filologanoga

Jonski rječnik, ažuriran
Opraj! Pozvaj!
Vaukati (pas vauče)

--------------------

Probudise te!

A zašto su vukovi opasni? = općevažeća tema za ćaskanje

To će brzo proći! (kad se ogrebe ili udari)

Smislićemo već nešto = fraza za priznavanje poraza (onda s uzdahom počne biti poslušan)

Ja bogat i nisam... = Ja, bogami, nisam (fraza iz priče o mačku Findusu, "Ja bogami nisam probušio gumu" i sl.)

tratkor = traktor
Tunela = Nutela
ćki = kći ("Ona je moja ćki!" --- citat iz crtića "Čarobna frula")
usukati = obratno od isukati (mač)
klopoči = lopoči (na njima sjede žabe)
kruhi = kruh kad hoće kroki kroket kojega nema
s nogima = njihanje na rukama tako da završi među raširenim nogama pa opet do stropa

Ako da, onda da, ako ne, onda ne. = fraza za sve situacije. Probajte ako ne vjerujete.
Ona plaka! = Ona plače
trajetk = još jedan iz serije metateze likvida (a kolko sam se ja mučio da naučim taj termin!)
VaVa ples = skakanje po krevetu između 1 i 2 godine
kočolada = čokolada
dotkor = doktor
narupati = napraviti rupu
pepeljaranje = igranje biljara na kartonskoj kutiji u stilu zločestih dečki iz Disneyjevog Pinokija
uzmeti = uzeti

filologanoga

utorak

Bukve na krosu

Bookcrossing, n. ostaviti knjigu na javnom mjestu, neka je pokupe i pročitaju drugi i neka potom s njom učine isto to. (Concise OED)

1. Pročitajte dobru knjigu. Toliko dobru da je poželite s nekim podijeliti.

2. Registrirajte je na ovoj stranici (dodajte svoje bilješke o njoj), izvadite njezin jedinstveni BCID (BookCrossing ID number) i označite je.

3. Pustite je da je pročita netko drugi (dajte je prijatelju, ostavite je na klupi u parku, poklonite je u humanitarne svrhe, zaboravite je u kafiću), a email će vas obavijestiti kad se netko javi na BookCrossing i zabilježi nešto o toj knjizi. A ako date "Obavijesti o puštanju" (Release Notes), drugi mogu krenuti u Lov na tu knjigu!

Dobar citat:
"ćopite knjigu-dvije sa svoje police --- one tamo ionako nikome ne koriste, jelda? --- i..."

(BookCrossing je projekt Humankind Systems, Inc. i Rona Hornbakera.)

Knjige kao bjeloglavi supovi.

Svijet kao igralište.

Prosvjetiteljstvo?

29 kuna?

Izvali filologanoga, 18.01.2005. u 22:30.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

nedjelja

Dogodilo se na glasanju

Jedna osnovna škola. Zagreb, istok. Čekam Dadu i gledam što piše po zidovima. Obrazovne poruke, ekologija, zaustavite nasilje u školi. Jedan fora pano: "Budući da je siječanj mjesec sniženja i smanjenih cijena, mi smo odlučili... 80% smanjiti svađe, krađe... 60% smanjiti ogovaranje, itd. itd."

A uz jedan postotak stoji:
manje se tuči
da, da:
tuči.

Po rukopisu, pisala je definitivno odrasla osoba. I nisam krivo vidio --- buljio sam u to bar minutu. Kao da sam vidio da nastavnik mlati učenika, ili da mu krade iz novčanika.

Tuči na određen način ruši cijelu ideju škole. Šaljite djecu tamo gdje će ih naučiti kako da rade pogreške.

Izvali filologanoga, 16.01.2005. u 15:56.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

del.icio.us

(Link za Linkblog)
(uloži pod: alatnica)
Društveno korisno bukmarkiranje: čuvaj kod njih, dijeli sa svima (i vidi tko to isto ima --- samo da bude rima).
Ovdje je nožna zbirka žniranaca (= vezica).

