"Bolje biti krepan nego poluživ."
(Saša Lošić u rijetkim trenucima kad je ovaj bio trijezan)

"U diktaturi ne smiješ nikome reći ono što je zabranjeno. U demokraciji smiješ svakome reći ono što je dozvoljeno."
(A.Ferkel, Berlin)

"Ni ove godine vjerojatno nećete otići tamo gdje još nikada niste bili, a bogami ni tamo kamo ste uvijek odlazili."
(Dalaj Sarma)

"Vidim opasan virus koji će izazavati pandemiju svjetskih razmjera početkom 2020."
(Baba Vanga nakon okulističkog pregleda po okončanju pandemije, krajem 2023)




U središtu kružnice radijusa 15km

petak, 11.06.2021.

Samo plivaj

Nakon sedam i pol mjeseci prisilne apsinencije, danas sam ponovno počela plivati.
Malo sam se bojala da nakon tako duge pauze ne potonem ko sjekira.
No voda je ipak ostala moj element.
(Politički korektna izjava umjesto : Salo se drži na vodi.)



Nema tog hodanja, trčanja, joge ni pilatesa koji može nadomjestiti mojih 3 do 5 kilometara tjedno.
Bez njih sam ko riba na suhom.
Debela riba, da budemo precizniji.



Kažu ovih dana kako su se ljudi u lockdownu zbog nedostatka tjelesne aktivnosti u prosjeku podebljali 6 kila.
Ja se uopće bojim stati na vagu da im ne podignem prosjek.
No sad će se to plivanjem sve vratiti na svoje.



To je bilo to što se tiče optimizma.
Da ne bi sad netko pomislio da sam odjednom zabrijala na pozitivu.
Ovo gore sam pisala prekjučer.



Jučer sam imala termin kod ortopeda i jebiga.
Početak artroze na desnom koljenu.
To je meni borba protiv corone dala.
Već se vidim kako kao Broj 1 šibam okolo u kolicima i mlatim sve oko sebe štapom.
I odmah mi dijagnoza lakše pada kad se sjetim svih onih ispretumbanih.



Muž je pak ovih dana bio na pregledu kod očnog i sad mora tamo odlaziti redovno.
Ionako slabo vidi, sad ga još i šećer jebe.
U tjednu u kojem se eto raspravlja o odlasku u penziju sa 68, nas dvoje smo se sa niti 55 već napola raspali.



Za kojih petnaestak godina taman ćemo skupa biti jedan potencijalni penzioner.
Njega će služiti noge ali će mu oči otkazati a ja ću biti nepokretna i služit ću mu kao navigacija da dodjemo na posao.



Morat ćemo gledati da se zaposlimo u istoj firmi.
Jer ako ja iznavigiram njega, tko će mene odgurat do mog posla?
Ili obratno, on doveze mene a kako onda bez navigatora da nadje put.
Uz sve skupa još sam malo i gluha.
Što baš i nije neki hendikep.
Jednoga dana muža više neću čuto a on mene neće vidjeti.
I eto ti recepta za dug i uspješan brak.



No, jebeš budućnost, vratimo se u sadašnjost.
Osim otvaranja bazena konačno smo dočekali i prvi odlazak u restoran nakon sto godina strogog lockdowna.
Naravno da se nakon toliko vremena nismo držali prehrane primjerene staračkim boleštinama.



Dijete ionako u pravilu počinju od sutra.
Tako će i meni preporučena pretežno veganska prehrana sa dodacima lososa i jaja dvaput na tjedan malo počekati.
Najbolje doživotno.



Najbitnije u svemu ipak je danas.
Danas je jedino izvjesno.
(Jebeš šalicu, bitno je ono što je u njoj i gdje i s kim to ispijaš)



I nije sve, nije sve tako sivo kad možeš s nekim otić na pivo.



