"Bolje biti krepan nego poluživ."
(Saša Lošić u rijetkim trenucima kad je ovaj bio trijezan)

"U diktaturi ne smiješ nikome reći ono što je zabranjeno. U demokraciji smiješ svakome reći ono što je dozvoljeno."
(A.Ferkel, Berlin)

"Ni ove godine vjerojatno nećete otići tamo gdje još nikada niste bili, a bogami ni tamo kamo ste uvijek odlazili."
(Dalaj Sarma)

"Vidim opasan virus koji će izazavati pandemiju svjetskih razmjera početkom 2020."
(Baba Vanga nakon okulističkog pregleda po okončanju pandemije, krajem 2023)




U središtu kružnice radijusa 15km

četvrtak, 27.01.2022.

Novonormalna logika za početnike, lekcija broj 1 : Karantena

Do nedavno sam pizdila na uvijek nove nelogične poteze i pravila koja donosi naš novi vrli njemački ministar zdravstva Karl Lauterbach.
Onda sam došla do faze kada aktualno važeće mjere i odluke promatram onako sa strane kao dnevnu dozu humora za uz kavu.

Uz to počela sam se baviti novonormalnom logikom, koja će uskoro postati novi predmet u školi jer sa onom starom nema ama baš nikakve veze.
Kako ne bi bili u zaostatku na području nove logike, koja će sa opjevanog Zapada ubrzo stići i do vas (ili je već stigla), budući da na našim područjima oduvijek vlada ona podanička fama tipa "Švabo je to", danas idemo sa prvom lekcijom.

Na kraju ćemo novu logiku usporediti sa seljačkom, tek toliko da nas ljubitelji lika i djela Karla Lauterbacha mogu prozvati antivakserima, "querdenkerima" i, naravno a što drugo - ekstremnim desničarima koji informacije povlače sa portala logicno.com.

Dakle, nova karantenska logika njemačkog ministarstva zdravlja (vidi sliku dolje) kaže:

Dijete koja se nalazi u karanteni a pohadja školu ili vrtić može izaći iz karantene nakon 5 dana uz negativan PCR ili brzi test.

Dijete koja se nalazi u karanteni a ne pohadja školu i nije u vrtiću te odrasla osoba koja se nalazi u karanteni može izaći iz karantene nakon 7 dana uz negativan PCR ili brzi test., u protivnom karantena traje 10 dana.


(Izvor : Bundesministerium für Gesundheit)

Zaključak broj 1 na osnovu jednostavne seljačke logike: što više ljudi možeš zaraziti, karantena je kraća.

Zaključak broj 2 na osnovu jednostavne seljačke logike: do kraja roditeljske karantene dijete će samo pohadjati vrtić/školu, obavljati kupovinu i administrativne poslove za cijelu obitelj.


P.S. A sad zajebanciju na stranu.
Naravno, ovo gore se odnosi na kontakte a ne na stvarno pozitivne na koronu, pa tako friško cijepljeni (od 2.doze nije prošlo više od 3 mjeseca), boosterovani i friško preboljeli ne moraju u karantenu pa se računa da će oni djecu voditi u vrtić za razliku od necijepljenih, čija će djeca čamiti doma do kraja roditeljske karantene.

No ako mislite da ste jedna od navedenih skupina na koju se pravila o karanteni ne tiču, nemojte se previše zanašati na to.
Polovici preboljelih u Njemačkoj je preko noći izbrisan status jednostavnom objavom na stranicama Robert Koch Instituta a kojom se status skratio sa 6 na 3 mjeseca. Iako je na nivou EU donešena odluka po kojoj status preboljelih u cijeloj EU vrijedi 6 mjeseci, Njemačka svejedno dalje provodi odluku o skraćivanju statusa. Da bi stvar bila bolja, za zastupnike u Bundestagu i dalje status preboljelih vrijedi 6 mjeseci.
Zaključak nove logike : Cjepivo je jače od prirodno stečenog imuniteta. Čak i kad preboliš aktualnu mutaciju, najkasnije 3 mjeseca kasnije moraš se cijepiti cjepivom koje na nju baš i ne djeluje kako bi povećao imunitet. Osim ako imaš zastupnički imunitet, koji se onda množi sa dva.
(Osobno spadam u grupu 2x cijepljeni + preboljeli koja je po mišljenju nekih stručnjaka najjača no moram se cijepiti slijedeći mjesec da ne izgubim status koji mi olakšava život. Oboljela sam sredinom prosinca i tada je preporuka RK Instituta bila booster nakon 6 mjeseci, tjedan dana kasnije ne prije 3 mjeseca od infekcije a trenutno treba biti cijepljen 3.dozom prije isteka 3 mjeseca jer u protivnom gubiš sva prava i potvrde.)