Izvali filologanoga, 16.01.2005. u 15:55.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

subota

Reklama

Jesam li spomenuo da je Dada pročitala novu nogu u novom Zarezu i da joj je jako dobra?

Izvali filologanoga, 15.01.2005. u 15:11.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Autorska prava

Zakon koji se ne primjenjuje irelevantan je. Zato je i Zakon o autorskom pravu za hrvatski rukavac interneta irelevantan. Uključujući i ovu našu zajedničku blog-kućicu.

Nadalje, prava koja imamo, a ne znamo da ih imamo, praktički su nepostojeća. Tu vidim glavnu vrijednost dolaska Creative Commons u Hrvatsku: obrazovnu.

Nažalost, prava koja imamo, znamo da ih imamo, a ne možemo ih zaštititi (jer se ne prezivamo Vučković niti Gates, pa su za nas hrvatski sudovi nedovoljno djelotvorni), također su praktički nepostojeća.

("Nigdar ni bilo da ni nekak bilo": slutim u ovoj pravnoj bespomoćnosti dugu lokalnu tradiciju.)

Dakle: nama --- za razliku od GatesBushije --- nije toliko pikantno propagirati anarhiju, kad imamo državno podržavanu anarhiju. Po poznatom principu: veliki krše zakon na veliko, a mi mali sretni smo jer i mi tu i tamo možemo spržiti CD, švercat se u tramvaju etc.

Creative Commons u Hrvatskoj tako načas podsjeća na socijalističke prosvjede jugoslavenskih radnika protiv kapitalizma u Americi, ili što već. Kriva adresa. Mi imamo sasvim drugačije probleme.

(Da, dragi anarhisti, znam da je državna anarhija upravo ono protiv čega se vi borite --- da je ta anarhija jednosmjerna, pa zato nije ono što biste vi htjeli. Znam.)

S druge strane...

Izvali filologanoga, 15.01.2005. u 11:42.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Čijo je mojo blog?

Recimo, seminarska vježba na Pravnom fakultetu:
kome pripada tekst koji napišete na blogu?

Zakon o autorskom pravu iz 1999. (valjda on još vrijedi?):

Članak 11.

(stavak 1:) Autorsko pravo na anonimna djela i na djela izdana pod pseudonimom čiji autor nije poznat, ostvaruje izdavač djela.

--- dakle: ako želimo ostati zbilja anonimni na blog.hru, vlasnici blog.hra vlasnici su i autorskih prava na naše tekstove. Samo ako se potpišemo, ili osiguramo "poznatost autora pseudonima" --- a na sucu će biti da to procijeni, to su vam divote prava --- imamo bilo kakva a. p. (da bismo ih se mogli preko Creative Commons ili drugačije odreći).

Izvali filologanoga, 15.01.2005. u 11:40.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Čijo je mojo programo?

Ili, još bolje --- i sad recite da veliki biznis ne diktira zakone tamo gdje se pare zbilja vrte:

Zakon o autorskom pravu, Članak 20.

Pravna osoba ili poslodavac imaju isključivo pravo, u okviru svoje redovne djelatnosti, za vrijeme od pet godina, iskorištavati autorsko djelo što ga je u izvršenju svoje radne obveze stvorio zaposlenik u toj pravnoj osobi odnosno kod poslodavca (djelo stvoreno u radnom odnosu), bez zahtijevanja odobrenja od zaposlenika - autora tog djela.

(blabla...)

Uz iznimku odredaba iz ovoga članka, na računalnom programu stvorenom u pravnoj osobi odnosno kod poslodavca, nositelj autorskog imovinskog prava jest pravna osoba odnosno poslodavac.

Kužite? Znači, ako mene firma zaposli da smislim novi lijek, ili da istražujem subatomske čestice, ili da proučavam Joyceovu poeziju --- ono što sam napravio mogu, u principu, utržiti ja (ako me firma ne natjera posebnim, vlastitim ugovorom). Ali to za vas infokmetove ne vrijedi, he he he he he...

Kome god da prodam tekstove iz svog bloga, ne bum se openezil.