P.S. Inače, ravnoteže u životu mora biti, pa je tako sada kada ponovno možemo a plivanje i u restoran bez testa, prije par dana crkla linija od Telekoma i nisu se vidjeli televizijski programi.
Što je muža dovelo do očaja jer neće moći gledati nogomet ako kvar ne poprave.
(E to da nema nogometa me stvarno zabolilo ko ona stvar koje nemam.)
Mali noćni razgovori preko chata s "online dijagnostikom" nakon što pet puta upišeš broj korisnika, broj telefonskog priključka, ime i prezime, broj cipela i deset puta opišeš problem po šesti put vrate na upisivanje telefonskog broja završili su ovako:



I gle čuda, drugi se dan u službi za korisnike javio naše gore list i nakon pet autohtonih Nijemaca konačno otkrio u čemu je stvar.
Pa onda kad netko kaže :"Švabo je to!"
Rijetko bi oni srali da im gastarbajtera nije.



Der Sascha, der ist arbeitslos,
Was macht er ohne Arbeit bloß?
Er schneidet sich die Haare ab
Und pinkelt auf ein Judengrab.
Zigeunerschnitzel, das schmeckt gut,
Auf Sintis hat er eine Wut,
Er isst so gern Chevapcici,
Kroaten mochte er noch nie.
Der Sascha, der ist Deutscher,
Und deutsch sein, das ist schwer.
Und so deutsch wie der Sascha,
Wird Abdul nimmer mehr.





- 09:17 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.06.2021.

4 dana

Da se mene pita godina bi slobodno mogla imati po šest svibanja i lipanja u koje bi se onda ubacilo Uskrs i Božić.
Tako bi svaki drugi radni tjedan bio kraći.
I penziju bi dočekala ruk-cuk.



Ali tako je to u životu, daš ljudima mali prst i odmah bi cijelu ruku.
A malo kasnije i nogu.
I zato, dobro je ovako kako je, nećemo se žaliti.



Konačno je došlo lijepo vrijeme, a još se i poklopilo sa još jednim produženim vikendom, pa smo konačno odlučili urediti balkon.
Još samo tjedan dana prije ne bi imalo nekog smisla.
Bilo je tako hladno, posebno ujutro, da bi vani sjedili u zimskim jaknama.
A nekih dana i u kabanici.



A onda je odjednom prošlog vikenda došlo ljeto.
Kako su malo popustile mjere kojima su nas morili više od sedan mjeseci, rezervirali smo karte za zoološki.
Nije da smi sad nešto ludi glumiti šestogodišnjake, no to je jedino mjesto kamo se može otići bez testa na coronu.
Ili druge doze cjepiva plus 14 dana.



Zajeb je u tome da je po cijelom parku obavezno nošenje maske.
Na otvorenom.
Što baš i nije neki veliki gušt na 30 stupnjeva, pa smo iz parka izašli brže negoli smo u njega ušli.
Biti će veselo ovoga ljeta vidjeti povratnike s godišnjeg u države u kojima se vani nose maske, kad im od ffp2 ostane posred lica bijela fleka od grudnjaka.



Inače, kako sam već spomenula, Monty Python Corona cirkus nastavlja sa radom. Trenutno je u našem okrugu i obližnjem Heidelbergu dozvoljen ulazak u muzej i galerije bez testa ali kavu nećeš brale pit bez štange u nosu.
Austrijanci su još zabavniji. Tamo je za ručak u restoranu vani na terasi potreban negativan test ali za odlazak u bordel nije.
Dakle, kurve bi sad najviše posla imale da u sobi postave par separeića i kojima se na miru može popiti kava.



No kava kod kurve za dvoje bi bila puno skuplja od nešto malo cvijeća na balkonu, stola i dvije stolice.
A naš interni ministar slobodnog vremena i gnjiljenja odobrio je otvorenje bez zaštitnih mjera.
Tako da, dok za kapučino treba test omiljeni Talijan neće nas vidjeti.



Za pravi užitak godišnjega na balkonu treba nam samo još lavor.
Kojeg smo jučer zaboravili kupiti pa ćemo sutra na kratko morati ponovno u shoping.
A dobro da postoje susjedne pokrajine pa danas šibamo u Rheinland Pfalz na večeru u restoran.
Prvu od lanjskog listopada.
Da mi je netko prije dvije godine pričao kako će mi ispijanje pive uz meso s roštilja biti dugo očekivani dogadjaj godine, preventivno bi mu izmjerila temperaturu.
A tko zna što nas sve još čeka.



Ali ništa nas više ne može iznenaditi.
Za početak smo za 4 dana gnjiljenja spremni.
Dalje ćemo vidjeti.
Pusić, kisić, palačinke od jučer i ostali folklor.



