Napokon, Paypalom je moguće plaćati i s naših prostora. Govoreno je da nemamo sređen platni sustav, da banke nešto gnjave, da su zakoni neuskladivi s njihovim uvjetima itd. Potpisivale su se razne online peticije, slali su se mejlovi tamo, ali kao i sa svim takvim akcijama, sve je ostalo isto. No odjednom, bez neke pompe, Hrvatska se našla na popisu (prije su se ljudi dovijali, pa navodili Sloveniju, ali to je padalo zbog broja kreditne kartice).
Što to konkretno znači? Paypal je de facto standard plaćanja na Ebayu, tamo ga koriste zbog zaštite i kupaca i prodavača, ima nekih anti-prevara mehanizama, a i zato jer je Ebay vlasnik Paypala pa ga namjerno guraju. No, Paypal je preferirani način plaćanja i drugdje, recimo razni open source projekti ga koriste za micropayment, razne donacije (prije par dana sam poželio to iskoristiti za Mondorescue, jedini projekt s kojim sam kvalitetno uspio napraviti image Linuxa za backup - onaj koji se i može restorati). A najviše bih ga svakako koristio za Ebay, budući da sam se dosad natezao s alternativnim oblicima (Bidpay, pa čak i slanje u kuverti) i samo zato vrlo malo kupovao, isključivo knjige. I to samo iz Amerike, budući da ostatak svijeta ima dosta velike troškove na bilo što osim Paypala (bank transfer je vrlo skup itd.). Gnjavaža i muka, a nemam nikog vani (dovoljno dobrog) da preko njega kupujem.

Koja je uopće pozadina dostupnosti Paypala u nas? Navodno, dolazi i sam Ebay kao takav, Oglasnik.hr se preplašio i počeo stavljati brojeve telefona uz oglase, dakle ukinuo instituciju pretplate. Ne znam gdje vide tržište; aukcije.hr hrane se filatelijom i numizmatikom, ostale aukcije nisu baš popularne, kupiprodaj.net funkcionira kao oglasnik, a ne toliko kao aukcije, jednostavno ipak nismo dovoljno online da nam se poveća promet. No, svaka je konkurencija dobra, makar ne volim disperziranost usluge i da moram ići na 5 stranica da pronađem ono što me zanima.
A malo trivije: ebay.hr domena postoji, pretragom na dns.hr vidimo da je domena registrirana (i pokazuje na neki Iskonov IP) od strane individue nad kim Google query baca zanimljiv link a i drugi ih "vole". Cybersquatting? Najvjerojatnije, sjetite se tele2.hr i misterioznog "obrta" istog imena.

Svake godine sve tužniji, Info sajam je napokon otkazan http://www.zv.hr/press/display_hr.cfm?pi=2006-10-05x01_hr.html. Agonija ovog sajma kojeg su de fakto držali mobilni operateri kojima je pocket change zakupiti pola paviljona ove godine izgleda da je prestala. Vjerojatno čak ni srednjoškolci nisu nalazili svrhu posjećivanja istog pa je posjetitelja (pogotovo onih koji su čak i htjeli sklopiti neki posao) bilo sve manje. A informatičke firme su govorile da ih ucjenjuju visokim davanjima za štandove, pa se iz principa nisu htjele pojavljivati. I to je zatvoreni krug. A u zlatno doba, sredina i druga polovica 90'ih, koliko god tad bilo patetičnije stanje nego danas, love se za izlaganje na Infu (to se tad čak i drugačije zvalo, ako se dobro sjećam, interbiro informatika, sjeća li se tko ?) uvijek imalo, čak su i najmanje firme i startupovi imali za minijaturni sajam s default nazivom štanda i dva kompa da vrte prezentaciju proizvoda. Kome treba, pogledat će. I kupiti/prodati. Čak i firme koje nisu imale razloga reklamirati se, dolazile su da ostvare kontakte i snime konkurenciju.
Bilo je i razumijevanja za Hulkov Linux štand, koji je ranih dana počeo pržiti CD-e s Linuxom svim zainteresiranima, a (po slikama, nisam dugo bio) zadnjih godina su imali i koreografiju, Live Tuxa :)
No, ove godine to se svelo na jedno veliko ništa.

Srećom, InterLiber i dalje postoji, kao jedna velika knjižara s velikim popustima. Svake godine redovito ju posjetim, ne zato što je ulaz besplatan, nego zato što jedva poslije izađem iz paviljona opterećen težinom knjiga. Evo, već sad počinjem štedjeti za tu nabavku (ma lažem, ionako nemam mjere u kupovanju knjiga, i dat ću pare bez obzira na prigodu, popuste, podatak da li mi knjiga treba i da li me barem malo zanima).