Ali sad --- tek tu --- razumiješ ljude poput Richarda Stallmana.

Tu je zeko! Eve ga kapitalizam u nastajanju in nuce. Iskorištavanje čovjeka po čovjeku pomoću kompjutera.

Izvali filologanoga, 15.01.2005. u 11:39.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Pogovor Hrvatskom panoptikumu

Josip Horvat (*15. siječnja 1896, + 17. listopada 1968.)

Ljudi oživljeni na ovim stranicama nisu velikani ni heroji, a ni slavljenici. Nisu bili velikani koji idejom i djelom oblikuju svoju i naredne generacije. Nisu bili heroji koji ličnom žrtvom za više dobro zajednice postavljaju moralni uzor pokoljenjima. Još manje su bili celebriteti koji nekom virtuoznošću trenutno fasciniraju svijet, a sutra već budu zaboravljeni. Oni su samo nastupali u javnom životu Hrvatske, u manjim ili većim ulogama, pa onda nestali.

Kao nitko, nisu ni oni mogli prerasti svoje vrijeme. Ono ih je oblikovalo davši im neke zajedničke crte. Rodili su se u Kroaciji. Osam stoljeća bilo je to diplomatsko ime Hrvatske. Imalo je utvrđeno političko značenje, bilo je i kulturno-socijalni pojam sa specifičnim karakteristikama i sve više anakronističnim poretkom. Kad je svjetska revolucija u XX stoljeću odnijela u nepovrat ostatke srednjovjekovlja, nestalo je i pojma Kroacije. Danas je to još ime jednog planeta, naziv različitih proizvoda i privrednih poduzeća.

Umiranje je Kroacije počelo u drugoj polovici XIX stoljeća kad su se originali ovih portreta rodili, razvijali i djelovali pretežno pod sistemima austro-ugarskog, hrvatsko-ugarskog dualizma, pod režimom tzv. nagodbe, pod sistemima stvorenim u interesu dinastija Habsburga. Tad je ova zemlja bila podvrgnuta madžarskoj aristokratskoj oligarhiji, i to u doba, kad je Evropu već počela preoblikovati ideja nacionalnog oslobođenja a industrijska revolucija stala iz temelja mijenjati oblike i način života. Oni su se rodili u zemlji politički nemoćnoj, ekonomski zaostaloj, kulturno zarobljenoj, socijalno razrožnoj. Za njih su to bila tragična, sudbonosna vremena, jer se u pitanju našao sam narodni opstanak. Njima je to razdoblje bilo mora jer su im se u spoznaji nemoći i bezizlaznosti razbile iluzije tradicija da su Hrvatska i njezin narod u tom dijelu Evrope neki faktor koji ne može nestati jer sam može iskovati svoju sudbinu. Prolazno je sve pošlo nizbrdice. Nepovrativa su već prošlost postali nedavni deceniji kad se optimistički vjerovalo: Još Hrvatska nij' propala! Nadobudne je davorije zamijenila Kranjčevićeva očajnica Pred Baščanskom pločom, a i sam je propovjednik kulta energije A. G. Matoš zavapio: Ah proklet bio onaj čas --- kad rodih se Hrvatom --- jer tuđinski nas glođe pas --- a konop nam za vratom... Ljudi su se rađali, živjeli, posrtali tražeći izlaz iz bespuća, umirali žudeći život dostojan slobodnog čovjeka. Većinom su mislili da to nikad neće moći obistiniti. Pristigle su nove generacije, vrludale, ginule i --- našavši snagu i put --- ostvarile ono o čemu djedovi i očevi nisu pravo smjeli ni sanjati: biti svoj na svom.

Takvo je razdoblje malodušnosti i očaja moralo roditi čudake za današnje poimanje. Sadašnjici su već teško shvatljivi poput mode i načina života njihovog doba. Tragični su u prividnoj komičnosti. Daroviti iznad prosjeka, nisu se tad mogli iživjeti, razviti i plodno djelovati. I groteskni su na svoj način jer nisu bili u skladu sa stvarnošću zemlje i vremena. Nosili su u sebi odraze svojih paradoksa, baštinu teškog reljefa tla koji je cijepao snage, čar najviših uzora stranih kultura i tadašnjih naprednih ideja koje ne uspijevaju presaditi pa su njihovi zanosi, htijenja i radovi iverje ili mrtvorođenčad. Bili su stepenice po kojima su gazila nova pokoljenja uspinjući se. Naoko je od njih ostao prah i --- ništa.