Cijepljeni Johnson&Johnsonom, takodjer su preko noći proglašeni necijepljenima, pa tako iako su na početku cijepljeni sa J&J kako bi se čim manje izlagali riziku nuspojava (najčešće zbog svojih kroničnih oboljenja) sada trebaju još dvije šprice da bi se izjednačili sa onima koji su primili booster a oni do neki dan tretirani kao cijepljeni preko noći su u pravima izjednačeni sa antivakkserima.
Zaključak nove logike : Danas jesi, sutra nisi (cijepljen). Ne broji se broj šprica nego broj šprica omiljenim cjepivom aktualnog ministra.

Slijedeći korak će biti ukidanje statusa "potpuno cijepljen" za one sa samo dvije doze.
A nakon toga će i oni sa tri trebati 4. kako ne bi morali svakih par dana u karantenu.
I opet ćemo imati tek 40% potpuno cijepljenih a time i razlog za produžavanje svih mjera do u nedogled.

No, sve su to teorije zavjere.
Bili živi i zdravi bili pa vidjeli.

A dotada, uz vjerovanje u znanost na koju se poziva Švicarska koja je status preboljelih produžila na 9 mjeseci, kao i Njemačka koja ga je skratila na tri, Ozrenka, daj dvije pive i reci muzici da svira onu našu.



U mom gradu zagadjen je zrak
Imam masku, astmu i povišen tlak
U životu vazda volio sam slavlje
Kafana je uzela mi zdravlje

Prošao sam rat svu bijedu i teror
Sad me ubi šećer, giht i kolesterol
Jedva sam se spasio od droge
Sad mi šteka srce i otiču noge

Ne ja ne sm'jem dobiti koronu
Imam slaba pluća i loš imunitet
Ni 60 godina mi nije
Ne bih još da idem na Ahiret




- 12:55 - Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 22.01.2022.

Ako želim da mi kažeš

To je vrijeme
Kada nakon svijetla pada tama
Pjevač pjeva tada nama
Mi smo ljudi s druge strane
Mi smo ljudi s druge,
Druge strane

Najdraži miks sa mog drugog koncertnog albuma, iz davne 1982, zadnje godine kad su svi moji još bili živi i zdravi. Prvi je bio Live iz Kulušića od Filma i nadam se da će Jura poživjeti još koju godinu i da ga nećemo morati izvlačiti iz naftalina.

Vraća me ovo u neke dane kad smo to pjevali na izletu u Portorožu, jedan mali s gitarom u kojeg sam bila zatreskana i ja. On je pak bio nesretno zaljubljen u sestričnu jedne moje frendice koja pak njega nije šljivila pet posto, dok je u isto vrijeme za mnom trčao njegov frend kojeg ja nisam mogla vidjeti nacrtanog jer je slušao jazz i bio dosadan ko kurac.

Gdje li su sada i da li su svi skupa živi nemam pojma. Zapravo se više ne sjećam ni kako su se zvali. Sjećam se samo još gitare i konačno sam shvatio da moram sići i tebi kao svakoj djevojci prići ako želim ako želim ako želim da mi kažeš hej, otvori vrata noć je i kiša pada, pusti da udjem bar na tren...

Nedavno sam pokušavajući pobjeći iz ovog ružnog vremena i još ružnijeg mjesta izvukla neke te stare stvari iz naftalina i medju njima i ovu stvar i ovaj album.
I evo, ode sad i Aki na drugu stranu.
Za njega, predstavi je kraj.
Kad pogledam oko sebe danas, u sumornoj sadašnjosti i neizvjesnoj budućnosti skoro da mu malo i zavidim.
Kao i onima koji su otišli prije njega.
R.i.p



- 18:34 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 14.01.2022.

Da sam Šejn

Danas je onaj dan u godini kad si dozvolim malo huljićizma.



Ti si mi sve, na svijetu sve,
Na svijetu sve, u tebi je.
Kad nema te, ne živi se
Ne živi se, čuješ li me
Nestane me


Prije 25 godina, točno u 17 sati rodilo se moje sve, na svijetu sve.
Kad je bio mali ovo je znalo ići na televiziji i radiju i onda bi mi tako skupa plesali po dnevnome.
Mislim, ja bi plesala a on bi mislio kakvu ovo glupaču ima za mater, njemu su draži Poštar lakog sna i "i zato":

Prva je išla na repeat kad bi zaspao.
Čim bi se primijenila stvar budio se.
Dernjava od Pipsa Čipsa & Videoclipsa na kraju se razderala na tom mjestu.
Dugo smo ga zato zvali Čipi.



On je čuvar vremena
Jahač mokrih valova
Kao poštar lakog sna
On u snove dosurfa


Druga je bila za divljanje.
Samo bi rekao : daj opet "i zato".
I onda smo plesali cijeli dan i noć.
Posebno noć jer to nikad nije spavalo.
Spavanje je bio nepotreban gubitak vremena.

Jednom su ga svekar i svekrva uzeli kod sebe kad du došli na "Urlaub".
Sat vremena kasnije zvoni telefon.
Kaže sveki, mi pjevamo sat vremena, glas smo izgubili ali on hoće neki "i zato"!?!



