U potrazi za samim sobom...

08.12.2006., petak

Povratak u prošlost, 3.dio (priroda)

Ovaj tekst(kao što već znate), pisao sam prije 3 godine... Jedan dio moje stranice o kojoj sam već prije govorio. Radi se o prirodi... Originalni tekst sam preveo na hrvatski(da, prvotno je napisan na engleskom), ali nisam mijenjao njegovu strukturu, držao sam se samo prijevoda...

Zanimaju me priroda i njena čudesnost od djetinjstva. Oduvijek sam volio životinje i uživao u proučavanju njih i njihovog načina života. Zbog toga, boli me vidjeti što su ljudi napravili od okoliša. Svakodnevno, tone nafte se prolijevaju u Zemljine oceane. Onečišćenje je sada svugdje. U vodi, zemlji i u zraku.

Zašto? Zašto je to tako? Zašto nastavljamo zagađivati prirodu? Zašto nastavljamo iskorištavati njene prirodne resurse?
Sve je to zbog profita. Ljudi jednostavno ne razumiju. Možda ne žele razumjeti... Ako nastavimo raditi ovo prirodi, cijela Zemlja će se zagaditi i nećemo više moći živjeti ovdje. A to će se dogoditi uskoro. Ako nastavimo ovako, dogodit će se uskoro. A, tada, što ćemo imati od tog novca, od tog profita? Ništa. Jedina stvar koju ćemo od toga imati je uništeni planet. Naša Zemlja. A zašto? Zbog novca i naše pohlepe. Možda ćemo preživjeti. Možda ćemo otputovati na drugi planet. Mars, recimo. Ali, čak i ako učinimo takvo nešto, hoćemo li ikada promijeniti naš način života? Što ako Marsu učinimo isto što smo učinili Zemlji? Što onda? Još jedno premještanje na neki drugi planet? Jesmo li u mogućnosti da to napravimo?
Odgovor je ne. Ne, nismo. Nismo u mogućnosti da odemo na Mars, ili na neki drugi planet.
Ne još...
A čak i ako se promijenimo, hoće li biti prekasno za spas Zemlje?
Možda.
Da, možda. Opet, možda... Jesmo li sposobni preuzesti odgovornost za uništenje našeg planeta? Što ćemo reći našim unucima na nekom dalekom planetu kada nas upitaju što se dogodilo sa Zemljom? Što ćemo im reći? DA nismo znali što će se dogoditi ako nastavimo onečišćavati Zemlju? Možda nešto poput: «Oprostite, misli li smo da će se vode same od sebe očistiti, radioaktivnost nestati, da će se smeće samo reciklirati?»
Hoće li mariti za našu ispriku? Mislim da neće...
Postoji previše pitanja bez odgovora.

Možda sam samo sanjar, ali mislim da još uvijek nije kasno za nas, ali ne smijemo zaboraviti da vrijeme ističe!
Postoje i neke pozitivne stvari. Postoje ljudi koji shvaćaju ovo. U zadnje vrijeme, ljudi se sve više okreću spašavanju prirode. Postoje neke udruge koje pokušavaju pomoći u očuvanju okoliša. Ljudi su počeli shvaćati da prirodni resursi nisu beskonačni kao što smo mislili.
Zbog toga sam rekao da, možda, još uvijek nije kasno za nas.

Ljudi nisu oduvijek bili ovakvi. S industrijom došlo je i zagađenje okoliša. Sada, da vam kažem nešto o vremenu prije industrije i zagađenja.
Sjetimo se Indijanaca, jednog od poslijednjih primjera sklada prirode i čovjeka...
Živjeli u skladu s prirodom. Poštovali su je i pokušavali očuvati prirodnu ravnotežu. Nisu lovili životinje samo zbog sporta iz zabave, ili samo zbog nekog posebnog dijela životinje. Lovili su da bi preživjeli, da bi se nahranili. Iskorištavali su gotovo svaki dio životinje koje bi ulovili. Nikada nisu iskorištavali prirodu, poštovali su je i voljeli. Shvaćali su da je priroda najveće blago te da je mnogo vrijednija od novca ili ičeg sličnog. Živjeli su u miru dok mi, bijelci, nismo došli. Otjerali smo ih iz njihove zemlje. Poklali smo njihov glavni izvor hrane, bizone. A zašto? Zbog njihovih koža. Opet, zbog novca. Zbog novca smo gotovo istrijebili bizone. Prije, mogli ste ih vidjeti u beskrajnim rijekama kako putuju kroz zemlju. Sada, dovedeni su na rub izumiranja. Sve zbog jedne stvari. Zbog naše beskrajne pohlepe za novcem. Mnogo ljudi misli da možemo činiti sa zemljom što god želimo. To nije istina.
Čovjek ne posjeduje zemlju, zemlja posjeduje čovjeka(kao što je rekao indijanski poglavica Seattle u svom poznatom pismu).
Ono što zapravo želim cijelo vrijeme reći je da ne mamo pravoraditi ovo s zemljom. Nemamo pravo uništavati i iskorištavati ovako prirodu. Nitko nema pravo na to.
Kada naštetimo prirodi, naštetili smo sami sebi. Ako ne marimo za prirodu, onda bi barem trebali mariti za nas same.
Ali, pitam se kako ljudi mogu ne mariti kada vide prirodu, njene biljne i životinjske vrste koje svakodnevno pate zbog naše pohlepe za novcem, i zbog naše sebičnosti. Kako možemo ostati mirni kada vidimo strahote koje se svakodnevno događaju? Mi smo svjedoci masivnog pokolja i iskorištavanja prirode i njenih ljepota. A, sada, žrtve smo vlastite propasti. Tu propast uzrokujemo jer stalnim uništavanje prirode, kontinuirano uništavamo sami sebe, naš dom i sve za što marimo, ili, barem, sve za što smo nekad marili...

P.S. Sutra ujutro, u 5 sati, napuštam svoj rodni grad i krećem autobusom u Zagreb(da, opet)... Povratak je u 4 sata popodne... Vraćam se oko 10... Naravno, radujem se odlasku...
To bi bilo to... Pozdrav svima!

- 20:17 - Tvoje mišljenje (18) - Čuvajmo šume - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Siječanj 2012 (1)
Listopad 2009 (1)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Srpanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (4)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (7)
Veljača 2007 (10)
Siječanj 2007 (4)
Prosinac 2006 (14)
Studeni 2006 (8)
Listopad 2006 (6)
Rujan 2006 (14)
Kolovoz 2006 (9)
Srpanj 2006 (25)
Lipanj 2006 (1)