Pa ipak! Izvršili su opću misiju ljudi: dali su sebe duhom i tijelom svojoj zemlji kao milijuni prije njih i kao što će učiniti milijuni poslije njih. Bez toga nema života za nove klice.

Izvali filologanoga, 15.01.2005. u 10:42.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

petak

Komunizam nije mrtav

(dodajte uskličnika po želji)

Sloboda stvaralaštvu! Od danas, ako se ne varam, možete službeno i javno ustupiti svima autorska prava nad djelima svoga uma i umjetničkog nerva. Ne dajte da vas kradu --- dajte im to besplatno! (Ionako se, kako bi Seneka rekao, ono najvažnije --- vrijeme da vaš tekst pročitaju, vašu sliku pogledaju, vašu mjuzu poslušaju --- ne može ničim dovoljno platit.)

Iz rvacke perspettive cijeli creative commons pokret poprima poseban, pikantan okus... Isplati se i o tome promisliti.

Za sada, moja u socijalizmu oblikovana duša veseli se što nešto ovakvo postoji.

(Moja lisnica gunđa.)

(Škakljivo pitanje: kolika prava imamo svi mi nad onim što smo objavili na bloghaeru?)

(Ja nis niš potpisal! --- Si siguran da nisi? Si siguran siguran?)

Izvali filologanoga, 14.01.2005. u 13:12.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

utorak

Ženski nemoral u srednjoj školi!

Drugačije se razvio Jutarnji list. (...) Kad je 1919. u ime izdavača tiskare Granitz preuzeo vodstvo lista dotadašnji njegov administrator Eugen Demetrović, otpadnik od Socijalističke stranke, list se razvija kao izrazito komercijalna novina. Novi je urednik umio iskoristiti poratnu i ekonomsku i političku konjunkturu. Uzor mu je bio peštanski Az Est, mjerilo senzacija, registriranje događaja koji mogu hipnotizirati i potresno uzbuditi čitatelja, prije svega govoriti osjećajima i instinktima. Vjerojatnost, tačnost vijesti je nuzgredna, sitna se zbivanja uvećavaju kad ih nema, događaji se izmišljaju, "stvaraju". Primjer je takvog izvješćivanja bila informacija o navodnom nemoralu na ženskom liceju, na ženskoj srednjoj školi. Vijest je uzbudila javnost, roditelje, svojtu, pedagoške krugove, pokrenuta je istraga vlasti, sazivani su roditeljski i nastavnički sastanci i skupštine. Nakon desetak dana utvrđeno je da nema ništa, list se uvijeno ispričao, ali svrha je bila postignuta. Ljudi su se za to vrijeme otimali za list, naklada je poskočila, raste dalje na sličnim stvarnim ili izmišljenim aferama. Pogotovu kriminal, spretno serviran, magnet je za čitatelja. (Slučaj Jove Čaruge, Prpića malog, ubojice Rumplera, slučaj Sokač, pa slučaj Paskijević.) Izvještaji o justifikaciji zločinaca dolaze na prvo mjesto, potisnuvši sve ostalo novinsko gradivo dana. List je razvio i internacionalnu i unutarnju političku izvještajnu službu u Beogradu, uvijek s naglaskom na senzaciji, na nekom događaju ili kombinaciji za budućnost, koja dolazi neočekivano pa golica radoznalost. List također prvi izgrađuje u velikom mjerilu sportsku rubriku --- koju npr. Obzor i stranačko-informativni listovi uopće nisu priznavali --- otvara rubriku za ženski svijet, rubriku "pravnog savjetnika", gospodarski prilog koji na zahtjev daje praktične savjete. Urednici su rubrika poznati stručnjaci (za gospodarstvo prof Mandekić, za sport Pavao Kauders, pa dr Branko Kojić, za pravnog savjetnika najprije dr Lavoslav Schick, kasnije dr Bogoljub Bratić). List prvi od informativnih novina počinje pratiti privredni život, zanimljiv i za prosječnog čitatelja-malograđanina zbog ekonomske i financijske krize. I tu je odlučna samo senzacija, nema sistematskog praćenja i analize ekonomskih pojava. Kad se u razdoblju inflacije mnoštvo bavilo špekulativnim poslovima, krijumčarenjem valuta, burzovni izvještaj iz Züricha o stanju dinara postaje glavni naslov u listu.

