Pobjego sam kao zadnje smeće, jer sam se bojao ljubavi, jer sam se bojao sreće.
subota (18.08.2012.) // 17komentara
Izniman je događaj koji promijeni sve ostalo. Iznimna je osoba koja promijeni okolinu, unese cijelu paletu novih, iznenađujućih zbivanja i osjećaja. A ja sam je upravo upoznala. Ustvari, ja sam i jedan djelić okoline koju je ta osoba dotaknula i uspjela pomaknuti s točke polaganog gibanja.
Ta je osoba prijatelj brata moje najbolje prijateljice i ujedno susjede na moru. Ne bih rekla da netko može unijeti toliko promjene u jednu malenu i uspavanu sredinu, da jedna jedina osoba u tjedan dana može čitavo društvo između 18 i 27 godina upoznati i nagnati na buđenje i mijenjanje ritma. Mislila sam vam ispričati sve, od samoga početka pa do samog kraja. Ali to bi trajalo, ili bih izgubila strpljenje tijekom pisanja ili biste se vi izgubili. Zato ću skratiti što više mogu.
Prvi ih je dan zadivio svojim smislom za humor, samom svojom pojavom koja jednostavno zrači. Ne znam čime, da ga upoznate, osjetili biste to... Mene nije zadivio jer ga od samog početka nisam voljela zbog onoga što je rekla moja prijateljica (Tena) - da je veliki ženskar. Nisam htjela imati posla s njime, nisam se smijala njegovim dosjetkama i nisam ga gledala. Mislila sam ovako: "Znam da si svjestan da te sve gledaju i da sve uspiješ začarati samim pogledom ili osmijehom, ali ja nisam takva. Ne možeš zavesti svaku, ne možeš zavesti mene."
Ali, svi su ostali pali na njegov šarm, a Teni se svidio u onoj malo većoj mjeri.
Drugi dan šarmirao je jednu nama ne baš dragu curu. Pred kraj večeri su nestali, išao ju je otpratiti doma (a tamo nije došla još dugo nakon što su otišli). Ipak, moram napomenuti jednu stvar. Prije toga, te večeri, ali kad je tek počelo druženje... Pa, mogla bih reći da nisam mogla nastaviti svoje hladno ponašanje, da, i mene je počeo polako dobivati. U njegovoj sam se blizini počela osjećati tako mladom. Ne mladom i ludom, nego mladom, neiskusnom, nejakom, izgubljenom, klimavom na nogama kao da sam lane, nesigurnom, malenom poput miša u usporedbi s jakim, ponosnim lavom. Nepropupali cvijet, to sam postala u njegovoj blizini, a svi su dobro znali da je on bumbar koji vidi samo propupale pupoljke. I da je već prilično zaposlen jednim cvijetom. Uz njega se moj karakter izgubio, sve što bi mi rekao u glavi bi mi probudilo razmišljanje što da odgovorim, a to bi tih prvih dana ispadalo loše. Uglavnom bih bubnula neku glupost. S njim nisam znala plesati, pjevati jer bi mi glas zastao u grlu, krivo bih svirala, postala bih šlampava, nespretna, ukočena i tako mlada.
Prijateljici nisam rekla ništa jer sam znala da joj se on sviđa, a i morala sam prvo sama shvatiti što mi se događa. Bila sam svjesna da bi simpatije prema njemu samo zadale bol, pogotovo jer je gospodin već drugu večer našao "zanimaciju". Da objasnim svoje ponašanje u njegovoj blizini - te, druge večeri, prije nego je otpratio "prijateljicu", na fešti se plesao ples u kojem dvoje prolazi ispod dok ostali rukama čine prolaz. Bila sam pored njega, on je gledao kako plešu, okrenuo se prema meni, dao mi ruku i poveo kroz prolaz od ruku. Kad me je na kraju reda htio zavrtjeti, ja sam se okrenula u krivu stranu i zapetljala. Ali ne samo jednom, ne, već nevjerojatna tri puta, dok mi nije rekao da se trebam okrenuti u drugu stranu. Da, morao mi je reći kako se radi obični okret oko svoje osi. Mislim da shvaćate kako sam se osjećala. Eto, tako je počeo taj neobični koktel osjećaja prema njemu - ljutnja jer misli da može imati svaku, divljenje jer je nevjerojatno upečatljiv i zanimljiv, zbunjenost jer ne želim da mi se sviđa, a počinje se nešto događati, strah od svake njegove peckave dosjetke jer želim smisliti nešto jednako duhovito, tugu jer sam svjesna da je tu samo tjedan dana, privlačnost jer je zgodan i prilično pametan, a na kraju nešto što bih mogla nazvati leptirićima u trbuhu kad se nasmije i otkrije lijepe zube. Često bi se smješkao, ali ne bi pokazao zube i zato mi je to bilo posebno za vidjeti.