Debele Švabe će se tući za vize
Da dođu do nas i potroše devize
Plate cestarine i skupe vinjete
Da vide to more i kupe vegete

Posebni zakoni za vrijeme sezone
Sa naših će plaža micati one
Zaraćene, napaćene, izluđene, otuđene
I ostale blamaže sa naše lijepe plaže

Taj dan, to će biti taj dan
Objesi zimmer frei
Lezi pod palmu i uživaj

- 11:09 - Komentari (10) - Isprintaj - #

utorak, 01.06.2021.

Deset razlika

A tko drugi nego mačke.

Jedna velika


i jedna malo manja.


Pronadji deset razlika.


- 21:20 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 31.05.2021.

Ljubavne svinjarije

Ja ću te maziti i paziti
i zvat ću te
mali moj slatki Pigić.





Weil ich weiß, dass ich's mir leisten kann
Stell' ich mich überall vorne an
Und ist einer sanft und schwach
Hör' mal wie ich drüber lach.
Bei den freundlichen Kollegen
Halt ich voll dagegen
Obwohl mich keiner mag
Sitz ich bald im Bundestag.
Du musst ein Schwein sein in dieser Welt
Schwein sein
Du musst gemein sein in dieser Welt
Gemein sein
Denn willst du ehrlich durchs Leben geh'n
Ehrlich
Kriegst 'nen Arschtritt als danke schön
Gefährlich
Gefährlich!



- 22:07 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 22.05.2021.

Ča je more, da bi bilo polje

Ča je more da bi bilo polje...
Jedna od meni najdražih čakavskih pjesama tipičnih za moj rodni kraj, uz onu o črnon Moru i vetru ki je tiho popuhnul, jutros se ostvarila pogledom s našega balkona.



Ajde dobro, osim divojki ke bi naranče sadile na ovu kulisu bi pasali i Mel Gibson i Joaquin Phoenix dok s alufolijom na glavi i baseball palicom u ruci love zle svemirce po polju kukuruza.
I ne samo na kulisu valovitog polja, nego i na cijelu ovu kulisu postapokaliptičnog svijeta u kojem živimo.
U kojem možeš na kavu nakon što napraviš test.
Pa onda dobrovoljno provodiš ono malo slobodnog vremena izmedju dva home officea testirajući sebe i djecu.



Čovjek bi gledajući red u kojem ekipa dobrovoljno stoji satima pomislio da je Bandić uskrsnuo u Heidelbergu i dijeli besplatan fažol.
Ali ne, ovi čekaju na test kojim ti vrtaju u nos da bi mogao negdje sjesti i pojesti fažol koji još moraš i preskupo platiti.
Kao i test, ako ga nekim slučajem ne radiš prvi put ovoga tjedna.



I ovi su se nama rugali kad smo početkom osamdesetih, u vrijeme nestašice, stajali u redu za deterdžent i kavu.
Evo ih stigla karma.
Sve se vraća, sve se plaća.
Sad oni stoje u redu za kupiti trenirku.



I u redu za kupiti mirišljavi sapun.
Pa u trećem za kupiti knjigu.
U četvrtom da kupe jeftinu štracu šivanu u Bangladešu.



A simpatizera sado mazo scene pune ulice.
Iako maske na otvorenom nisu više potrebne jer je incidenca u medjuvremenu ispod 35, još uvijek barem polovica baulja okolo maškarana.
Naučila se paščad na brnjicu, neki je vjerojatno i po kući nose.



Nekim novim klincima ostaje malo druženja na zidiću uz pohani batak iz KFC-a kao jedina opcija društvenog života za koju im (još) ne treba test.
(Za čekanje pola sata u redu za hranu za van ne teba test ali za sjesti za stol i pojesti na miru treba?)



Kojeg u školi moraju raditi triput tjedno dok se prioritetno cijepljena bakica opet vozi po Neckaru sa svojim društvom i ispija kavicu uz kolačić.
Nekako mi se čini da su se prioriteti debelo pobrkali.
Starost je važnija od mladosti (na kojoj svijet ostaje), bolesni (i zato prioritetno cijepljeni) ponovno žive normalan život a zdravi moraju dokazivati da nisu bolesni za pišljivih 24 sata nekakve imitacije života.