(Josip Horvat, Povijest novinstva Hrvatske 1771--1939, Zagreb: Stvarnost, 1962, s. 393--94)

(razvijena poredba)

Izvali filologanoga, 11.01.2005. u 19:33.

Pa šta onda? (7) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

ponedjeljak

Croatoan

Croatoan.

Što mislite što je to?

Izvali filologanoga, 10.01.2005. u 10:41.

Pa šta onda? (5) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

nedjelja

Blog u školici / Teaching with blogs

Sa Grand Text Auto, svjedočanstva iz prve ruke.

Budućnost studiranja?

Lijepo bi bilo nešto takvo napravit sljedeći semestar... Ili već ovaj... Al hoćel Oni htjet?

Izvali filologanoga, 09.01.2005. u 18:06.

Pa šta onda? (2) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Znanstvenik u izlogu

Moj je blog najagresivniji tamo gdje postam ficleke svojih znanstvenih radova. Ova praksa datira još od doba moje disertacije, kad me inspirirala fora koju je jednom izveo Harlan Ellison, koji je kratku priču napisao u izlogu knjižare. Ta mi je slika oduvijek bila draga, i uvijek sam osjećao da bi mogla biti produktivna što se akademskog rada tiče, barem u odnosu na moje radne navike. Prije puno godina htio sam pisati svoju disertaciju uživo, na mreži. Onda to nije bilo izvedivo, prvenstveno zbog version control problema --- kad bih ujutro promijenio zarez u verziji na mreži, cijelo popodne bih proveo mijenjajući ga na raznim drugim lokacijama gdje su dokumenti živjeli. Ono što sam htio, sad mi je jasno, bio je blog. Je li itko vani već počeo raditi blog-disertaciju?

(sa MGK = Matthew G. Kirschenbaum bloga)

Izvali filologanoga, 09.01.2005. u 13:44.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

četvrtak

Direktan prijenos

Kad je Ronald Regan bio radijski komentator, prenosio je bejzbol-utakmice čitajući sažete opise koji su stizali telegrafski, ispisivani na papirnatu traku. Sjedio bi sam samcat u akustički izoliranoj sobi pred mikrofonom, a papirnata bi traka curila iz mašine i gmizala mu preko dlana, ispunjena tajanstvenim skraćenicama. Ako bi se skor promijenio na tri-dva, Reagan bi opisao prizor kako ga je vidio u duhu: "Taj mišićavi ljevak napušta udaračko mjesto da bi obrisao znoj sa čela. Pomoćni sudac izlazi ukloniti prašinu s početne baze," i tako dalje. Kad bi šifra na papirnatoj traci pokazala pogodak u bazu, Reagan bi udario olovkom u rub stola, radi zvučnog učinka, i opisao bi putanju lopte kao da je zaista gleda. Slušaoci, među kojima su, vjerojatno, mnogi mislili da Reagan zbilja promatra igru na igralištu, prema njegovim opisima rekonstruirali bi prizor u svojim umovima.

(Neal Stephenson, The Command Line in 2004)
(nisam baš siguran za prijevod bejzbolskih termina ovdje --- molim sugerirajte!)

Izvali filologanoga, 06.01.2005. u 12:12.

