Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
#. ovaj blog .#
ovaj je blog nastao zbog toga sto zelim negdje izrazavati svoje misli i osjecaje i podijeliti sa vama svoja iskustva.. nadam se da ce blog biti citan i imati vase sadrzajne komentare..
..blogovi koje citam.. vrijedni su paznje i jako ljepi.. posjetite..
[.soul of a child.]
[.alkoholicarka s razlogom.]
[.twisted whispers.]
[.love comes again.]
[.nocna mora.]
[.angel with broken wings.]
[.mistress oblivion.]
[.smaragdna diva.]
[.st.bitch.]
[.Klarisa.]
[.shape of my heart.]
[.another emo kid.]
[.mala uspomena.]
[.i'm sorry.]
[.zoe jane.]
[.tajne zaljubljenog srca.]
[.o menii.]
Ja? hmm.
Za sebe bi mogla puno toga reci..
Puno osjecaja..sjecanja.. ponekad jedan pogled u proslost izmami suze na ocima.. previse osjecajna.. proslost ju natjerala da bude ranjiva..neki ljudi.. nemogu ih zaboravit.. zauvjek u srcu.. oziljci na rukama nisu nista prema onima na srcu.. ali pokusavam zaboraviti.. imam najbolju frendicu na svijetu i isto tako naaajboljeg decka.. oni su uvjek uz mene.. ali skoro nitko nezna moje osjecaje izrecene na ovom blogu.. zato jer sam anonimna.. ne moraju svi znat.. ne trebaju.. ne zanima ih.. cesto glumim kad mi je tesko.. da ne povrijedim neke ljude.. a to sto oni mene povrijede, zaboravljam..brzo prelazim preko nekih stvari..mozda s maskom koju nosim.. al u srcu, u meni, ne.. nemogu.. previse uspomena.. previse nadanja..
11.08.2007.
..Slomljeni pogled iz kuta, osusene suze,
krvave modrice i srce slomljeno od tuge.
Jecaj bola i drhtavi glas,
nevino dijete i oduzeti dah.
Necujni vrisak djeteta u besanoj noci,
vec izgubljene nade da ce sve to proci.
Strah, bol i rastrgnuta dusa,
zelja za smrcu i ne dozivljenju sutra.
Uzasnuti pogled moleci za ljubav,
hladni pogled i krvavi udar.
Prolivena krv po podu sobe,
jedno je dijete ostalo bez mladosti svoje..
Tuzna pjesma.. sve je oko mene tuzno.. tuga se zavukla u mene.. u moj nekadasnji iskren osmjeh [nema ga vise], u sve moje.. gledam kako sreca odlazi od mene.. Godine prolaze.. gledam neke stare slike, neka lica koja vise nisu u mojoj blizini.. prisjecam se svega.. to mi se sada cini nekako cudnim.. ko da je to bilo jaaako jako davno.. a bilo je samo prije 2-3 godine.. puno se od toga promjenilo.. ja bas i ne volim promjene.. samo one na bolje.. al ajde.. znam da je to dio odrastanja.. bilo bi dosadno kad bi sve uvjek bilo isto.. ali dogodile su se i one bolje promjene.. postala sam skroz drukcija osoba.. puno me toga dotuklo, sad sam jaca osoba.. napravila sam puno gresaka na kojima sad nastojim uciti i ne ponavljati isto.. zahvalna sam na puno toga.. ali ipak.. neke stvari se nisu trebale dogoditi, nije bilo potrebe.. al eto, valjda sudbina oce da napravimo neke greske, da prodemo neke stvari u zivotu da bi nam poslje bilo lakse. nemogu se zaliti, imam sve sta mi treba.. ali nekad sreca jednostavno nije na mojoj strani.. hmm, nekad.. skoro uvjek.. ali nadam se da ce biti bolje. nada moja ne umire.. nedam se jos.
