Ovo je glasnik iz Brazila, zelenoglavi ,šarenog repa
i naravno, mlađi agapornis.
Umiljat, ali pomalo očajan, kao i Indijanski poglavica "BIK KOJI SJEDI"
(na našim glavama) i nevjerojatno zainteresiran za okolinu.
Omiljeni položaj mu je balkonski prozor sa kojeg se vide višekatnice.
Dobar je on i pitom, voli jesti iz ljudske ruke,
ali navaljuje na sve papire i ostavlja svoj autogram kljunom
i govori mnogo toga ta mala bitanga,
izbjeglica iz Brazila i Amazone.
Na staklu uličnog balkona kljuca i lupa glavom
odgovarajući na buku sa gradilišta i pita se gdje su stabla i preci.
Žena ga zove "BUBI" , a ja "BARNY", vjerujem da mu je porijeklo
još iz toga doba (kamenog)
Vrti li mu se po toj zelenoj glavici zelena Amazona?!
To nije samo moja, nego i vaša, ljudska, domovina,
a ja (BARNY ILI BUBI-svejedno) bez vas ljudi,
sasvojim krilima i kandžama (priznajem i kljunom),
ne mogu puno napraviti.
Ja vas gledam kroz staklo,
ali vi ne vidite mene,
u tome je fora, ili kako vi to nazivate - metafora.
Dakle, dok ćete vi ljudi kroz ogledalo
ili obično staklo ugledati mene,
mene više neće biti dijelom pete smjene,
a možda i u knjigama ako vam ostanu...
