ciklusu.
Nažalost, nije to bila ona Hrvatska od prije dvije godine koja je istu Andoru u Zagrebu sa 7:0. Iako je izbornik Slaven Bilić na teren poslao na papiru ofenzivnu momčad, s trojicom napadača, čini se da je pravih španera nedostajalo u sredini jer su Klasnić, Petrić i Olić ostali bez pravih lopti kroz tijek utakmice.
Andora se postavila jedino kako može - naslagali su se gosti pred svoj kazneni prostor, no koji je izbornik najavio negdje je zakazao. Od samog početka Hrvatska je gospodarila posjedom lopte, ali prave prilike jednostavno nije stvarala. Barem ne koliko bi trebala protiv amaterske ekipe.
Tako smo i do pogotka stigli iz prekida, a ne iz igre. Ivan Rakitić namjestio je loptu na 20 metara od gola i vrlo lijepim udarcem preko živog zida matirao Jesusa za 1:0 Hrvatske u 16. minuti.
Ni postignuti pogodak nije promijenio puno toga na travnjaku. Gosti su branili minimalni zaostatak, a Hrvatska nije imala neka posebna rješenja za taj blok. Napadači su uglavnom bili indisponirani, ali puno bolja nije bila ni podrška sredine gdje je Modrić pokušavao puno više od Rakitića.
U 20. minuti Pranjić je prošao po lijevoj strani i ubacio na drugu stativu odakle Klasnić glavom puca preko gola. Potom je vrlo lijep dupli pas odigrao Tottenhamov dvojac Modrić-Ćorluka, a udarac umjesto Jesusa brani - stativa.
U 31. minuti ipak dolazimo do 2:0. Olić je izborio jedanaesterac, a isti igrač u gol posprema odbijanac nakon što je Jesus obranio udarac s bijele točke Luki Modriću. Pokušao je u 37. minuti Petrić iz slobodnog udarca, ali lopta odlazi za malo pored gola. Petrić pokušava i četiri minute kasnije, volejem iz šesnaesterca lansira loptu iznad grede.
Bilo je to sve od hrvatske reprezentacije u prvom dijelu, a ništa puno impresivnije nismo vidjeli ni u drugom. 11 Andoraca na 30-40 metara od gola i, uglavnom sterilni, pokušaji Hrvatske da taj bedem probije.
U 61. minuti Petrić je dobro pucao sa 7-8 metara od gola, no još bolje reagira Jesus. Sve jači pritisak urodio je plodom u 73. minuti kada je Modrić lijepim udarcem s 12-ak metara poslao loptu u donji lijevi kut za 3:0.
Iako se činilo da će Hrvatska završiti susret sa 3:0, u 84. minuti gosti nam poklanjaju još jedan jedanaesterac koji je ovoga puta Rakitić pretvorio u pogodak.
Prvu pravu akciju na utakmici Hrvatska je zapravo složila u sudačkoj nadoknadi. Modrić je gurnuo vrlo lijepu loptu za Klasnića koji izlazi sam pred Jesusa, ali pogađa krivi dio mreže i tako propušta zapaliti u golu Andore.
4:0 je lijep rezultat, no dojma smo da tim omjerom kod kuće Andoru mogu pobijediti i ostali suparnici u skupini, pa je teško reći da smo ovim nastupom napravili važan korak prema Južnoj Africi. Sve u svemu, četiri boda u četiri dana ispunili su minimalni cilj jer su dokazala da je iza nas. S Eduardom i Kranjčarom sigurno snažniji ulazimo u nastavak kvalifikacija...
Q:croatianworldcalendar

goes 2:
Adriana, Ivan R., Nikol R., Dejan R., Luka R., Kata R., Mirko, Josip, Marin, Amanuel, Armanda, Marijana, Marija, Valentina, Iva, Marina, Filip, Ivan V., Sara, Josipa and Łukasz...

××n0v! d!zZzAjneVi na ForeVeRus5d!zaJnev!.bLog.hR××

| Komentari (122) | Printaj |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Who is ur fave??
	Richie
	Chris
	Jay
	Izzy
	Vincent
	Mikel

pollcode.com free polls