I zato, što sam tako mlad
što sam tako mlad
i zato, što ne mogu
s' tobom drugačije
I zato, što nemamo
kamo što nemamo
i zato, što nemamo
love za skupe provode
Mi plešemo
cijeli dan i noć
mi plešemo, la, la, la
cijeli dan i noć


Tako ti je to kad si mama, tata, pas i kravata a nikad nisi čuo za Davorina Bogovića.



Bilo je to svakojakih još priča u ovih 25 godina od kojih pamtimo više onu vriću smija nego šaku suza.
Recimo ono kad san na moment i ja vidija nju.
Pardon, njega.



Ono kad smo doslovce krepali skačući uz Leningrad Cowboyse.



Those were the days my friend
We thought they'd never end
We'd sing and dance forever and a day
We'd live the life we chose
We'd fight and never lose
For we were young and sure to have our way
La la la la la la
La la la la la la
Those were the days
Oh yes those were the days

Na čijem koncertu je nastala meni možda i najdraža slika.



Ili ono vrijeme dok smo ga zvali Peppers.
Pa smo putovali do Frankfurta samo radi koncerta RHCP.



Za svaki moment u životu, njegovom i mom u glavi mi je neka pjesma, neki koncert na kojem smo skupa bili.
Od njegovih malih nogu pa do danas.
Zapravo do prije dvije godine kad je jednom on nas odveo na koncert svog omiljenog benda.



Pjevač benda slučajno se zove Shane.
Taman da jednom od naših najdražih završim i ovaj post.

Sretan ti rodjendan, Lucky Luke!



Ja cijeli život sanjam kako odlazim uz rijeku
Starim parobrodom koji vozi sol
I da nosim jednu davnu, nikad prežaljenu ljubav
Tanku dugacku cigaru i par mamuza od zlata
Da sam Šejn

- 18:44 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 05.01.2022.

Smootljivac

U ponedjeljak je bolja polovica prvi put nakon korone otišla na posao pa ovaj tjedan imam dio dana samo za sebe.
Nakon ovih tjedana zajedničkog bivanja 24/7 (i to skoro puta 3) to i nije toliko loše.
Doduše, nije se baš nešto ludo ni naradio i već je slijedeći dan bio slobodan pa smo planirali otići u dužu šetnju a možda i na ručak u susjednu pokrajinu.
No, kišurina koja je padala cijeli dan pokvarila nam je planove i zato smo dan razbili odlaskom do obližnje bio-trgovine.



Za vrijeme lockdowna, kad se mjesecima nije moglo ama baš nikamo osim šetati u krug ili bauljati po trgovinama s osnovnim namirnicama, jedini luksuz predstavljao je odlazak u bio-market iz kojeg s dvije vrećice izadjete kraći za solidan ručak u najboljem restoranu.
Izmedju ostaloga, kupila sam i nešto kozmetike, tablete za jačanje imuniteta i propolis kapi (po preporuki bergaza), pa me ta zabava koštala i nešto više.



E sad, nama se čini da su te bio namirnice stvarno ukusnije od "ne-bio" ali možda je to čisti placebo ili priča o carevom novom ruhu.
I da je najveće sranje, tko bi to priznao kad košta ko svetoga Petra kajgana.



Uglavnom, kako to biva na počecima novih godina, odlučila sam u novoj češće smutiti kakav smoothie pa sam tako jučer odmah prionula na posao i smiksala svakome svog smutljivca.
Desni, iako ovako lijep barbikasto rozasti ipak nije moj nego mužev.
Zabranio mi je dodavanje špinata, što se barem vizualno pokazalo kao dobra odluka.
Da sam ga poslušala ne bi moj, ovaj lijevi, izgledao kao (skupi) proljev.
Što sve ne bi čovjek smutio i popio za zdravlje, zdravlje i zdravlje.



Da sad ipak ne bi pretjerali sa zdravim životom punim smiksanog špinata, kosovovog i zobenog mlijeka i propolisa trebalo je nešto učiniti da se stvar dovede u ravnotežu.
A što je bolje ispeći u tu svrhu nego pizzu.



No to kod nas nije najjednostavnije jer i muž i sin na pizzi ne žele gljive, muž voli puno crvene kapule a sin ne.
Ja pak volim na sve skupa natrafljati ribane tikvice, što je njima "žbljak" i "nemoj slučajno".
Na kraju sam pizzu podijelila otprilike na tri dijela i svakome stavila sastojke po želji.



Mislim da uopće ne treba ni govoriti da se sinu ipak mužev dio sa kapulom učinio ukusnim a muž je od mojeg sa tikvicama htio "samo jedan komadić za probu".
Uvijek ista priča.
Da sam na sve stavila kapulu i tikvice onda je ne bi htjeli ni taknuti.
Ovako, kad je nešto na "tudjem dijelu" onda bi baš "samo malo probali jel šta valja".



