U središtu kružnice radijusa 15km
četvrtak, 28.09.2023.
Pseći život
|
Djukele će me dokusuriti. Ili ja njih. Ali doslovno. Imamo mi tako u našoj firmi famozni Betriebsrat iliti radnički savjet (skraćeno BR). Kažem famozni jer se dotična ekipa brine samo za organizaciju roštiljanja (i odojka) na krovu zgrade jednom na godinu. Dobro, nećemo biti nepravedni, brinu se i za dijeljenje majica sa logom firme onima koji za firmu odu trčati maraton. A taj netko, naravno nisam ja, Leklerk. Maraton ne bi trčala ni za deset milijuna eura a kamoli za jebenu bijelu frutofdlum majicu kojom još reklamiram firmu. Dakle, radnički savjet. Kojem radnici, pardon, djelatnici mogu postaviti pitanja koja ih muče. I pitam ja tako prije par godina, baš u vrijeme bombardiranja u javnosti temom diskriminacije žena na radnom mjestu, postoje li i ako postoje, kolike su razlike u muškim i ženskim plaćama na istim radnim mjestima. Odgovore oni meni da to nije pitanje za BR. A ja njima na to, a šta drugo nego GRR! Mislim, koji odgovor. Pitanje prava jednog velikom dijela radničkog tijela nije pitanje za radnički savjet. A kome bi trebala postaviti to pitanje? Upravi vodovoda? I čekam ja tako slijedeću sjednicu BR-a. Posebno me zanimala točka: pitanja djelatnika. Reko, baš da vidim koja to pitanja je naš vrli BR riješio u prošloj godini. Kad moje pitanje, jelte, nije pitanje za BR. Nakon hvaljenja samih sebe za organizaciju kobasice i svinjske glave koja je još dva dana nakon roštiljanja stajala netaknuta na stolu u kuhinji, valjda da straši onih par kolega s Bliskog istoka, a mene podsjetila na imbecilnu priču o kuhanoj svinjskoj glavi uz koju smo odrasli, dodje tako predsjednica (tu imamo ženu, da ne bi bilo da nismo ravnopravne) do zadnje točke. Pitanja djelatnika. Pa krene. Prva točka: punjenje elektrobicikala. Šteta da im ja nisam predsjednica jer bi ih spojila diretno na žicu visokog napona. Opće poznato je da bi meni u izbornom programu prva točka bila uvodjenje purge daya, kada se 24 sata smije nekažnjeno ganjati (odrasle) bicikliste (djeca nisu problem, ona se znaju ponašati kako treba a i nećemo na njih da me ne zaskoči kakva blogerica u obrani prava tudjih derišta na skakanje svima oko sebe po glavi). Zanimljivo u čkupi materinu. Druga točka: odvajanje otpada. Rasprava od pola sata, treba li svaki djelatnik imati samo jednu ili dvije ili pak tri različite kante za smeće u svojem uredu. I smije li se papir baciti u istu kantu sa ambalažom ili ne. Jer mi se jako brinemo za okoliš. Toliko, da na parkingu stoji 50-ak BMW-a i isto toliko Mercedesa, od toga više nego polovica SUV. Mislim, nemojte me klat. Jedino podpitanje koje mi je palo na pamet bilo je: smije li se članove BR-a baciti u kontejner za krupni otpad? No to, naravno nije pitanje za radnički savjet nego za Komunalu. Treća točka: Vrijeme do uključivanja laptopa na stand by. Opet rasprava oko toga treba li vrijeme povećati s pet minuta na barem deset, tako da se screen saver ne uključuje svaki put kad na minutu radiš nešto drugo i ne tipkaš po tipkovnici. Čak je i reklama za kremu protiv gljivica na nožnim prstima zanimljivija i bitnija od te teme. Ali eto, debilima s kojima radim vrlo interesantna tematika, i svakom slučaju bitnija od bilo kakvih prava bilo koga. I onda konačno nešto zanimljivo i bitnije od pitanja diskriminacije tamo nekih žena: dovodjenje kućnih ljubimaca (čitaj: pasa, da sad ne kažem slinave paščadi i poberem shitstorm) na posao. Pa filozofije o tome kako podružnica u jednom drugom gradu već prakticira isto i svi su jako sretni i mašu repom. Posebno paščad. Na tom mjestu iz zasjede iskoči stari vlasnik, koji je doduše sve službeno prenio na juniora, no ipak još nije bacio pušku u kukuruz, kako bi to rekli naši dragi susjedi Zlovenci za nekoga tko još nije odustao. I kaže Stari: Sve je to lijepo, svi mi volimo životinje i bla bla, ali psi nemaju što raditi u firmi. Točka. I kaže šefica BR-a: Ali, evo kolege iz (velikog grada kojeg