Misli su hitre poput ptica u zoru.
nedjelja (29.12.2013.) // 2komentara
Bliži se Nova godina, a ja gotovo nemam osjećaj da je prošao Božić.
Ovih se dana dogodilo mnoštvo lijepih stvari, jedno kratko, ali divno putovanje s prijateljima i njim, Mirelinim bratom, koji mi je jako drag, i ujedno zauzet. Neću ih navoditi jer bi trajalo čitavu vječnost. Jednostavno znam da postoje, mogu ih se prisjetiti u bilo koje doba dana, prije nego što zaspim ili kad se probudim, i to me raduje.
Snimila sam pjesmu s bratom, onako, za dušu, i toliko uživala u tome. Pjevanju, snimanju. I dobili smo prekrasne komentare i pohvale, što me isto raduje jer vjerujem da su osjetili svu ljubav prema glazbi koju smo unijeli.
Da se osvrnem ukratko na ovu godinu... Neke želje za 2013.:
Odlučiti se za fakultet i upisati ga- ostvareno;
Naći snagu i raditi za maturu - ostvareno; (kako se samo dalekim čini)
Proći maturu - ostvareno;
Ulagati snagu i pažnju u prijateljstva koja su mi važna - gotovo ostvareno... U zadnje vrijeme sam se nekako udaljila od Tene, ili ona od mene, ili obje jedna od druge. Ne želim to. Ona je osoba koja me možda poznaje najbolje na svijetu, uz obitelj.
Bolje upoznati sebe - pa, možda. Još mi treba vremena.
Biti što bolja osoba - trudila sam se, iako mogu još i više. Mislim da nikoga nisam povrijedila. Voljela bih činiti nešto uistinu korisno, ali moji planovi su trenutno daleko od mogućega.
Cijeniti ono što imam i one koje imam - da. Uvijek se opomenem kad se zateknem u nezahvalnosti.
Ne biti pasivna - moja vječna mana. Ne, nisam uspjela u tome. Možda jednom. Srećom da imam neke osobe koje su poduzetne za dvoje.
Da tata ozdravi - ozdravio je, Bogu hvala.
Da Mirelin brat dođe u Zagreb... Došao je.
I nakon godinu dana, njegova sestra i dalje želi da budemo skupa, on i dalje ima curu, ja i dalje osjećam da mi je blizak srcu.
Nekako trenutno nemam posebne inspiracije, oprostite mi na tome. Inače ne pišem post ako nisam posebno raspoložena, ali sada se bliži kraj godini pa sam htjela.
Onaj dečko iz zbora u koji sam se uključila je ponovno imao svoje slavne trenutke... zavođenja?... mene i nekih drugih cura. Tada sam bila polaskana i zaluđena njime. Već ga dugo nisam vidjela i shvaćam da on ima sve veću moć zaluditi djevojku što je duže u njezinoj blizini. Što sam ga više gledala, slušala, bio mi je zanimljiviji. Ima pomalo učinak nekog opojnog sredstva - možda zvuči čudno, ali to se pokazalo u više navrata. Zato sam sretna što smo neko vrijeme odvojeni, nemamo zbor, jer u ovom trenutku nemam želju vidjeti ga. Zapravo, nemam niti neku posebnu želju ići na taj zbor, barem trenutno. Mnogi "novi" su se već sprijateljili sa "starima" jer su bili na nekim putovanjima i gažama na kojima ja nisam bila. Trenutno osjećam puno veću pripadnost svome prvom zboru. Vrijeme će pokazati.
Uživam u praznicima, ali me je strah fakulteta - ništa nisam radila, a morala sam. Moram. Ne znam kad, jer dolazi Nova, a s njom odlaze najmanje dva dana. Odmah prvi tjedan imam kolokvij, a onda dva teška kolokvija jedan za drugim. Bojim se, a u isto vrijeme nemam snage, stalno osjećam umor, zasićenost, potrebu za tjedan dana isključivog odmora.
Praznici mi prolaze brzo, ali neispunjeno. Većinu proteklih dana sam provela u izradi čestitki i darova, spavanju, probama za mise i misama. Nisam se baš vidjela s osobama s kojima sam htjela jer nekako nikad nemamo dovoljno vremena. Imali smo goste, tj. gošću, moju kumu, i to samo jednom. Većina prijatelja nije u Zagrebu, a oni koji jesu, imaju obaveze i sve je nekako tiho. Badnjak i Božić su bili jako lijepi, ali voljela bih uživati i u ovim danima. Svaki dan si kažem da ću učiti, ali ne mogu. Počela sam tek nešto malo raditi grafove, ali to je tek izlika za pravo učenje.
Nadam se da vi lijepo provodite praznike, želim vam sretan Božić i novu godinu, pregršt lijepih događaja koji će biti inspiracija za pisanje i lijepe uspomene! :)