Pa šta onda? (2) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

Politička kolumna

Cu Lu je rekao: "Vladar Veija želi da uđeš u njegovu vladu. Čemu ćeš se najprije posvetiti?" Konfucije je odgovorio: "Ispravljanju jezične porabe [ ispravljanju imena ]." Cu Lu je rekao: "Ma ne valjda! Zašto bi ti to bilo najvažnije?" Konfucije je odgovorio: "Ako se jezik ne koristi pravilno, ono što je rečeno neće biti shvaćeno. Ako ono što je rečeno ne bude shvaćeno, rad države ne može se uspješno odvijati. Ako se rad države ne može uspješno odvijati, pravila doličnosti neće biti poštovana i glazba [ tj. kultura ] se neće razvijati. Ako pravila države ne budu poštovana i glazba se ne razvija, kažnjavanja zločina neće se provoditi sukladno pravdi. Ako su kažnjavanja zločina nepravična, ljudi se neće imati prema čemu orijentirati djelujući. Stoga, Čun-Cu [ samoostvarena, savršena osoba ] mora osigurati da se jezik upotrebljava točno i da se ono što on kaže stvarno i izvrši."

Izvali filologanoga, 06.01.2005. u 00:31.

Pa šta onda? (2) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

srijeda

Smrt autora

Mortuus est autem nonis Januariis a Natali Christi anno MDXXIIII non difficulter (ut alii solent) aut diutina aegritudinae consternatus : sed laudans dominum creatorem suum, integer vitae scelerisque purus spiritum efflavit: Bonum certamen certavit | cursum consumavit | fidem servavit: Sepultus est honorrifice in ecclesia Divi Francisci extra muros in proavorum suorum sepulchro veluti ipsemet testamento mandaverat: per quod quicquid sibi remanserat Christi pauperibus legavit. Et (...) epitaphiis exhornatus ad celestem patriam ad quam jugiter aspirabat feliciter evolavit.

(najte straha imat nihče)

"Umro je na januarske none, godine od Kristova rođenja 1524; niti teško (kao što drugima zna biti) niti mučen dugotrajnom bolešću, nego hvaleći Boga svoga stvoritelja, čista života, od zlodjela prost, dušu ispusti; dobro se tukao, put je prošao, vjeru sačuvao. Pokopan je svečano u crkvi Svetog Frane izvan zidina (= Sv. Frane na obali), u grobnici svojih predaka, kako je sam oporukom odredio; istom je oporukom sve što mu je ostalo poklonio Božjim siromasima. Te je (...) epitafima urešen sretno odletio u nebeski dom, za kojim je silno žudio.

Ovako završava biografija Marka Marulića, Splićanina, koju je sastavio njegov prijatelj Frano Božićević Natalis. Marulić, 74 godine star, preminuo je na današnji dan, pred --- kao što vidite --- 481 godinu. Ima tu dvojbenu sreću da je tema moga d******** (znate već tu prostu riječ).

S nekih 50 godina Marko Marulić --- koji je dotad, čini se, živio uobičajenim ST životom dobrostojećeg trgovca --- uključio se u uzavreli svijet novih tehnologija, kao njihov oduševljeni pobornik; bio je aktivist, i dao je sve od sebe da te tehnologije mobilizira za mijenjanje svijeta, za njegovo približavanje drugim oblicima postojanja. Taj aktivizam čini ga u našim očima --- pogotovo ako ne dijelimo njegova uvjerenja --- fanatikom; ali čovjek je uspio u svijetu, i softver iz male spliske radionice strelovito se proširio Evropom 16. i 17. st. (dobro se uklopio u tadašnje borbe korporacija za monopol nad drugim oblicima postojanja). No, budući da je isti softver danas beznadežno zastario, ljudi koji žive na autorovu današnjem prostoru poznaju ga uglavnom kao pisca prve lokalizirane sex&swords igrice --- također danas zastarjele, ali još uvijek šarmantne: kao predstavnica opkoljenog grada, morate se infiltrirati u neprijateljski logor i eliminirati neprijateljskog lidera.
Marulić je posjedovao i talent za image control; kako vidimo, postao je brand za koga i danas znamo --- a postao je to prvenstveno sposobnošću da svašta dokumentira, opsesivno i diskretno u isti mah. Mogli bismo reći da je i od vlastitog života napravio igricu detekcije, lukavo rasipajući clues o sebi od Poljuda do Glasgowa.
Napokon, njegova ideologija za današnji je ukus odviše asketska, odviše usmjerena na zdrav i politically correct lifestyle; njegovi savjeti za ženski orgazam neće baš biti reprintirani u Kozmu. Ali usprkos svojoj odanosti revolucionarno-asketskoj stvari, njegovi tekstovi --- kad jednom pokupite sve te zakučaste komande --- pokazuju jedan vrlo ne-asketski užitak u riječima. Užitak u zvuku.

