Irreparabile tempus
| < | prosinac, 2004 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Gdje je što?
kratki sadržaj, radi razvijanja diskusije o bajatim blogovima (BB).
Dan dugih valova
(komentara 3)
Cui bono vox?
Ezoterija za mase.
------
Svi brojevi, jeftini modeli:
Noga br. 51: Originalna kopija
Noga br. 50: Guzit ću vas, pušit ćete
Noga br. 49: Quod me nutrit me destruit
Noga br. 48: Rieliti
Noga br. 47: Vlastita pompejanska soba
Noga br. 46: Filologija krvi
Noga br. 45: IO MOI MOI
Noga br. 44: Mi bi još!
Noga br. 43: Rođenje nacije iz smrti bogova
Noga br. 42: Queergilije
Noga br. 41: Andautonia Airlines
Manje nemamo... žao mi je, naručili smo, uskoro ćemo dobiti...
Oči širom zatvorene (komentare oćemo/nećemo)
Ortopedija
Carapa
Cipela
Kurje oci
Manolo Blachnik
Dogodilo se na današnji dan (u drugom univerzumu)
Ludi znanstvenici vitlaju kompjuterima
Dr Gejmer
Stultitia Erasmo salutem
Nevidljivi Celizić
(Cevap in the sky with diamonds R. I. P.)
Billy Holiday, Sirija
ToNeFuj
Plastibumsen
Olifant
Barabant
Blackbeltjones/work
Okrečeni borovi
Tok superiorne svijesti
Herostrat ište
Buda u Đurđevcu
Zrinoanalitičar
X Files iz Adžijine
TramTincica!!
Protestant
Mladitatant
Mezzomariner
Velegradele?
Kolega, pa kako to?
Gazdaona
Pržiona
Sanjaona
Raguza
Klasična antika u modernoj kulturi (puno zabavnije nego što zvuči u prijevodu)
Rogueclassicism
Bloggus Caesari
Jonski rječnik, ažuriran
Opraj! Pozvaj!
Vaukati (pas vauče)
--------------------
Probudise te!
A zašto su vukovi opasni? = općevažeća tema za ćaskanje
To će brzo proći! (kad se ogrebe ili udari)
Smislićemo već nešto = fraza za priznavanje poraza (onda s uzdahom počne biti poslušan)
Ja bogat i nisam... = Ja, bogami, nisam (fraza iz priče o mačku Findusu, "Ja bogami nisam probušio gumu" i sl.)
tratkor = traktor
Tunela = Nutela
ćki = kći ("Ona je moja ćki!" --- citat iz crtića "Čarobna frula")
usukati = obratno od isukati (mač)
klopoči = lopoči (na njima sjede žabe)
kruhi = kruh kad hoće kroki kroket kojega nema
s nogima = njihanje na rukama tako da završi među raširenim nogama pa opet do stropa
Ako da, onda da, ako ne, onda ne. = fraza za sve situacije. Probajte ako ne vjerujete.
Ona plaka! = Ona plače
trajetk = još jedan iz serije metateze likvida (a kolko sam se ja mučio da naučim taj termin!)
VaVa ples = skakanje po krevetu između 1 i 2 godine
kočolada = čokolada
dotkor = doktor
narupati = napraviti rupu
pepeljaranje = igranje biljara na kartonskoj kutiji u stilu zločestih dečki iz Disneyjevog Pinokija
uzmeti = uzeti
Dan dugih valova|
Budući da danas sunce sja, idući na posao razmišljao sam ja. I mozak mi je izbacio sve do sive kore spoznaju da je Braudel smislio dobre fore (e sad bi mogli dalje repat kad bi se zbilja potrudili, al bolje nastavit u prozi) Alzo: Braudel je smislio da u povijesti postoje fenomeni različiti po dosegu. Jedni su kratki, drugi srednji, treći dugački. Dugački su mu bili najzanimljiviji. Usporedio ih je s valovima (valjda onim podzvučnima, koje mi ne čujemo jer su za naša uha preveliki, ali se šire jako daleko). Ti fenomeni longue duree (bio je Francuz taj B) određuju ljude i ljudsku povijest na jako duge staze. To znači --- države se mijenjaju, generacije prolaze, granice se šeću vamo-tamo, kulture, mode, vrijednosti nastaju i nestaju kao cvijeće u vrtu --- a longue duree okviri još uvijek nas određuju. Nas kao i naše praprapraprabake, kao i one bake koje su bile --- ili bi bile --- nekoga drugoga, ali su živjele ovdje... Pomislite, recimo, na transformacije festivala koji označava kraj godine i zimski solsticij: za Rimljane jedno, za Slavene drugo, u srednjem vijeku treće, u moderno doba četvrto --- a još uvijek, u trenu kad s D i J donosim bor i upaljenu svijeću u kuhinju i recitiramo onu smiješnu "molitvu" pune lagve vina i ambare žitka, puričov racičov, gusičov teličov... --- još uvijek radimo nešto što su radili dvije i, valjda, tri tisuće godina prije nas (i još nam uvijek to nešto znači: iz sentimentalnih, ili nekih drugih, razloga bilo mi je jako važno da to izvedemo, i jako drago što jesmo). Putevi kojima pastiri gone stada... Što jedemo... Kuda rijeke teku... Onda nas ošamuti kad vidimo da je nešto što smo smatrali esencijom Svojega zapravo Tuđe... (A nakon nekog vremena, žalosno je gledat, Braudelova inspiracija pretvara se u uredne i nemaštovite doktorate, ali to je druga priča.) Ono što je meni palo na pamet danas na suncu jest kako longue duree postoji i u našim životima, ne samo u povijesti naroda, prostora i ostalih makro-fenomena. Gledate svoj život iz dana u dan: više-manje isto. Pišete dnevnik (kao Pepys): upravo je zbog te istosti dosadan, upravo je istost osnovni problem dnevnika. (*Postoji dnevnik biskupa Maksimilijana Vrhovca, gdje je najveći broj zapisa ovakav: 12. 6. nihil (= ništa). 13. 6. nihil. 14. 6. nihil. itd.) A onda, najednom --- više niste onaj tko ste bili. Otkud? Kako? Malo je prijelomnih trenutaka, malo se života promijeni u magnovenju. Ili barem manje nego što ih se promijeni na onaj drugi način. Longue duree --- svaka od tih nezanimljivih, neprimjetnih stvari --- i "ritmovi godine", godišnja doba, uostalom --- određuje nas isto kao i fatalan susret, presudna svađa, sudbonosna pobjeda u finalu prvenstva. Kako uhvatit te dugačke valove? |
Izvali filologanoga, 31.12.2004. u 14:30.
Pa šta onda? (3) - Otisni me na guzu - Mi linkamo postojano kano klisurine