Treći mi je dan Tena rekla da se ohladila i bilo mi je lakše zbog toga. Više se nisam osjećala krivom zbog svojih nejasnih osjećaja. Tu ga večer nisam vidjela (bio je vani s Prijateljicom) pa sam samo sve jasnije osjećala da želim biti u njegovoj blizini.
Četvrti je dan bio vjerojatno prekretnica jer je pokrenuo moje misli u njegovom smjeru. Išli smo skupa na kupanje brodom, on, Tena, njeni brat i sestra, dvije cure i ja. Do tog događaja on baš nije puno pričao sa mnom, a i nije se niti jednom nasmijao mojim dosjetkama, nije učinio ono što mi je postao cilj - nasmijati ga i natjerati da pokaže da nije nedodirljiv. Na kupanju smo igrali picigin i ja sam se pokazala vrlo nespretnom (kao i inače u njegovoj blizini), svaka lopta koju bi mi dodao bila bi u idućem trenutku u moru ili na škrapama, smiješno sam se kretala u nastojanjima da uhvatim loptu i gubila sam najlakše moguće lopte. Svi su se smijali, pa i ja, osim njega (koji bi se samo blago smješkao) dok se u jednom trenutku nije začuo meni nepoznat zvuk - njegov smijeh. Toliko sam se šokirala da mi je pogled pobjegao s lopte na njega, ali sam od neugode brzo pogledala u stranu. Do tad sam mislila da ljude nespretnost odbija, ali njega je uspjela nasmijati. Kroza smijeh sam rekla da odustajem, na što je među ostalima i on rekao da se vratim, i zvučao je ozbiljno. To od ponosnog ženskara ne bih očekivala. Kasnije sam se popravila u igranju i primanju lopti. Još sam ga jednom uspjela nasmijati, nekom dosjetkom. Osjećala sam se ponosnom kao da sam pobijedila na natjecanju, a ne kao da sam nasmijala čovjeka. Dok smo igrali karte, malo sam se protegnula da dohvatim kartu i pritom proizvela neki smiješni zvuk istezanja. Ovoga se puta jedino on nasmiješio i pritom otkrio bijele i lijepe zube, i to upravo kad sam ga pogledala, tako da je to, barem meni, bila neugodna situacija - smješkamo se jedno drugome, a svi ostali gledaju. Kao da očijukamo, a ostali znaju da je on ženskar i da se na njegov šarm lako pada. Ne bi me čudilo da je netko od njih pomislio "Kako se zarumenjela. I ona je pala na njegov šarm. Vrti je oko malog prsta, a ona toga uopće nije svjesna." Te sam se večeri loše osjećala pa nisam išla vani.
Petu večer išli smo na plažu, par puta me nešto zezao, pitao me kad ću donijeti gitaru. Meni je inače jako teško svirati u javnosti, pogotovo neke pjesme kojima tog trenutka trebam smisliti pratnju, tako da sam stalno odgađala sviranje (na kraju nije ni vidio gitaru, na moju radost).
Šestu večer osjećala sam se potpuno izgubljeno jer je izašao nasamo s tom curom.
Sedmu smo večer ponovno bili svi zajedno, bilo mi je baš dobro. U kafiću sam sjedila pokraj njega, katkad bi, kad bi netko rekao nešto smiješno, on smijući se pogledao mene (iako ne znam zašto) i odmah bi probudio leptire u meni. Par puta me nešto zezao, jednom me čak potapšao po koljenu. Par puta sam nešto rekla pa ga nasmijala. Svi smo skupa plesali, bilo mi je jako ugodno. A onda je, kao šećer na kraju, u pet ujutro, nakon izlaska, otišao kod Prijateljice doma i vratio se u podne.
Zadnji smo njegov dan išli skupa na kupanje brodom i bilo mi je jednostavno predivno. Opustila sam se, čak sam prestala onako panično razmišljati kako se ponašati, što reći, kako odgovoriti na podbadanja, kako se kretati, koji izraz lica napraviti. To je za mene veliki napredak. Bila sam jednostavno prirodnija. Bilo je nekoliko smiješnih razgovora kojih se rado sjetim, a koje sada neću pisati jer želim da ostanu lijepi i netaknuti u mojim sjećanjima. Nasmijala sam ga najviše puta do tad, on je mene podbadao nekako više prijateljski nego prije. Čak je u nekim trenucima bio... Normalan. Prirodan. Običan momak i običan prijatelj. I svidio mi se takav. Htio mi je ustupiti bolje mjesto za picigin, ali prirodno, a ne zavodnički. Kao da sam, otkrivši pravu, prirodnu sebe otkrila pravog, prirodnog momka u njemu. Par dana prije saznali smo da imamo zajedničkog prijatelja pa me zezao skupa s Teninim bratom oko tog dečka. Na tom kupanju uistinu sam imala osjećaj da sam mu postala simpatična. Mislim na običnu simpatiju, kao prijateljica, do čega mi je puno više stalo. To je kupanje zaista najljepši dio cijeloga druženja i u meni uviek budi lijepe osjećaje. Provela sam se upravo onako kako sam htjela na zadnji dan - nezaboravno.