Isti onaj kakav danas čujem kod Marulićevih zemljaka TBF.

Izvali filologanoga, 05.01.2005. u 13:38.

Pa šta onda? (0) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

ponedjeljak

Gradovi i kamenja

Evo, kradem iz bookaletinih bilježaka, putem COPAC kataloga:

Main Author: Aldiss, Brian Wilson, 1925-
Title Details: Cities and stones : a traveller's Jugoslavia / [by] Brian W. Aldiss
Publisher: London : Faber, 1966
Physical desc.: 291 p : col. front. (map) 24 plates ; 22 1/2 cm
Note: Bibliography: p. 278-279
Subject: Yugoslavia - Description and travel
Document Type: Bibliography included

--- veli bookaleta: knjiga o Jugoslaviji koju nijedan naš (ups! sorry) izdavač nije htio objaviti. Veli Aldiss: knjiga je "very scarce" i nije bilo reprinta. Veli amazon: limited availability.

Možda ovdje piše zašto?

Main Author: Ignjacevic, Svetozar M., 1938-
Title Details: Zemlja cuda u izlomljenom ogledalu : moderni britanski pisci i jugoslovenska tematika / Svetozar M. Ignjacevic
Series: Biblioteka Znamen
Publisher: Beograd : DBR International Publishing, 1994
Physical desc.: 248 p ; 21 cm
ISBN/ISSN: 8679930067
Note: Includes chapters on Joyce Carey, Graham Greene, Rebecca West, Lawrence Durrell, Evelyn Waugh, Thomas Keneally, Dennis Brutus, Brian Aldiss, Douglas Hurd

Aldissa sam inače jako volio u Siriusu.

Izvali filologanoga, 03.01.2005. u 15:40.

Pa šta onda? (2) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

nedjelja

Drevne mržnje

Okolo su brda, u dolini je grad.
Da li prostor strukturira mržnju?

Jedni peku ribu na gradele, a drugi u pećnici.
Jel kuhinja generira mržnju?

Zbog davne odluke u izboru softvera
jedni slave solsticij petnaest dana ranije od drugih.
Dal kalendar pospješuje mržnju?

Jel to mržnja privezana za prostor? kuhinju? kalendar?
Jesmo li osuđeni, zato što nas je baš amo donijela roda, mrziti?

Northrop Frye: "ima u ljudskome umu pogubna sklonost da se eksternaliziraju vlastiti pronalasci, da se izokrenu u simbole objektivne vlasti neljudskih sila nad nama" ("Literary and Mechanical Models", Research in Humanities Computing 1. Papers from the 1989 ACH-ALLC Conference, ur. Ian Lancashire, Oxford: OUP). Izmislimo kotač --- i onda nas na taj kotač posjedne Fortuna imperatrix mundi pa vrti li ga vrti. Izmislimo granice --- i onda ih određuje prostor sam, a ne mi --- i onda one određuju ne samo prostor, nego i nas.

Da i ne, Votsone, da i ne.

(Ludosti, na zanimljivim smo putićima. Ti u ludističku etimologiju --- što je posve legitiman, pače filozofski, način istraživanja --- a ja kojekude. Duro durare je na latinskom "trajati", ali je durus "čvrst, tvrd" --- misto jimo posto jano...)

Izvali filologanoga, 02.01.2005. u 13:38.

Pa šta onda? (3) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>