U središtu kružnice radijusa 15km
nedjelja, 07.02.2021.
Neki novi klinci
|
Trenutno sam doma na bolovanju. Nije corona, za one koji su se već ponadali. To je dosad uglavnom pogadjalo one koji najviše gnoje o zaštitnim mjerama a sami ih se ne pridržavaju. Meni kao mizantropu držanje razmaka i zabrana rukovanja može ostati do kraja života, to me ne smeta, no maske ne volim. Zbog astme koja mi se pogoršala se otkako je ovo počelo jer pod maskom jedva dolazim do zraka. I zato što nam godinama prodaju zatiranje žena pokrivanjem lica pod vjerske slobode, da bi na kraju i nama uveli takvu slobodu. Ako ja, uz ovako bogat društveni život i višemjesečnu izolaciju doma i na poslu (sjedimo svatko u svojoj sobi, meni sliči malo na zoološki, samo bi nam trebali ugraditi staklena vrata, da nas posjetitelji mogu vidjeti sa onim slušalicama na glavi dok vodimo beskrajne "videokonference"), obolim od corone, to će biti neka vrsta bezgrešnog začeća. Čudo od kojeg će početi neki novi kalendari. Najviše mi na kurac idu ovi koji misle ako nose masku da onda mogu nabijati se drugome u facu, a još viši stupanj debilizma su mi ovi koji drugima seru jer se ne mogu naučiti na nošenje maski i "kmeče" protiv te mjere a onda bacaju grupne selfije s glavama nabijenim jedni uz druge. U biti mi uvodjenje obaveze nošenja ffp2 ili OP-maske predstavlja neku perverznu zadovoljštinu jer je sjebalo one debile, bolje rečeno debiluše, koje su masku prihvatile kao modni dodatak. Pa su onda haendemovi, zare i slične trgovine jeftinog modnog šrota počele nuditi "maskice" pasent na haljinicu boje lila ili bluzicu cvjetnog uzorka. Pa smo onda gledali kako se modne influencerice naslikavaju sa maskicama u boji kišobrančića i maramice oko vrata slinećeg Nuttenhunda u torbici istog uzorka. A sad, nema više selfija savjesne mame i kćeri u istim haljinicama sa istim maskicama. No sad će vjerojatno krenuti modni trend svijetloplavih haljina i bijelih košulja. Da paše na maskicu. Jedva čekam vidjeti modne influencerice u svjetloplavom od glave do pete. Posebno one debele, pardon, X-size. To će biti pravi praznik za oči. Prekjučer me zvala kolegica pitati kako sam i čestitati mi rodjendan (ovaj drugi dio je mogla slobodno i preskočiti). Kaže kako je neki dan izgubila živce s dvoje djece u "homeschooling"-u i mužem u "home office"-u. Mladja kćer ove je godine krenula u prvi razred i taman se navikla na školu i obaveze i onda su škole zatvorili i djecu poslali doma. Starija pak boluje od cistične fibroze, teške bolesti koja joj od rodjenja nosi masu ograničenja i njoj ovo sada ne pada tako teško kao manjoj. Njezin je život od samog početka pun vječitog straha od bilo kakve infekcije koja može biti kobna i vječitih boravaka u bolnicama, svaka tri mjeseca zbog normalnih kontrola a izmedju kad se stanje pogorša. Ja se godinama već divim toj kolegici kako uspjeva živjeti sa tim bez da se primjeti na van. Uvijek smirena, pouzdana, nasmijana. Muž je u tom pogledu prije posustao, od vječitih strahova, činjenice da će i u najoptimalnijem slučaju vrlo vjerojatno nadživjeti svoje dijete (starost koju mala može očekivati je za njenu generaciju niža od 40, u nekim drugim državama i danas se s cističnom fibrozom živi tek kakvih dvadesetak godina) i preispitivanja "zašto se baš nama ovo dogadja" i sam je obolio prije dvije godine. Sada je i ona polako na rubu. Ne može više. Kaže kako se srami same sebe jer je podivljala na mladju, uhavatila je na moment i "protresla". Jednostavno je pukla za trenutak. I onda je onako prostresenu zagrlila i držala tako moleći za oprost. Eto, do toga su nas ovim mjerama doveli. Ako jedna dobra majka, koja godinama uspjeva psihički se nositi sa smrtonosnom bolešću vlastitog djeteta, puca po šavovima, što li svojoj djeci sada izolirani u svoja 4 zida, rade pravi obiteljski nasilnici? Kome se sada takva djeca mogu obratiti? Koga nazvati? Tko će to online primjetiti da nešto ne štima, da su u opasnosti? Nitko, naravno. Kaže Merkelica neki dan kako ona razumije koliko je roditeljima teško. Političarka bez djece, koja je davno izgubila svaki osjećaj za to kako izgleda život prosječnog "Otto-Verbrauchera", baš ona zna koliko je roditeljima i djeci teško u ovoj pandemiji. Baš ona koja nikad nije dijete držala u ruci a kamoli strijepila cijelu noć dok ima temperaturu, ona zna koliko je teško ali treba stisnuti zube i strpiti