fleury merogis

Sjetim se ponekad u Ivanjskoj noći
da na brijegu, osim lomača,
ima starih i novih vikendica
i puno novih lica.
Idu moje misli, idu mi misli
ne kao obečana loza
već više kao glosa, glosa?!
Moja je: misli glavom
da po njoj ne dobiješ tavom...
I bez bijelog kubanskog ruma,
pa i bez uma, a i bez margarita
koja ti je više - manje zaštita (donekle)
reci kao i rimski senator
"važno je da Kartagina bude uništena"...
I da li još u Kartagini slonova ima? ( A CIGARETA?)
S druge strane Jugurta je pitao samo koliko?
I u kojoj količini?
Slonova je bilo i zato je Rimljanin zbog svoje uzrečice
zamalo nastradao, a uz njega i čitav Rim,
pa i ova rima.
Bilo je to u jednoj noći,
vjerojatno ne u Ivanjskoj,
jer slonovi su morali proći Alpe,
a na glavi nisu imali kalpake.
U poluvremenu uživam u pogledu na osvjetljena brda
čiste savjesti i bez srdžbe,
a za pjesnikovu slobodu nema dražbe...

Vrag sad jedri, plovi. leti,
čini mi se da zna stati,
pa i strpljivo pričekati.
Nazivamo ga da je i nečastiv
kao da je za taj pridjev samo on kriv.
Čini se da nije važno
da li je važan skok. preskok ili rok
Vrag je došao poslovno,
pa je došao po svoje,
pa bilo to što, štošta ili bilo koje...
A vrisak?
To može biti samo novinski tisak,
a ne i osobni pritisak.

Zanemarite moje pjesme
jer uz autoritet, koji sjedi uz računalo, a usput igra dječje igrice,
na um mi padaju štapići, tzv. grickalice
na um mi padaju jedino by-pass ili obični pas
ili razgovaraj s drugima da ostaneš živ
ili možda samo "LA VIVE'RE" tek dolazi,
jer mi sunce kroz prozor ulazi
što i nije tako loše s obzirom na zimsko vrijeme
i na mrak koji donosi svoje sjene.

A lift ne radi.
I upravo sad kad ga trebam. Na scenu ( i po scenariju) nastupaju
Vladimir i Estragon. Jedan je optimist , a drugi pesimist
Prema razmišljanju autora priče ( S. Becket) niti jedan od njih dvojice nije bio pravedan niti u pravu, jer Godo je ipak došao, ali se zbog dobre volje ipak nije snašao najbolje.Mada mislim da je u toj zbrci imao sve u svojoj ruci, a netko je imao dosta toga ,a možda i previše.

Osim sloga

U životu želio sam nažalost baš sve
A od svega stvarnog imao sam samo pse
Dobre i poštene pse
Mada šarene đukele
Jedan ni kost nije znao pojesti bez mene
A oni su umrli bez moga znanja
Naime, jer sam bio bez imovine i vještine klanja
Za poštenu poantu
Umjesto da su oni ugrizli mene
Ja sam zajebao sve svoje žene
Nedostatkom karaktera i love
Jedino mi još misli na te pse plove, plove...