U središtu kružnice radijusa 15km
ponedjeljak, 01.02.2021.
Krugovi
Prije tri mjeseca, otkako je uveden "lockdown light", kako ga ovdje od milja zovu, rugala sam se samoj sebi da za vikend mogu birati izmedju šetnje po šumi, šumi ili šumi.  A kako tjednima već pada kiša pa na to snijeg, pa opet kiša, šetnja šumom je otprilike kao valjanje po blatu. I sad ostane jedino raditi krugove po uvijek istim poljima, poljima i poljima. U krugu radijusa 15 km od stana.  Preko tjedna ionako po mraku idem na posao i vraćam se s njega. Što je jedino još moguće. A ni to ne svima. Ja sam od onih sretnika koji još imaju posao. S naglaskom na još. Jer od osam obitelji u našoj kući tri već mjesecima ne rade. Zatvoreni vrtići. Zatvoren hotel. Zatvoren kozmetički salon. Samo je pitanje vremena kada će početi zaustavljati investicije u izgradnju infrastrukture pa i nas poslati doma da podmire sve obećane naknade onima koji više nemaju posla. I hrpu uhljeba svih vrsta, kojima je ovime pala sjekira u med jer sad ne rade ni ono malo koliko su prije radili i to uz punu plaću. Plus corona bonus zbog "rada u otežanim uvjetima". Ma što to značilo za šalteruše sa zatvorenim šalterima bez straha od gubitka posla ili smanjivanja plaće garantirane kolektivnim ugovorom.  Tko je dosad nekako i izdržao, sad je počeo očajavati. Brojevi padaju, oboljelih i umrlih, ljudi se stvarno drže mjera i za nagradu dobivamo uvijek nova postroženja. I više nitko ne može navesti kriterij po kojem će početi normalniji život. Normalnog ionako nikada više neće ni biti. Na početku pandemije kao taj magični dan se navodio pronalazak cjepiva. Pa početak cijepljenja. Pa procijepljenost preko 50 posto.  Kažu jutros na radiju kako je Izreal cijepio 20 posto ukupnog stanovništvs dvaput, a preko 50 posto jednom. I eno ih tamo s produženim policijskim satom, zatvorenim aerodromima, zatvorenim trgovinama, zabranjenim okupljanjima i zabranom kretanja dalje od 1000 m od kuće. Pa mi ovako necijepljeni u krugu od 15 kilometara možemo pjevati borbene o našoj slobodi ali se umjesto toga pičkamo tko se hoće ili neće cijepiti. Kao da cjepiva ima za sve. I kao da će se stari život vratiti kada ga bude.  Psiholozi upozoravaju da je potrebno imati nekakav cilj jer taj cilj vodi k odredjenom kolektivnom takmičenju, zajedničkom nastojanju da se taj cilj postigne. Kao kad treba skupiti pare za nečiju operaciju. Pa se pokrene akcija. I malo pomalo, svakom kunom ili eurom cilj postaje sve bliži. Kad nema cilja, pada motivacija. No tko jebe psihologe. Glavno da nama Angela tvrdi "Wir schaffen das!", iako ni sama više ne zna što to točno želimo "šafovati".  Prošli tjedan zvali smo firmu za odvoz krupnog otpada, pa je muž obavijestio susjede da i oni mogu na tu hrpu staviti ako što imaju. A što ti misliš da radimo sve ove mjesece, kaže susjeda. Uredili smo zadnju šupu koju se još dalo i sad više ne znamo što ćemi sa sobom. I još je dodala sa ona nekako još sve skupa i izdržava ali muž je na rubu. Boji se da nešto ne napravi sebi. Ili susjedu od ispod koji je već i prije pandemije imao psihičkih problema.  Ne znam idu li mi u medjuvremena više na jetra oni koji sve ovo bespogovorno prihvaćaju, oni koji pak svakog kritičara "zaštitnih mjera" etiketiraju kao nositelja "alu-šeširića" ili pak oni koji uporno drobe o 5G mrežama i svjetskim zavjerama. Sve više mi se čini da su svi političari svijeta, a koji donose sve ove, često imbecilne i nelogične mjere, jednostavno nesposobna hrpa dobro uhljebljenih robota CK1. Skojevci, kako sam ih oduvijek zvala. Niškoristi koja su otišla u politiku jer za ništa drugo nisu bila. I sad nas tako nesposobni baš oni "spašavaju" dok se mi medjusobno koljemo napadajući ili pak braneći jednog Bill Gatesa kojem tamo negdje po njegovim bezbrojnim vilama sa poslugom i bazenima, baš onako puca u junačko dupe ono malo informatičarskog kurčića kojeg ima. A ako ga i nema, tu smo mi na nekoj Microsoft Teams konferenci, u kućnom zatvoru fency nazvanom home office i brinemo se da mu ne ponestane cigli za još jedno imanje s kojeg će se in "brinuti" za nas. I za gladne u svijetu. Du du du, nema nam pomoći. |
- 10:51 - Komentari (2) - Isprintaj - #
|
Prosinac 2024 (6) Studeni 2024 (4) Listopad 2024 (4) Rujan 2024 (6) Kolovoz 2024 (1) Srpanj 2024 (10) Lipanj 2024 (10) Svibanj 2024 (9) Travanj 2024 (12) Ožujak 2024 (5) Veljača 2024 (4) Siječanj 2024 (5) Prosinac 2023 (4) Studeni 2023 (10) Listopad 2023 (22) Rujan 2023 (9) Kolovoz 2023 (9) Srpanj 2023 (9) Lipanj 2023 (8) Svibanj 2023 (2) Ožujak 2023 (6) Veljača 2023 (1) Siječanj 2023 (1) Prosinac 2022 (13) Studeni 2022 (4) Ožujak 2022 (1) Veljača 2022 (6) Siječanj 2022 (8) Prosinac 2021 (18) Studeni 2021 (6) Listopad 2021 (4) Rujan 2021 (7) Kolovoz 2021 (1) Srpanj 2021 (10) Lipanj 2021 (6) Svibanj 2021 (14) Travanj 2021 (10) Ožujak 2021 (15) Veljača 2021 (13) Siječanj 2021 (3) Dnevnik.hr |
|
Opis bloga
Šta znači KUJA? » kuja • ženski rod Kučka, keruša. Izraz KUJA se sastoji iz 4 slova što je za 4.8 manje od prosječne hrvatske reči. Sadrži 2 (50%) samoglasnika, što je za 7.2 procenta više od prosjeka. Napisano unazad: AJUK Sve sličnosti sa stvarnim osobama, mačkama, kujama, ocvalim polovnjačama, bradavičastim svinjama i dogadjajima slučajno su namjerne. Kako ne bi morali razmišljati da li su Vaši komentari na ovom blogu poželjni ili ne, autorica je iskoristila mogućnost blokiranja i time vam olakšala dilemu. U slučaju neželjenih nuspojava zbog nemogućnosti komentiranja pogledajte u ogledalo i preispitajte sami sebe (i svoje prijatelje). Kod akutnih napada bjesnoće nazovite 112 ili Vrapče, tamo će vam sigurno znati pomoći. Pritužbe i primjedbe možete svakodnevno slati na slijedeće mailove: Nuspojaveineželjeniučincibloga@net.hr LansirnarampazalansiranjeodjebaPraćka@gmail.com Blogotragedijestopifreshliste@histeriziranje.org Napusisekurcaludakravoumjestodaovdjepizdis@uhljebljeni.hr Samasidebelaisfrustriranakrava@jadna-pizda.hr |