nedjelja, 21.03.2010.

And we'll still have the summer after all :)

Previše nabacanih tema za jedan post :)

Nije me dugo bilo, da. Valjda su se neke stvari trebale posložiti. Sada mogu reći da je sve na svome mjestu, barem u onolikoj mjeri koliko je realno za očekivati da bude…
Osjećam se nepotpuno. Ne znam što je ono što nedostaje, ne znam.
Sretna sam, da, da ne bi bilo zabune. Nekad imam i više od onoga što poželim, istina. Ali to vrijedi samo kad gledam iz jedne perspektive. Gledajući iz svih ostalih, jasno je da je sve daleko, vrlo daleko od toga da mogu reći da je sve kako treba biti…

Trebam san. I odmor. I proljeće je. I lijepo je. I tako mi je to nedostajalo.

Uskoro, točnije 16.4. idem na ekskurziju. Padova, Verona, Gardaland. Ako izbacim grupicu Nedodirljivih, zbilja volim svoj razred. A i On će biti tu… Znam, trebam smanjiti očekivanja, ali ipak, ne mogu da se ne veselim :)

Lijepo je dočekati kraj tjedna, petkom izostati koji sat iz škole ili jednostavno poslije škole sjesti s curama u najdraži kafić i piti kakao. Lijepo je.
Bio je jedan petak na večer, sasvim slučajno smo se dogovorile za izlazak. Nas 5, na prvi pogled nespojiva kombinacija… 3 sata smo provele pričajući, i bilo je predivno :)
Nespojiva kombinacija? Da, jasno su formirane grupice u razredu. Svejedno, počinjemo ih razbijati. I stvarno mi je super s njima ^^

Učim se biti dobra prijateljica, koliko god to glupo zvučalo, eh…. Pisala sam o tome prije. Ne znam se pravilno ophodit s ljudima, ne znam kako da se ponašam onda kada znam da me trebaju, nisam naučila na to prije, nisam. Valjda je samo dovoljno što sam tu, ne znam. Vjerojatno je tako. Rekla mi je L. da ne zna što bi bez mene i da sam joj bezbroj puta podigla raspoloženje kada joj se ono nalazilo na apsolutnoj nuli. Meni osobno vrlo drag kompliment :)

Inače, slaba sam s komplimentima. Ne znam ih davati. Ne znam ih primati. Ne znam se susretati s pričama o tome da sam lijepa, da sam pametna, da mogu imati koga hoću… Ne znam. Kada mi kažu nešto od toga uvijek se pojavi osjećaj da pričaju o nekom drugom, kao da to nisam ja. Jednostavno, ne vidim se u tom svjetlu- smatram se prosječnom, što i jesam.

Bilo je to početkom drugog mjeseca, snijeg je doslovno napadao do koljena. Bio je mrak, penjali smo se na brdo iznad grada, išli u vikendicu slaviti prijateljičin rođendan. Bilo nas je 20-ak gore, imali smo pogled na osvijetljen grad pokriven snijegom, pili smo piće, gurali se na tijesnom kauču, svirali gitare i harmoniku, pjevali i smijali se iz sveg glasa, grudali se, na dupetu spuštali niz vrlo strm vinograd… predivno ^^ I bio je tu i novi prijatelj. malo pretjerana njegova pozornost prema meni… Nema veze, nije mi škodilo. Nije ni godilo :D Kako god… I gitaru me učio svirat ^^
Uglavnom, predivna večer koja će mi još dugo ostati u sjećanju. Bio je to definitivno jedan od onih dana kada se smiješ svake sekunde, i samo na trenutak pomisliš: „Ovoga ću se jednom prisjećati…“ I onda se ponovno nasmiješiš.

Još prije toga bio je tu koncert Adastre. Danima poslije sam bila pod dojmom :D
Za Valentinovo je bio tu i koncert Crvene jabuke. Odlično je bilo :D Ako izuzmemo vrlo blizak susret s Ljetnim dečkom i kajanje što sam ga opet ignorirala. Super, da.
Bilo je tu puno izlazaka za pamćenje, puno plesanja, puno zabave.
Bio je tu još jedan koncert tu naših domaćih grupa. I bio je tu On, iako u prilično ne prisebnom stanju od veće količine alkohola, bio je tu. I bilo je tu previše uspomena na taj prostor gdje smo se nalazili, nekada prije kada je sve s nama tek počelo tamo smo izlazili… Bilo je tu previše slučajnih dodira, previše zagrljaja, previše nepotrebnog približavanja, šaptanja na uho… Da. I drago mi je zbog toga ^^

Možda je to ono što mi nedostaje. Dani više- manje prođu u magli… a On uvijek bude ona svijetla točka dana. Njegova poruka, jutro kad mi je kupio čokoladu, žicanje na hodniku, ona spontanost koju imamo kada smo sami… eh, da.

Izaziva me. Saznao je za Ljetnog dečka. Malen je ovo grad, nije bilo teško saznati… I ne znam zašto mu je stalo do tog, zašto traži detalje o nama, zašto se zanima o tome kakvi su mi odnosi s tim Ljetnim… Uvijek se na tu temu nekako vraća.

I ošišala sam se. I izgledam… drukčije. Nemam više grivu od kose kojom mogu zamahnuti u efektu, ali dobro, i ovako nije loše, ajde :D Do ramena, ravna i ispeglana kosa. Neka, dobro je… :D

Proljeće je. I vremenski, i kalendarski gledano.
Jučer… eh, jučer…
OOOONNNNNN. Ne može mi to radit,. Ne može. Stvorit se pored mene, divit se mom novom izgledu, ne skidati pogled s mene, svega 5 minuta razgovarati sa mnom, opet mi pružiti nadu., izgovoriti previše dvosmislenih rečenica koje mi se stalno vrte po glavi.. ne može! :D

Sinoćnja večer završila je neočekivano, u zagrljaju Ljetnog dečka. Napokon :) I ne žalim ni jednu jedinu sekundu .^^
Ljetni dečko, Proljetni dečko,. Kako god… Dobro mi dođe, priznajem :D Slaba sam na njega. Nije da je, fizički gledano, primjer Apolona. Ustvari, većina cura ga doživljava na taj način, ali ja nisam ta. Svejedno, ja ga imam. Lalalalalaaa. Slaba sam na to što je s njim uvijek taaaaaakooo dobro. I da, priznajem. Dovoljno je samo da prisloni ruku na moj struk… i to je to :D

I've got my-
Yes I've got my-
I've got my summer-summer boy ^^

I da… u petak, još jedan koncert. VATRA! :D:D

Da, previše nabacanih tema. Morala sam jednostavno izbaciti trenutne misli negdje. Bit će vremena i za bolje postove…

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.