se na neodredjeno vrijeme. Toliko razumijevanja i brige za neke nove klince je u njoj, da ignorira čak i apele ministrice obitelji Franziske Giffey za popuštanjem mjera. Navedena ministrica upozorava kako su djeca budućnost svake zemlje i "zaštita djece" mora stajati na vagi sa "zaštitom zdravlja". Ministrica je to objasnila jednostavnom matematikom. Djeca imaju drugačiji osjećaj za vrijeme od starijih, što proizlazi iz dotadašnje kratkoće njihova života. Pedesetogodišnjaku jedna godina predstavlja pedesetinu a trogodišnjaku trećinu života. I zato ne možemo mi, sa svojim iskustvom i svojim poimanjem vremena zamisliti kako se osjeća dijete koje tri mjeseca nije vidjelo drugu djecu, baku ili djeda. Za njega je to čitava vječnost. Kako objasniti djeci da ne smiju vidjeti baku ili djeda, na primjer a da to na njih ne ostavi traumu za cijeli život. Netko ima sreću da su mu djeca glupa pa neće postavljati pitanja. Netko drugi pokušat će djetetu objasniti kako je druženje sa bakom opasno jer se baki može prenijeti virus od kojeg bi baka mogla umrijeti. I ok, dijete to možda tako i prihvati ovaj moment, percepira sebe kao bombu koja bi mogla ubiti baku i iz ljubavi do nje, izdržati će nevidjanje. Hoće li takvo dijete za par godina, kad baka umre od nečega sasvim desetog, sumnjati kako je možda ono ubilo baku svojim zagrljajem? Tko to može znati. Glavno da će psiholozi tada trljati ruke terapirajući psihički oboljele tinejdžere. I nitko te oboljele neće ubrojiti pod žrtve corone, ostat će problem i briga isključivo svojim obiteljima. Kako objasniti istoj djeci, koju se prije godinu dana učilo da je zabijanje u svoju sobu i igranje igrica po cijele dane asocijalno, da je upravo to sada društveni poželjno ponašanje? Toliko poželjno da država objavljuje spotove kojima se poziva mlade na ležanje na kauču po cijele dane, kako bi time postali nosioci "medalja heroja corone". Ili još bolje, kad se navuku na takvo gnjiljenje, ponovno ih uvjeriti da je ipak bolje izadji van medju prijatelje i na trening? Nikako. No tu će onda uskočiti psiholozi koji sada uglavnom mudro šute i čekaju. I psihijatri koji će im dijeliti šarene pilule kao m&m-ove. Kad ovo prodje jednog dana, šleperima će im voditi djecu na grupne terapije i zadovoljno će trljati ruke. Oni pak novi klinci na koje ovo neće ostaviti traga, postati će uglavnom političari. I kad dodje slijedeća pandemija, prodavat će spiku koliko dobro oni razumiju muke prosječnog gradjanina. No situacije će biti ozbiljna i trebat će stisnuti zube. Na neodredjeno vrijeme. Ofkors, a kako drukčije? |
- 13:39 - Komentari (7) - Isprintaj - #
|
Prosinac 2024 (6) Studeni 2024 (4) Listopad 2024 (4) Rujan 2024 (6) Kolovoz 2024 (1) Srpanj 2024 (10) Lipanj 2024 (10) Svibanj 2024 (9) Travanj 2024 (12) Ožujak 2024 (5) Veljača 2024 (4) Siječanj 2024 (5) Prosinac 2023 (4) Studeni 2023 (10) Listopad 2023 (22) Rujan 2023 (9) Kolovoz 2023 (9) Srpanj 2023 (9) Lipanj 2023 (8) Svibanj 2023 (2) Ožujak 2023 (6) Veljača 2023 (1) Siječanj 2023 (1) Prosinac 2022 (13) Studeni 2022 (4) Ožujak 2022 (1) Veljača 2022 (6) Siječanj 2022 (8) Prosinac 2021 (18) Studeni 2021 (6) Listopad 2021 (4) Rujan 2021 (7) Kolovoz 2021 (1) Srpanj 2021 (10) Lipanj 2021 (6) Svibanj 2021 (14) Travanj 2021 (10) Ožujak 2021 (15) Veljača 2021 (13) Siječanj 2021 (3) Dnevnik.hr |
|
Opis bloga
Šta znači KUJA? » kuja • ženski rod Kučka, keruša. Izraz KUJA se sastoji iz 4 slova što je za 4.8 manje od prosječne hrvatske reči. Sadrži 2 (50%) samoglasnika, što je za 7.2 procenta više od prosjeka. Napisano unazad: AJUK Sve sličnosti sa stvarnim osobama, mačkama, kujama, ocvalim polovnjačama, bradavičastim svinjama i dogadjajima slučajno su namjerne. Kako ne bi morali razmišljati da li su Vaši komentari na ovom blogu poželjni ili ne, autorica je iskoristila mogućnost blokiranja i time vam olakšala dilemu. U slučaju neželjenih nuspojava zbog nemogućnosti komentiranja pogledajte u ogledalo i preispitajte sami sebe (i svoje prijatelje). Kod akutnih napada bjesnoće nazovite 112 ili Vrapče, tamo će vam sigurno znati pomoći. Pritužbe i primjedbe možete svakodnevno slati na slijedeće mailove: Nuspojaveineželjeniučincibloga@net.hr LansirnarampazalansiranjeodjebaPraćka@gmail.com Blogotragedijestopifreshliste@histeriziranje.org Napusisekurcaludakravoumjestodaovdjepizdis@uhljebljeni.hr Samasidebelaisfrustriranakrava@jadna-pizda.hr |