Kad bolje razmislim, gnjiljenje na kauču uz drugu, nepotrebnu sezonu neke Netlix serije, daleko je manji horor od nove "slobode" u kojoj slobodno nek uživaju.
Bez mene.





Kako narod kanta, kantan i ja
(Ča je more da bi bilo poje)
Ne radi naranač, nego radi nje
Jedine moje

S jednin furešton na jahtu je šla
Va stari kraj odonda ni još prišla
Prišal je glas da sej oženila
Ko pašaport badijeru je prominila.
A ja na rive još san sam
Pride mi teško pa kantan.


- 17:42 - Komentari (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.05.2021.

Testeri

Neki dan sam se pitala otkud odjednom toliko medicinskog kadra, da na svakom parkiralištu stoji šator u kojem ljudima ruju po nosu.
I evo ga.
Kuhar se prekvalificirao u "corona-testera".
I sad njegov test vrijedi kao dokaz da imaš/nemaš coronu a onaj kojeg neki drugi kuhar napravi doma sam ne vrijedi.
Sad me zanima samo još koliko je mesara i čistačica medju "testerima".
Nek mi ovaj simpatični čovjek iz članka ne zamjeri ali mene neće vidjeti ni on ni njegovi "stručni" kolege.
Ne bi me čudilo da se "testerom" postaje putem danas popularnog online tečaja u trajanju od 45 minuta.
Što bi reko doktor Arslanagić : Ma zdravo!





Jer je noć, noć, noć, noć
totalni je mrak
ništa se više ne vidi u tami
ovo svetlo je usamljeni zrak
osećam ipak k'o da nismo sami
ti i ja

Verujem, ne verujem...


Apdejt:

Ne, ovo nije zavarivačica iz Fleshdance u drugom nastavku, nego frizerka koja reklamira svoj sado mazo studio za kojeg trebate test od onog iz prvog dijela priče.
Ovo postaje nadrealno.
greedyroflbang





- 18:55 - Komentari (8) - Isprintaj - #

subota, 15.05.2021.

196

15.05.2021, 196.dan lockdowna

Zapravo, tobože nismo više baš skroz u lockdownu.
Zapravo jesmo.
Zapravo je komplicirano i zapravo više niti ne pratim što se gdje može a što se gdje ne smije.

U Heidelbergu, 7 km od nas, danas su otvoreni kafići i restorani ali samo za dvaput cijepljene (čitaj : Joža Manolić i njegova ekipa i svi oni koji su uz lažne potvrde o brizi za Jožinu ekipu došli do cjepiva) i one koji su coronu preboljeli (čitaj : u većini slučajeva oni koji se nisu držali pravila o ograničenju druženja).
Svi ostali, pa i jednom cijepljeni debili poput mene mogu u restoran ili shoping jedino uz prethodni test a koji vrijedi samo 24 sata.



U općini kojoj spada mjesto u kojem živimo, još je sve zatvoreno, no to mi je puno draže od ovog novonormalnog dvoklasnog heidelberškog društva.

Cijelo ovo vrijeme ne bojim se virusa nego karantene i testa.
Imam neko suženje u nosu, koje mi onemogućava normalno disanje.
To bi se moglo operirati, no nikad se nisam odlučila iz više razloga.
Prvo, uspjeh operacije je tu negdje fifti-fifti, dakle može mi se dogoditi da uopće ne pomogne.
Drugo, u nosu ti doslovno nešto razbijaju i tjednlma izgledaš kao Rocky na kraju prvog dijela.
Treće, postoji riziko ozljede i to takve da izgubim čulo mirisa.
To bi recimo imalo svojih prednosti dok čistim mačje zahode ili kad neka do ibera naparfumirana baba prodje uz mene, ali ne i kada negdje nešto fino zamiriše iz kuhinje.

I onda si zamišljam kako bi to meni netko ugurao štapić u nos a da ga ne odalamim ili padnem i nesvijest.
Pa izbjegavam već godinu i pat mjeseci sve što bi me dovelo do obaveznog testiranja kao na primjer nepotrebna druženja sa savjesnim gradjanima koji bi me sigurno prijavili kao kontakt i vrzmanje po mjestima na kojima se skuplja previše ljudi.
Da ću sada dati gurati štapiće u nos samo radi jednog kapučina, neću.
Dala bih si to raditi jedino možda za plivanje na bazenu.
To mi najviše fali.
No, nema smisla sad kad me nešto više od mjesec i pol dijeli od onoh datuma "2.cijepljenje +14 dana" koje donosi slobodu u vidu oslobadjanja od testova.

