U potrazi za samim sobom...

Nedavno sam se prisjetio jedne stranice na geocities koju sam napisao u osmom razredu... Zaboravio sam njenu adresu, i bilo je nekih problema s time, ali zato imam na kompjuteru sačuvane tekstove... To je bila stranica o meni, mojim stavovima, mislima, o mom životu... Zapravo, ono što je meni tada trebalo je blog, a ne stranica, ali onda još nisam ni čuo za pojam "blog", a pogotovo što je to i kako se koristi...

U svakom slučaju, odlučio sam s vama podijeliti neke retke s te stranice(koja je pisana na engleskom jeziku)... To je svojevrsno putovanje u prošlost... Pogotovo ondje gdje sam pisao o sebi... U te retke izlio sam svoju dušu, probleme koji su me tada mučili, svoj život, opis svoje okoline...
Povratak u prošlost - ipak je moguće...
Baš sad, dok ponovno čitam te retke na engleskom, razmišljam o svemu tome... I kako sam puno lošije znao engleski... Da vas ne zamaram s originalom, prevest ću vam, od riječi do riječi, neke djelove teksta...
Ime ovog dijela je "About me(o meni)"... Tu ću se najviše zadržati... Koncepcija stranice je pitanje-odgovor(na neki način)... Vidjet ćete sad o čemu se radi...

Ako niste pročitali moju priču o maltretiranju u školi, pročitajte sada ako želite shvatiti iduće retke... U iduća dva dijela riječ je većinom o tome... Želim vam približiti moj tadašnji svijet, iz prve ruke... Prvo, o okruženju...

O mojoj školi: Idem u osnovnu školu (8.razred). Nisam omiljena osoba, znate? Uvijek sam bio drukčiji od drugih u nekim stvarima... U nižim razredima, nisam bio baš društven, pa me nitko zapravo nije volio. Imao sam samo jednog prijatelja. Gotovo svi su me uvijek zadirkivali zbog nečega – odjeće, mog ponašanja... Uvijek postoji nešto. A zašto? Jer sam drukčiji od njih. Jer ne pronalazim zabavu u zadirkivanju i nerviranju drugih osoba koje nisu poput svih ostalih. Postoji i još mnogo razloga. Čak i sada sam, na jedan način, izoliran od drugih.
Ne fizički. Psihički sam izoliran od većine razreda. Ali, uvijek ih pokušavam ignorirati. No, ne uspijem uvijek. Ponekad, jednostavno ih ne mogu ignorirati. Ponekad eksplodiram. Ali, to znači da su uspjeli. Neki me nerviraju, vrijeđaju više od drugih. Ali, uvijek pokušavam dati najbolje od sebe i ignorirati ih. Ne kažem da je moj razred grozan i zao, mogu oni biti i dobri, ali puno puta nisu.

Ako ste pročitali onaj post, znate o kome se radi... Oni koji me duže čitaju također znaju odgovor... Radi se o osobi koju sam smatrao prijateljem. On mi to nije bio. Unatoč ovome, to on nije bio... A ja sam njega gledao ovako... To što sam govorio... Mislim da sam onda stvarno vjerovao u to... Ali, to je bilo zato što nisam znao kako bi prijateljstvo trebalo izgledati... Činit će vam se, po ovim riječima, da je zaista tako i bilo, da je bilo to dobro prijateljstvo... Ali, vjerujte mi, nije bilo tako... Ja sam bio tako ovisan o njemu... To čak i ovdje možete primijetiti... I bio sam slijep... Nisam vidio istinu... Nisam vidio sve...

Moji prijatelji: Moj najbolji prijatelj se zove ***(spomenut je u postu o maltretiranju). Znam ga od prvog razreda i prošli smo kroz puno toga zajedno... Ponekad može biti jako čudan i ponekad me ljuti(nervira, u originalu annoyes), ali, kada trebam pomoć, uvijek je tu za mene, i ja sam za njega. Volimo skupa provoditi vrijeme i uvijek možemo razgovarati o nečemu. Pomogao mi je da budem društveniji i da pokušam ne biti toliko različit od drugih... Ali, ponekad, ja želim biti drugačiji.
U svakom slučaju, znam da mi on može uvijek pomoći i zato, ali i zbog mnogih drugih stvari, on je dobar prijatelj. Osim njega, pokušavam imati i neke druge prijatelje, i ponekad uspijevam u tome.
Bio sam i zaljubljen 3 puta, uključujući sada, ali, kao i uvijek, nitko ne vidi ništa u meni, samo vide ljušturu, osim možda ovaj, poslijednji put(sadašnji), ali ona nije vidjela sve, možda samo mali dio... I, zato, mogu reći da je jedan od razloga zbog kojih pišem ovu stranicu bio da me ljudi bolje upoznaju, bez obzira na to tko su oni, ili poznajem li ih. Samo sam htio reći da nisam onakav kakvim se činim, da nisam poput svih ostalih, ili, barem, gotovo svih ostalih.

Drugi dio slijedi idući put... Ne želim vas zamarati s predugim postovima... Ali, eto, to je moj život osnovnoškolca... Moj 8. razred... Nisam originalan tekst prepravljao, samo sam preveo na hrvatski... Prijevod izljeva moje duše prije pune 3 godine... To je moje tadašnje stanje...