Da sve skupa ne bi ostalo na onom sraćkastom smoothiju, koji je btw. bio sasvim solidnog okusa, jutros sam pokušala odvojiti rozi od zelenog dijela.
Uspjelo mi je tako da je jedan prijatelj komentirao kako, cititam : "izgleda koda se emu posrao na govno od flamingosa". rofl rofl zubo



Toliko od mene o zdravom životu.
Ali ne mislim odustati dok ne postanem smoothie influencerica godine.
Pa makar i najgora.
belj



O da li mirno spavaš ti
kad ne mogu ja


- 22:45 - Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.01.2022.

Perwoll

Optimizma nikad dosta pa ćemo danas započeti dan s malo crnog humora.
(A kakav drugi bi od mene očekivali?)
Dakle...

Srele se Stara i Nova godina 3.siječnja...
Nova : Bog Stara, kako je?
Stara : Ma bilo pa prošlo. A kod tebe, Nova?
Nova : Kurac Nova, opralo me s Perwollom.



Neki dan sam porezala prst režući kruh novim, oštrim nožem.
Kupio muž povoljnije na neke od onih naljepnica koje se skupljaju u tekice.
Sve što smo dosad kupili na taj način nije manje više valjalo s pizde vode.
Teflonskim tavama se za mjesec dana ostrugalo dno, tuperware posudice se ne daju zatvoriti, noževi tupi ko kurac doajena bl...ma dobro sad.
Da skratim.
Tako sam se naučila baratati očito tupim noževima koje sam držala za dovoljno oštre i ovi novi su me iznenadili toliko da sam se u dva tjedna porezala najmanje pet puta.
I to baš onako krvnički.
A zasad je kupio samo one manje i srednje velike noževe kojima se guli i rezucka povrće.
Nedam mu da kupi prave, velike, jer ću njima definitivno odrezati cijelu ruku do lakta.

I tako, stojim ja u kuhinji s prstom omotanim kuhinjskim papirom kroz koji probija krv kao na audiciji za Hostel light version i molim bolju polovicu da mi donese flaster za prst.
Ima tih posebnih flastera od Hansaplasta koji su specijalno za prste napravljeni.
Duži su, tako da ih se dobro par puta omota oko prsta.
Kad ono dolazi on sa cijelom ladicom u kojoj stoje raznorazni medikamenti i flasteri.
Kaže, ne zna koji su od ovih baš za prst.
Pa reko, daj bilo koji za početak.
Onako krvava, omatam krvareći prst i drugom rukom izvlačim iz ladice prave flastere i sredstvo za dezinficiranje rane.
Pita on da šta da radi sad prvo.
Reko otvori taj jebeni flaster a ja ću sama dezinficirati ranu.
Sve onako krvavoj ide mi na smijeh gledati ga kako pimpla nešto po onom flasteru otvarajući ga s krive strane.
Konačno ga nekako izvlači iz omota i omata oko prsta.
Na krivo mjesto i nedovoljno čvrsto, tako da svejedno krv izlazi van ali dobro, uspjevam sada tako da ne okrvarim baš sve oko sebe sama staviti novi flaster.

Ja: Si ti kad čuo za prvu pomoć?
On: Normalno da sam čuo.
Ja: E pa ti nisi prva nego zadnja pomoć.
On: Ahaha. A tebi nije bilo dosta da si piromanka i opečeš se na plohu koju zaboraviš isključiti nego sad režeš prste triput na tjedan.
Ja: Bit će bolje da ne kupiš one veće noževe.
On: I ja mislim jer bi njima odrezala ruku.
Ja: Ali propast će ti bodovi.
On: Ne brini, kupit ću ti blender i posude za vakuumiranje.

Naljepnice s bodovima naše svakdašnje
Nadam se da će u slijedećoj turi nuditi rezervni prst za samo 9 eura i 99 uz 20 bodova i payback karticu.

Od Nove za sada nećemo očekivati ništa.
To je dokazano najbolji način za izbjeći razočarenje.
Pa ako nas ugodno iznenadi super.
A ako ne, perwoll će kad tad biti na akciji 3 za 2.



I za kraj odoh izguglati "sve je isto ko i lani", da vidim što će mi youtube izbaciti.
I eto.
I ovdje 3 u 1.
rofl



U Zagori na izvoru rijeke Čikole
Tamo je Makedonija
Narod i zemlja koju volim ja
Baci bombu, goni bandu preko izvora
Baci bombu, goni bandu, Makedonija
Grom ga ubio

Stići će vas božja pravda to već svatko zna
Tamo gdje vječno sunce sja
Kunem ti se i umrijeću ali ja ti sudit neću
Sudit će vam bojovnici iz Čavoglava

Lipe cvatu
Preko izbora
Lipe cvatu
I u Srbiji
Lipe cvatu
Makedonija
U ljubavi
Iz Čavoglava






- 17:32 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.01.2022.

Mamurluk

Novu smo dočekali držeći se naputaka naših četveronožnih gurua.
Drugim riječima, gnjilili smo na kauču puštajući muziku iz naše mladosti, prisjećajući se nekih davnih novih godina kad smo još bili mladi i nadobudni.