I tako ćemo još neko vrijeme sjediti doma, slagati goblene, gnjiliti na kauču i odbrojavati dane.
A štapiće neka oni guraju onome tko im dopusti.
Najzabavnije u svemu mi je da su ljudi tako lako prihvatili guranje šipki u nos za svaki kurac, pa i za odlazak na kapučino ili kupnju štraca iz Bangladeša kod H&M a da im sada netko ponudi onaj kineski test u šupak, svi bi se digli na noge jer bi to onda bila tjelesna ozljeda i ponižavanje.
Pa onda kad se podvuče crta ispada da su većini guzica i šupak važniji od glave i mozga.
A onda ni ne čudi da smo tu gdje jesmo.



Against the nature
Against the grain
For as long and as far as you can
For only there lays entertainment
For a heart of merry-lasting man
What do you do my friend
When you are done with
Investigating bounds of reality?
Creating hundreds of amendments
For issuing of commandments
Ready to shoot yourself
Out of curiosity, but wait!
There is a way
Ain't nothing new to say
However
Against the nature
Against the grain
Run as long and as far as you can
For only there lays entertainment
For a heart of merry-lasting man
I wake up in a night
Turn on my lamp
Should contemplate direction of my vector
When I find small parcel from the lord
Fruit basket sprinkled with nectars
And there I sit and my legs are strong
All quiet only voices dining fearsome
I shove a piece of garlic down my throat
Come on hop down the stairs come on
You're all eternal falls of reason
Against the nature
Against the grain
For as long and as far as you can
For only there lies entertainment
For a heart of merry-lasting man,

- 18:57 - Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.05.2021.

193, 194

12.05.2021, dan 193.

Čisto da ga ne preskočimo kad smo ga već preskočili...
Zaplela sam se u slaganje Merlinice u formatu 70x70 cm.
Pa samo još malo sivih kamenčića, pa samo još malo zelenih, pa popunit rupe, pa...
I tako do 3 ujutro.
Da mi je netko prije deset godina rekao da ću u maju 2021 sjedit doma i radit goblene, vjerojatno bi si bila prosvirala glavu.
Ali eto, što je, tu je.
Idemo dalje.



13.05.2021, 194 dana lockdowna

Mislim da svi imaju onu jednu ladicu u koju se stavlja sve ono što nikamo drugamo ne spada ili što stavimo u nju samo da ne smeta okolo.
Ja to zovem Super Billy ladica.
Tražiš li nešto čemu ne znaš gdje je a dugo nisi trebao, 99,99-postotna je šansa da ćeš to nešto u njoj pronaći.



Danas je jedan od onih praznika na koje se ne radi ništa posebno, tipa farbanje jaja, kuhanje šunke, pečenje vanilin kiflica ili kićenje jelke.
I tako je na red došla inventura Sport Billyjevog skladišta.
U isto vrijeme dok se moja Gadljivost primila spomenute ladice, Lojzeka smo zaposlili radjenjem reda u susjednoj, hipohonderskoj.
Konačni rezultat je svakako trebalo uslikati jer najkasnije za tjedan dana kad nekoga zaboli glava opet nećemo znati imamo li ibuprofena ili je u ladici samo prazna kutija.



Vandina inventura ustanovila je da se u ladici nalazi(lo):
- 1 žarulja
- nekoliko pakiranja baterija AAA i AG13
- 2 metra za mjerenje (5m i 2m)
- četka i češalj za mačke
- 3 x 3D naočale za kino



- stara stakla muževih naoćala i podaci o dipotriji
- mužev i moj cV sa slikama (to vam neću pokazivati) iz 1998
- bočica plavog auto-lak za moj zoom-zoom i bočica kita za saniranje ogrebotina
- 1 kvačica za veš
- 1 križni šrafciger
- 3 žetona za popust na meso u lokalnoj mesnici
- rezervni ključevi za oba zoom-zoom-a
- stara naušnica sa pticom trkačicom



- krojački metar
- dva lančića za oćala
- 2 kabela za nepoznate gadgete
- daljinski od starog televizora
- digitron
- prastari Samsung
- nekoliko kopči za kosu
- vrećica s lavandom
- 2 selotejpa
- 3 hanzaplasta
- kopče za zavjese
- komad tkanine sa znakom Ramonesa
- plivački čepovi za uši
- ostalo.



