U potrazi za samim sobom...

O Amelie nesto vise mozda u iducem postu.. i zasto spada u "some remain"...
# Želim ti uspjeh u tvojoj potrazi! (Amelie 30.06.2006. 20:39)

Prva blogerica koja me jos uvijek prati redovito (i komentira).. I puno vise od toga. Prijateljica kakvu samo mozete pozeljeti.
Procitajte moj opis nje u boxu. :)
l.y.b. :D
# Kad sam pročitala onaj post o nasilju, stvarno sam mislila da si stariji... Rijetko kad pročitam neki takav post od ljudi mojeg godišta. Obično neki kratki osvrt, i to je to... pozz (Fade Angellica 25.07.2006. 18:55)

ne nedostaje joj optimizma.. nikad..
uvijek svoja =) misli: "Slažem se da su ljudi učinili novac lošim. Dobar post..." (03.08.2006., 12:09)

prava vila...
# Ne volim baš usporedbe ljudi i životinja (iako životinje i ljude ne dijeli baš takav jaz kako se obično tvrdi). Iako nisam mizantrop, mislim da bi ljudima nekada bilo dobro ugledati se na životinje. S dušom ili bez nje, životinje su živi stvorovi, dio prirode, čovjekovi "susjedi" na našem plavom planetu, o čijim pravima tek odskora razmišljamo. A civilizacijska razina jedne sredine u velikoj se mjeri dade izmjeriti i njezinim odnosom prema životinjama! (Rusalka 06.08.2006. 14:39)


noka... ne mogu je opisati u par rijeci.. nije ni svjesna koliko toga (dobrog) ima u sebi.. :)
lookinforsoul misli: "Super su ovi jednostavni kvizovi sa dva odgovora...najiskreniji su...ispalo mi što sam i očekivala.Super ideja!" (16.08.2006., 22:27)

puno slozenija osoba nego sto se cini na prvi pogled.. i uvijek spremna pomoci..
# bundeva misli: "Davno sam prestala ići u cirkus! Mama još prije upoznala sa činjenicom da se životinje u cirkusu, ali ovaj post mi je omogućio bolji uvid u to! Jadne životinje. Moram priznati da me post i rasplakao! Obožavam životinje i one ne zaslužuju da pate. Kvragu! One su sve tako nevine! Nimalo pakosne! Samo slijede svoje instinkte! Ono što im čovjek radi.....odvratno!
Pročitati sve ovo bio je veliki izazov! Jako dobar post, ali i jako potresan! Doduše takav i treba biti! Do čitanja! Pozdrav!" (22.08.2006., 13:08)
(sada Petar Pan u haljini)

dobra majka (ne moja :D ), isto takva osoba...
# aquaria misli: "Odličan ti je ovaj post, meni je najvažnije što ukazuješ na jako važne stvari o kojima i ja imam isto mišljenje, ali bez vrijeđanja i prozivanja onih koji to još nisu shvatili. Vjerujem da je to najbolji način, jer znam koliko mene odbijaju agresivne kampanje, čak i kad su najpozitivnije usmjerene. Nemam što dodati, sve si rekao o ovoj temi što je bitno reći. Imam samo malu primjedbu na sam blog - stavio si puno svega što je jako zgodno, ali teško se učitava, pokušala sam dvaput s refresh, ali je ostalo petnaestak neučitanih stvari. Srećom, post je O.K, nego sam čitala da većina ljudi odustane kad im se neka stranica dulje ne učitava zbog svoje veličine. Sad imam širokopojasni pristup, ali još nedavno na dial-up pristupu sigurno te uopće ne bih mogla otvoriti. A to bi bila velika šteta. Pitaj nekoga tko se u to razumije, ja samo znam da je to problem. Veliki pozdrav! :)))))" (26.08.2006., 22:37)

Ne bih smio reci neke stvari zbog anonimnosti.. Ali.. kod nje sam naucio gledati ispod povrsine.. a friend..
l. y. .. I'll be there for you.
# Minerva misli: "Prvi sam put na tvom blogu i pročitala sam ovaj dug, no veoma poučan post. Rastužio me. Moram priznati da tu knjigu nisam pročitala, nego ''Zov divljine'', bio je i onaj film o njoj, ali nisam ga gledala.
Ja sam nedavno prestala jesti meso upravo zbog takvih stvari. Jesi li gledao film ''Baraka''? zapravo, to je dokumentarac koji su snimali ljudi iz različitih država, govori upravo o ''uzgajanju'' životinja da bi mi imali masne naslage pod kožom koje bi ''skidali'' onim bolesnim kemikalijama, postali bulimičari i slično. Jadno.
Strah. Jedno sam se vrijeme, kada sam bila malena, bojala svega, svojih roditelja, svojih rođaka, automobila, ptica, a najviše od svega: PASA. Danas sam većinu tih strahova pobijedila, srećom, ima jedan bloger koji mi pomaže, uči me bahatosti i tome da se odupirem drugim ljudima. Uglavnom, jedno sam vrijeme proučavala pse, a kako nikada nisam imala psa, potražila sam na netu mnoge stravi o njima. Naravno, tu je bilo i neizbježno zlostavljanje…jao, koje sam slike vidjela. Žao mi je svakog psa.
No, o mom strahu od pasa: moji na selu su imali svaki pse. Bojala sam ih se, nisam izlazila van ili sam se šetala izvan dvorišta. Kada sam imala 10 godina, uginuo je jedan pas (Medo se možda zvao) i bila sam tužna, iako sam ga se bojala. Nakon toga su nabavili Bobija, neki niži mješanac, po dlaki sličan haskiju, bojala sam ga se. zatim da ovaj ne bude solo, nabavili su Maksa koji je bio razigran. Taj me pas polagano privlačio, sprijateljila sam se s njim i sve. počela sam vjerovati psima.
Danas, kada imam 16 godina, bez problema priđem prijateljičinu psu i dopustim da me svu izliže. Obožavam pse. Čak me i inspiriraju, no još nisam takve stvari (priče) objavila na blogu.
Sorry što sam se raspisala, jednostavno sam morala, osjetila sam takav poriv… pozdrav!" (29.08.2006., 22:01)


još uvijek prate moj blog... a mogu reći i mnogo više od toga za njih. S nekima se cujem samo preko bloga, s nekima preko msn-a... Ali ovaj post posvecujem prijateljstvima koja odolijevaju vremenu... Vama, vjernim čitateljima mog bloga.. Hvala vam...na svemu.
P.S
A usput, naravno, zahvaljujem i svima koji me ne citate tako dugo... Nije sve u vremenu.. :)