Rekla sam Teni što se događa i što mislim da osjećam. Ona je rekla da smanjim to jer se s njim ne može ništa ozbiljno. Vrlo je razumna i svjesna sam da je to najbolji savjet koji sam mogla dobiti.
Te je večeri bio naš zadnji izlazak. Na kraju, kad smo išli doma, hodala sam pored njega i nekako mu se smiješno oglasio želudac. Pogledala sam ga i nasmiješila se, a on mi je uzvratio osmijeh. Počeo je nešto pričati tako normalno i prirodno. U tom trenutku više nije bio ženskar. Više nije pokušavao zadiviti svojim šarmom, svojim izgledom, humorom. Jednostavno je razgovarao s nama, ne zamarajući se ispraznim i slatkim varkama. Konačno je pokazao svoje lice oslobođeno zavodničke maske.
Idući je dan otišao. To je bio 4.8., prije točno dva tjedna.
Prije par dana Tena mi je rekla da je netko rekao da sam se opustila (inače sam dosta sramežljiva i povučena) i na moje nagovaranje da kaže tko je to bio, rekla je da je to rekao njezin brat, a da se gospodin zavodnik složio s time. To mi je bilo jako drago. Nastojim se popraviti na tom području i lijepo je čuti takvo nešto od ljudi čije me mišljenje zanima. Ona je na njihove riječi odgovorila da nisam toliko, odnosno da sam se opustila ali mogu i više od toga. To mi je bilo drago jer sad znaju da mogu biti još puno prirodnija, da ovo nije moja granica.
Jučer mi je Tena rekla da me vjerojatno dodao kao prijateljicu na facebooku jer je dodao cijelo društvo. Zatim je malo oklijevajući dodala da je smeta to kako me je začarao jer ne želi da budem povrijeđena, da je smeta kako on sebi dopušta tako olako zavesti svaku djevojku, ne mareći pritom na njezine osjećaje, i kako ni za što ne krivi mene već njega. Jednom sam joj rekla da mi se od 1 do 10 on sviđa 7.35 i jučer je rekla kako je to previše jer ne želi da se zaljubim u takvog čovjeka. Ona o njemu ima jako dobro mišljenje kao o prijatelju, ali loše u ovom pogledu. Rekla sam joj da se ne mogu zaljubiti u njega jer je ženskar i to me odbija, ali kad to ne bi bio, bio bi predobar mladić i vjerojatno bih se odmah zaljubila.
Hvala Bogu što nije savršen jer bih u ovome trenutku bila nesretno zaljubljena.
Htjela sam podijeliti sve osjećaje s vama dragim ljudima iz virtualnog svijeta jer ne znam kako da to izbacim iz sebe. Teni ne želim sve ovo pričati jer će se opravdano zabrinuti. Svjesna sam da je on dio svog ponašanja ugradio u svoj lik zavodnika i da se tako ponaša iz čiste navike, da to što sam opisala nije izraz njegove simpatije prema meni. Također sam svjesna da većinu onoga što sam vama opisala čini ili nesvjesno ili svjesno, ali olako i primjenjujući na sve cure.
I da, dodao me na facebooku. Sad ću samo biti u napasti pratiti mu statuse.
Ovako upečatljivu osobu još nisam upoznala. Obilježio je čitavo moje dvomjesečno ljeto, a bio je ovdje samo osam dana. Kad se sjetim kako je utjecao na mene, kao da sam djevojčica zaljubljena do ušiju, kako bih na svaku škripu vrata skakala na prozor i skrivajući se gledala je li to on. Naime, bio je kod Tene (koja mi je susjeda) jer ga je pozvao njen brat. Katkad ne bih mogla spavati noću jer sam podsvjesno očekivala njegov povratak od Prijateljice. Uglavnom ne bih dočekala njegove korake jer bi me svladao umor.
Sad sam se uglavnom ohladila, ali ostale su neke uspomene, kao kad se nakon nekog vremena na suncu lokva mora pretvori u sol, tako su u mom srcu ostale najljepše uspomene kojih ne bi bilo da nije bilo njega. I ako ni zbog čega drugoga, onda sam mu zahvalna zbog toga.
Zašto ja uvijek o nekim dečkima pišem...
Pozdrav i laku noć :)