Bojala sam se da ne pronadjemo i mrtvu kurvu kao u filmu 4 sobe, no to nas čeka kad slijedećeg praznika odmaknemo kauč.

A do tada za početak idemo po sladoled pa onda odgledati još jednu mini seriju na Netflixu, nestrpljivo odbrojavajući sate do 200-tog besmislenog , zaključanog dana.





Just put me in a wheelchair, get me on a plane
Hurry, hurry, hurry, before I go insane
I can't control my fingers, I can't control my brain
Oh no oh-oh oh-oh
20, 20, 20, 4, hours to go
I wanna be sedated
Nothing to do, nowhere to go, oh
I wanna be sedated





- 17:09 - Komentari (6) - Isprintaj - #

utorak, 11.05.2021.

192

11.05.2021 dan 192.

I ovaj dan se bliži kraju.
I ne samo dan nego radni tjedan.
Još sutra veselo na delo pa 4 dana slobode.
Dobro, ne baš slobode nego kućnog pritvora bez radne obaveze.
A i to je nešto.



Imam osjećaj da smo smo mačkama već dobrano dokurčili bivanjem po kući.
Djeluju mi malo nadrkano.



Ako nitko drugi, Mačak će ubrzo napisati otvoreno pismo Angeli Merkel, opisujući svoje muke po lockdownu i pandemiji.
Što je previše, previše je.
Posluga se raširila po cijelom stanu, nigdje više slobodnog mjesta za jedno pravo gnjiljenje.



Em u bilo koje doba dana netko leži na kauču, em po stolu sve puno nekakvih šarenih kamenčića, em se stalno netko mota po kuhinji.
Stvarno nije lako biti mačka u današnje vrijeme.



Iako, mogla bi ta mačja peticija i upaliti.
Danas su ljudi prije spremni boriti se za mačja negoli za ljudska prava.
Ljudima ograničiš kretanje, kontakt s drugim ljudima, oduzmeš im veliki dio gradjanskih prava, nekima od njih zabraniš rad, ne pružaš im osnovnu zdravstvenu zaštitu osim ako dokažu da nisu bolesni (a što će im onda doktor?).



Povrh svega ih natjeraš da okolo hodaju pokrivena lica i svako malo im turneš štapić u nos.
I nitko se ne buni.
Ali pajdo, probaj ti deložitati mačku pa ds vidiš koji šušur će nastati.
Cijela država dignut će se na noge.



Mali i veliki, mršavi i debeli, staro i mlado, cijepljeno i nepelcovano, sve će otić na barikade i vikat složno:
U boj u boj za whiskas svoj!



A sad za kraj, svi skupa u glas zapjevajmo himnu svih mačjih zahoda ovoga svijeta:

Katzenklo, Katzenklo, ja, das macht die Katze froh
Katzenklo, Katzenklo macht die Katze froh
Willst du eine saubere Katze haben
Musst du im Geschäft nach Katzenklo fragen
Katzenklo, Katzenklo, ja, das macht die Katze froh
Katzenklo, Katzenklo macht die richtige Katze froh
Und alle jetzt singen!
Katzenklo, Katzenklo (Peter auch!)
Ja, das macht die Katze froh
Katzenklo (Peter, ich hör' dich nicht! Ja, so ist schon besser!)
Hey, gehst du ins Geschäft hinein, kaufst was schönes für die Katze ein
Katzenklo, Katzenklo, ja, das macht die Katze froh
Oh, Katzenklo, Katzenklo macht die richtige Katze froh
(Und Peter jetzt alleine!)
Katzenklo, Katzenklo (hey)
Ja, das macht die Katze froh (macht die Katze froh)
Katzenklo (macht die Katze froh), Katzenklo (macht die Katze froh)
Macht die richtige Katze froh
Eine Katze will immer zu fressen
Eine Katze will immer zu fressen
Ich gebe ihr was, ich geb' ihr was zu fressen
Sie bezahlt nichts dafür
Und das ist gut
Die Katze frisst mir die Haare vom Kopf
Eine Katze frisst den ganzen Tag
Damit es ihr gut geht, will sie fressen
Ich stelle ihr was hin
Sie isst das auf
Katzenklo
Und alle jetzt
Katzenklo, hey, ja, das macht die Katze froh
Katzenklo, Katzenklo macht die richtige Katze froh (hey)
Hehe, lustiges Lied



- 19:56 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.05.2021.