Oh tonight
I'm walking the streets again
Runnin' away
From all of my tears and friends
Oh tonight
The stars are in darkened skies
They don't hold all the love
I can see in your lonely eyes
'Cause I'm not waiting for a secret
I don't want to hear a lie
Don't want the promise of tomorrow
Give me your heart tonight.


Odbili smo zabavu kod susjeda, jedno iz čiste komocije vlastitog stana po kojem možeš raditi što, kada i kako hoćeš ali ipak više zato jer još nismo onako "pravi" nakon corone i karantene.
A i ne znamo da li smo imali deltu ili omikron, to se iz testa ne vidi (na omikron testiraju tek svaki 20 slučajni uzorak) pa ne bi baš voljeli pobrati je ponovno od susjeda koji su se baš vratili s sedmodnevnog krstarenja po Španjolskoj obali.
Gdje su bili sa brodu sa 1000 ljudi.
Cijepljenih i testiranih doduše, no i mi smo bili jedno i drugo prije nego nas je ćopilo.
(I evo baš danas je jedan brod te kompanije morao u karantenu zbog 60-tak oboljelih medju posadom.)



Debelin moren
Sad me vozi stari ruzinavi brod
Po provi mu restu friži
A timun mi uvik biži
Tamo di bi tija
I tamo di ne bi smija
More je izabralo put


(Pitanje dana moje bolje polovice na Staru godinu : Jel mogu obuć trenirku?
Odgovor : Pa ne glumimo u Ljubavi u zaledju* pa da u večernjoj toaleti i štiklama hodamo po kući.

* ono, vrijeme u domovini mi je stalo negdje kod te sapunice, kasnije uradke ne poznajem)



I nema veze što si možda bila muško
prije operacije
I nema veze što si se zvala Duško
Jer ljubav pobjeđuje sve

I kažem
Briga me čija si, od kuda si
sve dok me voliš
briga me čija si i od kuda si
sve dok me voliš


Kako nismo sad baš bančili do jutra, tako smo se u Novoj probudili dosta rano i zatekli mamurne i uspavane mačke, što je prava rijetkost.



Normalno je da nas ujutro probude jer se ne priliči da posluga tako dugo spava.
Jedino objašnjenje ovakvom mamurluku mogla bi biti fešta koji su nastavili kad smo mi otišli na spavanje.



Jučer smo nakon dugo dugo vremena (jer od polovice studenog je uvijek netko od nas bio bolestan) otišli prošetati susjednim mjestom.
Naša windows teletabis pripizdina nam je stvarno dopizdila pa ju izbjegavamo kad je god moguće.
A i puna je penjanja i spuštanja uz i niz brijeg što nam trenutno ne paše pa se polako vraćamo u formu šećući po ravnom.



(Sigurno je jedino da moram frizeru pod svaku cijenu, makar me pobrali pi, sigma i omega.)

Jutros nas je pak probudila zvonjava lokalne crkve.
Zvonilo je dobrih pola sata na sva zvona tako da smo se već zabrinuli da se nije Kvazomodo objesio.
Izgleda da ipak nije ali je i mačke probudio jer su nas danas dočekale budne i punoj formi.

Razmišljali smo malo kamo otići a da ne moramo izbrdo i nizbrdo, da nije baš da nema žive duše oko nas a opet da ne moramo po vani nositi ffp2 maske (novi propis od 28.12) po vani kao u Heidelbergu u i oko pješačke zone i dospjeli tako u obližnji Neckarsteinach.



Da stvar bude bolja, muž se sjetio da je to u Hessenu a ne u našem usranom "zelenom" Baden-Württembergu u kojem ni disanje više nije dozvoljeno bez boostera i to ne starijeg od 3 mjeseca (uskoro će nam svako jutro mjeriti i koliko CO2 izdišemo), pa smo na brzinu izguglali pravila.


(Ružno pače pred kraj preobrazbe u labuda)

Našoj sreći nije bilo kraja kad smo skontali da tamo, za razliku od i bez korone dosadnog i uspavanog Heidelberga (da, fora je kad dodješ kao turist na jedan dan i poslikaš "Schloss" odozgo i odozdo i možda kao doktor obaviš kakav seminar ali inače je to jedna do zla boga dosadna malogradjanska provincijska pripizdina koja živi na staroj slavi američkog doguzništva i pruske nostalgije) možemo sjesti i popiti jebeni kapučino bez ikakve posebne filozofije.



Da mi je netko rekao prije dvije godine da ću se veseliti svakoj kavi koju mi dozvole popiti u kafiću posjela bi ga u auto i odvela u Wiesloch.
Što ga dodje nešto kao naše Vrapče.

I kad smo već smjeli sjesti i popiti kavu, onda smo zaboravili i na novogodišnje zavjete o dijeti.
Bit će za to vremena iza Tri kralja.



Dotada ćemo lipi i debeli još malo použivati u zemaljskim užicima.