nećemo spominjati)... I kaže Stari: Oni su mala podružnica a nas je ovdje preko stotinu. Kako bi to izgledalo da svatko dovede u firmu svog kućnog ljubimca? Pa mi smo još uvijek projektni biro a ne zoološki vrt! Šefica BR: Ali... Stari: Nitko nema ništa protiv kada netko dovede psa na par sati, kada mora s njime veterinaru, na primjer, no svaki dan i cijeli dan psi nemaju što raditi u uredu. Ima ljudi koji su alergični na dlaku, ima onih koji se boje pasa, nema se tu šta puno raspravljati. Da imamo slijepog radnika sa psom vodičem, to bi bila druga stvar, za zdrave ne ide, za pse se brine kod kuće, u firmu ne mogu. Slijedeća točka! Inače nemam ništa protiv demokracije, no diktatura je nekada sasvim prihvatljiv način za okončanje glupih diskusija. Nažalost, Stari je sve manje u firmi, pa se u zadnje vrijeme sve češće čuje lajanje kolegičinog pizdolizca (tako je moj pokojni stari zvao male pse) po hodniku a glupa paščina (ma dobro, jadno pašče nije krivo da mu he gazdarica govno, al da je ružno i šugavo ko i ona - je) ti se odjednom najde pod nogama ispod stola ili u kuhinji. Izgleda ga svaki drugi dan vodi veterinaru (možeš mislit, samo su jedni jednakiji od drugih kao i uvijek). E sad, da to radi netko drugi a ne baš podpredsjednica BR-a ili da nedaj blože, taj netko drugi dovede na jedan dan dijete sa sobom na posao, ova šuga bi se prva bunila da ne može raditi. A mi svi šutimo i trpimo njenu paščad (ima dva pa nekad dovede jednog a nekad drugog - obadva su nikakva). I sad ja razmišljam jedan dan dovući mog starog Mačka u firmu. Sa svojih 9 kila taman bi bio protivnik po mjeri njenih pizdolizaca. Nakon eklata (vrlo popularan naziv kojeg se u zadnje vrijeme upotrebljava za incidente bio koje vrste jer valjda zvuči refiniranije nego reći da se netko potukao) do kojeg će tada doći u firmu neće smjeti ući više ni zlatna ribica, omiljeni djelatnik svakog poslodavca i njegovog radničkog savjeta (šuti, pliva i poždere onu kobasicu sa slatkim senfom koju joj bace jednom na godinu). Tema kućni ljubimci biti će izbrisani sa točke razno. I možda tada u nedostatku jako bitnih tema za zlatne ribice konačno i moja tema dodje na dnevni red. |
- 10:39 - Komentari (26) - Isprintaj - #
|
Prosinac 2024 (6) Studeni 2024 (4) Listopad 2024 (4) Rujan 2024 (6) Kolovoz 2024 (1) Srpanj 2024 (10) Lipanj 2024 (10) Svibanj 2024 (9) Travanj 2024 (12) Ožujak 2024 (5) Veljača 2024 (4) Siječanj 2024 (5) Prosinac 2023 (4) Studeni 2023 (10) Listopad 2023 (22) Rujan 2023 (9) Kolovoz 2023 (9) Srpanj 2023 (9) Lipanj 2023 (8) Svibanj 2023 (2) Ožujak 2023 (6) Veljača 2023 (1) Siječanj 2023 (1) Prosinac 2022 (13) Studeni 2022 (4) Ožujak 2022 (1) Veljača 2022 (6) Siječanj 2022 (8) Prosinac 2021 (18) Studeni 2021 (6) Listopad 2021 (4) Rujan 2021 (7) Kolovoz 2021 (1) Srpanj 2021 (10) Lipanj 2021 (6) Svibanj 2021 (14) Travanj 2021 (10) Ožujak 2021 (15) Veljača 2021 (13) Siječanj 2021 (3) Dnevnik.hr |
|
Opis bloga
Šta znači KUJA? » kuja • ženski rod Kučka, keruša. Izraz KUJA se sastoji iz 4 slova što je za 4.8 manje od prosječne hrvatske reči. Sadrži 2 (50%) samoglasnika, što je za 7.2 procenta više od prosjeka. Napisano unazad: AJUK Sve sličnosti sa stvarnim osobama, mačkama, kujama, ocvalim polovnjačama, bradavičastim svinjama i dogadjajima slučajno su namjerne. Kako ne bi morali razmišljati da li su Vaši komentari na ovom blogu poželjni ili ne, autorica je iskoristila mogućnost blokiranja i time vam olakšala dilemu. U slučaju neželjenih nuspojava zbog nemogućnosti komentiranja pogledajte u ogledalo i preispitajte sami sebe (i svoje prijatelje). Kod akutnih napada bjesnoće nazovite 112 ili Vrapče, tamo će vam sigurno znati pomoći. Pritužbe i primjedbe možete svakodnevno slati na slijedeće mailove: Nuspojaveineželjeniučincibloga@net.hr LansirnarampazalansiranjeodjebaPraćka@gmail.com Blogotragedijestopifreshliste@histeriziranje.org Napusisekurcaludakravoumjestodaovdjepizdis@uhljebljeni.hr Samasidebelaisfrustriranakrava@jadna-pizda.hr |