191

10.05.2021 dan 191.

Dakle još jedan ponedjeljak je polako iza nas.
No ovaj nije bio kao ostali.
Započeo je akcijom spašavanja.
I to ne bilo koga nego Čokolina.



Neki dan me Luki ošpotala da kako mogu pustit Čokolino da izvjetri.
Na to sam se zamislila, prekopala sve ladice i našla otvorenu vrećicu, kojoj ovoga puta još nije istekao datum.
Obično mi se dogodi da ga na kraju bacimo.
Isto nam se obično dogadja s domaćica keksima, kajmakom, fantom za grah i variva i ajvarom (da, kriva sam po svim točkama optužnice, to je neoprostivo).
Stvar je u tome da nam kad dodjemo doma bude veliki gušt na tih par proizvoda koji su tu negdje u rangu sa Proustovim keksićima ili ratatouille-om gastro-kritičara iz istoimenog filma.
Onda navalimo na te proizvode.
Pa nam nije dosta, nego prije povratka natrpamo dvoja kolica u Plodinama i sve to dovučemo sa sobom u Švabiju ko pravi gastići.
(Ajde dobro, nismo pravi jer ne nosimo dolje Rama margarin, Nutellu i Zewa WC papir.)
Ove godine sve navedeno dobili smo u paketu, kojeg mi je poslala moja draga podla sestra.


Ove grickalice odavno su otišle u povijest ali Čokolino nam uvijek ostane.
Da nije bilo Luki i ovaj bi doživio sudbinu izvjetrenih otvorenih i polupotrošenih vrećica :))))

Ovaj radni tjedan nam je kratak.
U četvrtak je jedan od onih praznika kojima kao nevjernica nikad ne znam koji je to na hrvatskom.
Duhovo, Tjelovo, Spasovo ili nešto četvrto.
No zbog tih svetih četvrtaka i ponedjeljaka koji se tako lijepo daju pospajati uvijek hvalim Džizesa.
Da njega nije bilo i da nije stalno nekamo putovao, radjao se i uskrsavao, imali bi slobodno samo na 1.maj i Novu godinu.
A onda kad padnu za vikend ni to.
Ovako lijepo svako malo pa premostimo petak ili spajamo ponedjeljak i kamo ćeš bolje.
Da je barem bilo još takvih faca ko Isus, ne bi se ni okrenula a već bi bila u penziji.
Ovako, moram rmbati još 14 godina.

E sad, tko mu je bila Mary Chain, nemam pojma ali evo je sa njim na kompilaciji za kraj uz nadu da ćemo u studenom ove godine biti živi i pelcovani i mi i Džizesi, pa se možda konačno vidimo u Berlinu sa Berlincima na stoput otkazanom koncertu.





Looking at me enjoying something
That feels like, feels like pain to my brain
And if I tell you something
You take me back to nothing
I'm on the edge of something
You take me back
And I'm happy when it rains
And I'm happy when it rains
And I'm happy now
Oh I'm happy when it rains





- 20:00 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< lipanj, 2021  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Lipanj 2021 (3)
Svibanj 2021 (14)
Travanj 2021 (10)
Ožujak 2021 (15)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Sve sličnosti sa stvarnim osobama, mačkama i dogadjajima slučajno su namjerne.
Kako ne bi morali razmišljati da li su Vaši komentari na ovom blogi poželjni ili ne, autorica je iskoristila mogućnost blokiranja i time vam olakšala dilemu.

Pritužbe i primjedbe možete svakodnevno slati na slijedeće mailove:
Nuspojaveineželjeniučincibloga@net.hr
LansirnarampazalansiranjeodjebaPraćka@gmail.com
Blogotragedijestopifreshliste@histeriziranje.org