Na povratku pozdravila nas je grupa labudova koja se baš i ne drži pravila o okupljanju,



dok se sunce već polako spremalo na počinak,



malo nam puneći baterije.
Ne baš za slijedećih deset godina pandemije i minimum 40-tak boostera koji nas još čekaju ali barem za jedan kako tako optimističniji post.



I see babies cry, I watch them grow
They'll learn much more than I'll ever know
And I think to myself, what a wonderful world
Yes, I think to myself, what a wonderful world

- 18:59 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 31.12.2021.

Stih što se reći nesm'je

Ove godine ne mislim nikome zaželiti ništa u Novoj. Samo ću Staru, uz onu prije nje, nabiti na qrac i to je bilo to.
Vidjeli smo svi u šta su se dvadeseta i dvajstprva pretvorila.
Jedna dvadeset i druga manje više.
Niti ću ju jebat, nit joj pjesme pisat.

Voljela bi samo jednom vidjeti sva ta groblja lažnih nada i prekokurcovitih želja.
Koji to kupovi govana moraju biti.
Jedino je možda kup novogodišnjih zavjeta i obećanja viši za koji metar.
Od Tri kralja ću krenuti na dijetu.
Od danas pa nadalje i ubuduće biti ću vjeran pošten drug koji drži datj riječ.
Jedina je caka u tome da to nadalje potraje najduže do kraja siječnja.

I zato, Staroj nemam što za reći osim : Ubij se.



Skupi večeras snagu u sebi
koje nemaš kao ni sreće
ljubavna tragikomiko

Jutro ce stići, ti ćeš otići
s previše misli u svojoj glavi
ljubavna crno - bijela tehniko

Otkači se do daske
i idi nek' te ljudi časte
otrovni andjele

Otkači se do daske
skini s lica svoje maske
otrovna vještice

Obuci se i gubi se
dosta mi je takve nevolje
odluči se i ubij se
za tebe to bit ce najbolje
ubij se


Što se tiče 2022...
Draga moja Nova, slobodno si nadji neki drugi pakšu na kojem ćeš se zadovoljavati.
Na suho.
Bez vazeljina.
Uz jednu s moje kompilacije za kraj i prije negoli si došla : Baj baj baj.



Jer umjesto poetskih visina
izlazi iz mene samo tuga i gorčina
i misao što se reći ne sm'je
ko te kara nek' ti piše pjesme

Htio bih da budem gospodin
i izbjegnem reakcije bijesne
ali reći ću kao pravi primitivac
ko te kara nek' ti piše pjesme


- 15:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 29.12.2021.

Točno u podne

On: Danas je dan westerna na 3sat
Ja: Nisam znala da honorarno radiš na 3sat kao filmski urednik
On (pjevuši melodiju iz Točno u podne): Do not forsake me, oh my darling...
Ja: Znaš tko je bio producent od Točno u podne?
On: Ne, tko?
Ja: Njemačke željeznice
On: ?
Ja: Pa jedino u tom filmu je vlak stigao točno na vrijeme
On: To u biti ni nije western nego drama.
Ja: A drugi dio je triler u kojem neka tim filmom maltretirana žena preparira kočnice od Grace Kelly.
On: Ma daj. Pa i ti bi onako izašla iz vlaka i ne bi pustila da me upucaju.
Ja: Da si Garry Cooper. Ovako mislim da bi ipak otputovala s onon kurbon i podijelile bi trošak za vijenac.
On: Pizda ti materina bezobrazna. Nego, snimam i Šejna, pa njega voliš.
Ja: Na njemačkom. Jebeno.
On: Šta ću kad nema originala.
Ja: Nema mi jače scene nego kad onaj mali trči za Šejnom i kaže "komm zurück, meine Mutter braucht dich, ich brauche dich..."
On: Mogo je reć i Hast du eine Mutter, hast du immer Butter.

I tako.
Sretnem li ikada filmskog urednika na 3Sat garantiram mu da sigurno neće dočekati 28.godišnjicu braka kao nas dvoje danas.




- 12:00 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 28.12.2021.

Hasselhoff

Neki dan sam sanjala da je muž spasitelj na plaži.
Probudila sam se prije nego je počeo bilo koga spašavati jer onda bi se definitivno svi poutapali.
Pretpostavljam sa su ovakvi snovi neki manje poznati i dosad nezabilježeni simptom post covida.

Na sam Božić ujutro dočekao me neizostavni Clint Istočnodrveni u nekom od špageti westerna bez kojih rijetko prodje bilo koje duže bivanje doma bolje polovice.
Još sam dobro i prošla, film je bio pri samom kraju dok sam se probudila.



Zbog Clinta mi se možda izbacio i osip na ledjima koji sam otkrila u nedjelju.
Mogao bi biti neurodermitis ali nisam sigurna pa me opet čeka odlazak liječniku ako se ne umiri.
Smanjio se u medjuvremenu pa neću nikamo, pogotovo ne do onog istog liječnika koji mi na početku svega skupa nije htio dati ništa i pustio me da čekam da mi se pogorša pa odem u bolnicu. Čekati da odem u bolnicu mogu i bez njega, tako da s njime trenutno ne mislim gubiti ni vrijeme ni živce.

Mužev herpes se umirio i gotovo nestao ali ga sad muči upala desni.
Jedva je dobio termin kod zubara jučer.
Danima smo se mučili sa tom upalom.
Pasta koju mu je zubar telefonski prepisao nije baš pomogla.
Plus da se ne bi smjela koristiti kod pacijenata sa herpesom. Muž je više puta preko telefona naglasio da trenutno uzima i terapiju protiv njega i onda mu daju lijek koji se u tom slučaju ne bi smio koristiti.
Tako da nam vrijeme izmedju Božića i Nove godine prolazi po doktorima gdje ćemo, kakve smo sreće, pobrati još i omikron.

Onda jučer prvi put nakon 14 dana izadjem iz kuće.
Prije toga pročitam nova corona pravila u našoj pokrajini.
I ustanovim da smo trenutno nas troje izjednačeni po pravima sa antivakserima.
Status preboljelih dobit ćemo tek 12.01. i onda nam po novom to vrijedi samo još 2 mjeseca.
Booster ne možemo dobiti odmah jer smo "genesen" a zato jer nemamo "booster" sredinom ožujka ostat ćemo bez svih prava ako se ne želimo testirati svaki dan.
Testiranjem svaki dan kad tad ćemo biti pozitivni a onda slijedi 14 dana karantene.
Neplaćene jer nismo 3x cijepljeni zato jer nas ne mogu ili ne žele cijepiti jer smo preboljeli ali nam se to ne prizna za odlazak na kavu.
Tako nekako.
(Ovo s neplaćanjem je moj crni scenarij koji još ne važi. S naglaskom na još.)

Već mi je bilo krivo da me nije pobralo.
Nisam bila u stanju izdržati više svo to sranje.
Kažu mi da se smirim.
Smirim?
Mislila sam lani da je osam mjeseci lockdowna kraj svijeta a ovo sada je još barem pet puta gore.
Muž mi savjetuje šetnju.
Jebenu šetnju jebenim smrdljivim švapskim sumpfom od kojeg mi se povraća zbog onih osam mjeseci šetnji u krug po njemu.
Provest ću jebeni ostatak živoga slažući goblene od šarenih kamenčića i igrajući remi i Zeldu zatvorena u 4 zida.
Jebeš takav život.
Nije to ni šaka suza ni vrića smija nego kurac od ovce.

Dok sam već razmišljala gdje je najbliži most s kojeg bi se strmopizdila, javila se sestra od našeg liječnika.
Nakon razgovora s Gesundheitsamtom ispalo je da se ipak treći put možemo cijepiti već 17.02., tako da će nam jedna covid potvrda nadomjestiti drugu bez rupe izmedju.
Onakve kakva je nastala trenutno do polovice siječnja jer naš glupi doktor nije hrio boosterovati nas prije isteka 6 mjeseci od 2. doze.
Jer je u vrijeme kad smo tražili termin za booster bila takva preporuka od RKI Institita.
Da tada nismo požurili napraviti termin, par dana kasnije mogli smi dobiti raniji termin i možda ne bi u medjuvremenu pobrali coronu.
Gdje smo je točno pobrali nemamo pojma.
99,9% od nekog od cijepljenih kolega koji je prešutio slučaj u obitelji i dolazio na posao uz kućne testove.
Od kojih kod mene nijedan nije bio pozitivan usprkos pozitivnom PCR-u.
Toliko o sigurnosti koju donosi svakodnevno testiranje.
Cijepljenje pak pomaže definitivno da se stvar ne bi zakomplicirala a onu priču o tome kako time štitite druge možete zaboraviti.
Štitite isključivo i jedino sebe, smanjujući vjerojatnost da skončate život u nekoj bolnici bez ikoga svojega oko sebe.
Ništa drugo.

Ovako nadrkanoj frendica mi je jučer poslala čestitku za imendan.
I nekakvog kičastog svetog Ivana koji me jako voli.
Kaže ona.
Ajme, neću sada citirati šta sam joj sve odgovorila ovako dobro raspoložena.
Imat će sad materijala moliti se za moju dušu.
Nemam ja ništa protiv vjere ni svetoga Ivana ali imam protiv toga da ne netko tko dobro zna da u to ne vjerujem obasipa vjerskim sadržajima i to onima kopipejst tipa sa stranica pomolimoseskupa.hr i milostugospodinu.com.
Ni ja njoj ne šaljem oglase za posao sugerirajući joj da bi bilo bolje za nju da potraži bilo kakav posao umjesto što sa niti 40 godina dvaput dnevno odlazi u crkvu i živi na mužev račun.
Još manje ju podsjećam da joj nisu kolegice iz molitvene grupe nosile kuhanu juhu i sarmu kad je davnih dana bila sama i bolesna i bez obitelji u blizini.
Mogu vam samo reći da sam joj poručila neka mu poruči, onom gore mislim, kad me već tako voli da mi neprekidno sere na glavu još od davne 1983 da je moje pomirenje sa njim pomaknuto do daljnjega.
I da je skupa s arhandjelom Gabrijelom, svetom Petrom i svim ostalim personalom što se mene tiče od danas pa nadalje i ubuduće u karanteni.
Bez nade za pomilovanjem.




Moj dragi Bog se spomniš
Nisem pogosto težil
Če je bolezen v družini
Ko potujem z letalom
Priznam, da sem svoje težave
Kar sam uredil

Moj dragi Bog saj poznaš moje grehe
Od desetke deset ne bi dobil
Meso je Boga, duh je lovec na sanje
Priznam da sem te zase po sebi skrojil.

Najina žalost so Tvoji trgovci
Prodajajo novo življenje ljudem
U Tvojem imenu trgujejo s strahom
Kaj se bo z nami zgodilo potem
Ko nas pokličeš k sebi.

Reši nas črnih pastirjev in pridi domov
Zapri hinavske štacune
Zami jim svoj blagoslov
Naj počivajo v miru nebeških gozdičkov in pol
Na Zemlji sva midva zame dovolj.

Moj dragi Bog, Ti imaš mnogo obrazov
In nosiš veliko imen
Spoštujem Tvoje ideje
Verjamem da si iskren
Bodi streha nad mojo družino
Ostal bom veter Tvojih semen.

Najina žalost so Tvoji trgovci
Prodajajo novo življenje ljudem
U Tvojem imenu trgujejo s strahom
Kaj se bo z nami zgodilo potem
Ko nas pokličeš k sebi.



- 11:31 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 24.12.2021.

Kompir

Šišmiš iz Wuhana na bianko se hladi od jučer,



(Legenda:
itizaj, leklerk
Sekić
frendica)

druga tura bakalara na primorski lagano krčka, palenta je skuhana.



(slike su dodane kasnije)

Sad malo odmora pa okitit bor i to je bilo to za ovaj Badnjak.
Nekako smo ipak uspjeli sve ovako iz bunkera, uz logističku pomoć dvije vilenjakuše iz susjedstva, napraviti kakav takav ugodjaj djedu Mrazu.


(Mačak kontrolira kvalitetu parmezana)

Koji će nam ove godine donesti qrac.
Ali nema veze, ni ja za njega nemam keksića a mlijeko mu nije zdravo u njegovim godinama.
Ionako je predebeo.
Neka pije vodu.

U ponoć izlazim iz karantene.
Bilo bi primjerenije da je sutra Uskrs ali i ovako mogu proći kao Isus za po kući.
Dobro je, svi troje smo se izlizali ko mačke.
S kim si dlakav si.



Malo smo se rastužili oko ručka kad je rekao:
"A jesi prava kćer svojih roditelja, bakalar ti je ko od našega deda a čupavci ko od naše babe."



Sjetili smo se onih Božića kad bi se njih dvoje kao nešto preganjali.
Uvijek oko kompira koji se nikako nije htio peći sinkronizirano sa puricom.
A mi bi se smijali tim njihovim pizdama materinima i ostalom folkloru, koji sada tako jebeno fali, ma kako se to nekome činilo čudno.
Jer bila je iza te šake psovki puna jedna vrića smija.
Ča je život vengo nostalgija.

Umjesto čestitke neka ide moja najdraža božićna.
Šteta da su ovo dvoje iz pjesme Irci u dijaspori jer koje bi to tek blagoslove jedan drugom poslali da su znali ma samo par našim bombi, rašpi i livolvera.



Sretan Božić svim ljudima i blogerima dobre volje a posebno onima nadrkanima.



You're a bum
You're a punk
You're an old slut on junk
Lying there almost dead on a drip in that bed
You scumbag, you maggot
You cheap lousy faggot
Happy Christmas your arse
I pray God it's our last
The boys of the NYPD choir
Still singing Galway Bay
And the bells are ringing out
For Christmas day


P.S. ono uzbudjenje kad lunapark stiže u vaš grad




- 17:23 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< siječanj, 2022  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Siječanj 2022 (6)
Prosinac 2021 (18)
Studeni 2021 (6)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (7)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (10)
Lipanj 2021 (6)
Svibanj 2021 (14)
Travanj 2021 (10)
Ožujak 2021 (15)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Sve sličnosti sa stvarnim osobama, mačkama i dogadjajima slučajno su namjerne.
Kako ne bi morali razmišljati da li su Vaši komentari na ovom blogi poželjni ili ne, autorica je iskoristila mogućnost blokiranja i time vam olakšala dilemu.

Pritužbe i primjedbe možete svakodnevno slati na slijedeće mailove:
Nuspojaveineželjeniučincibloga@net.hr
LansirnarampazalansiranjeodjebaPraćka@gmail.com
Blogotragedijestopifreshliste@histeriziranje.org