Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
#. ovaj blog .#
ovaj je blog nastao zbog toga sto zelim negdje izrazavati svoje misli i osjecaje i podijeliti sa vama svoja iskustva.. nadam se da ce blog biti citan i imati vase sadrzajne komentare..
..blogovi koje citam.. vrijedni su paznje i jako ljepi.. posjetite..
[.soul of a child.]
[.alkoholicarka s razlogom.]
[.twisted whispers.]
[.love comes again.]
[.nocna mora.]
[.angel with broken wings.]
[.mistress oblivion.]
[.smaragdna diva.]
[.st.bitch.]
[.Klarisa.]
[.shape of my heart.]
[.another emo kid.]
[.mala uspomena.]
[.i'm sorry.]
[.zoe jane.]
[.tajne zaljubljenog srca.]
[.o menii.]
Ja? hmm.
Za sebe bi mogla puno toga reci..
Puno osjecaja..sjecanja.. ponekad jedan pogled u proslost izmami suze na ocima.. previse osjecajna.. proslost ju natjerala da bude ranjiva..neki ljudi.. nemogu ih zaboravit.. zauvjek u srcu.. oziljci na rukama nisu nista prema onima na srcu.. ali pokusavam zaboraviti.. imam najbolju frendicu na svijetu i isto tako naaajboljeg decka.. oni su uvjek uz mene.. ali skoro nitko nezna moje osjecaje izrecene na ovom blogu.. zato jer sam anonimna.. ne moraju svi znat.. ne trebaju.. ne zanima ih.. cesto glumim kad mi je tesko.. da ne povrijedim neke ljude.. a to sto oni mene povrijede, zaboravljam..brzo prelazim preko nekih stvari..mozda s maskom koju nosim.. al u srcu, u meni, ne.. nemogu.. previse uspomena.. previse nadanja..
29.07.2007.
~..i want to hide from pain, from darkness, i want to hide from everything what bothers me, i want to hide from tears, from life..~
ponekad pozelim otici daleko iz ovog grada.. negdje di me niko nece poznati, negdje di cu biti sama.. sa svojom boli.. sa svojim razmisljanjima i osjecajima.. cesto mislim o tome kako su se neki ljudi uzasno promjenili.. znam, sve se mijenja.. sve oko mene me podsjeca da nista nije kao nekada.. sjetim se svih onih danih obecanja da cemo uvjek biti zajedno, u svemu.. da cemo se uvjek druziti ma sta god da se dogodilo.. da se nista nece sprijeciti medu nama.. ali nazalost to vise nije tako.. ljudi se mijenjaju. I ja sam se promjenila, priznajem to.. prema svima se trudim biti dobra, ali nekad se zapitam dali mojim ponasanjem, rijecima, nekim dijelima znam nekoga povrijediti?? Mislim na druge.. ne zelim da iko pati zbog mene.. ali zasto onda oni ne misle na mene?? Sta sam napravila? Neznam.. mozda jednostavno tako treba biti.. dokada ce to trajati? Neznam..
imam ciljeve u zivotu.. zelim ih ostvariti.. nekad se sjetim koji su bili moji snovi kad sam jos bila mala, kada nisam razmisljala o nicemu.. kad sam vjerovala da kad budem starija, da cu moci sve.. eh kad bi to bilo tako.. djeci je najljepse.. ali nekad je tesko vratiti se u onu istu tocku gdje si prije bio, vratiti onu ljubav koju si prije volio, vjerovati u sve ono sto si prije smatrao istinitim.. vremena se mjenjaju, mi se mijenjamo.. nesmijemo gledati proslost.. ne mozemo vjerovati da cemo jednom opet zivjeti tu proslost, jedini nacin je ne okrenuti se buducnosti.. a to je nemoguce, bila bi to prevelika greska.. ko zna, mozda nas bas na uglu ceka sreca, novi prijatelji.. nova iskustva.. steta bi to bilo propustiti samo zato sto mislimo da nam je proslost draza.. nekad je stvarno tako.. ali moramo znati cijeniti ono sto nam se u zivotu pruza.. moramo znat cijeniti ono sto imamo.. jer to sutra mozemo i izgubiti.. a tek bi onda bili svjesni sto smo imali.. a to nam se mozda nikad ne vrati.. jer mozda to drugi nikada nece imati..
28.07.2007.
Pomirili smo se. Opet. Sretna sam konacno.. Obecao mi je da ce se ovog put potruditi da sve bude ok.. vjerujem mu.. vojim ga najvise na svijetu.. moj bi svijet bez njega bio previse prazan.. sve bi mi falilo.. volim ga.. nadam se da cu biti sretna i dalje.. mislim da zasluzujem to.
24.07.2007.
Opet.
Opet isto. Ista stvar.
Opet sam popustila. Rekla sam sama sebi da je ono bio siguran kraj. Bez povratka. Ali naravno, opet sam popustila, opet sam presla preko svega i vratila se tebi.. Prosli post je bio tako iskreno napisan, mislila sam da vise nikada necemo biti zajedno. A eto sada. Ponovo. Jednostavno je to jace od mene. Ne mogu se boriti. Popustam. Opet.
Opet isto. Ista stvar.
Opet sam popustila. Rekla sam sama sebi da je ono bio siguran kraj. Bez povratka. Ali naravno, opet sam popustila, opet sam presla preko svega i vratila se tebi.. Prosli post je bio tako iskreno napisan, mislila sam da vise nikada necemo biti zajedno. A eto sada. Ponovo. Jednostavno je to jace od mene. Ne mogu se boriti. Popustam. Opet.
Kazes da me volis. Neznam dali je to bas onako kao prije. Neznam dali osjecas za mene onu ljubav koja je prije vladala medu nama. Sada mi je sve tako cudno, tako strano. One tvoje rijeci VOLIM TE su nekako, cudne.. Neznam vise sta misliti. Osjecam kao da su to samo rijeci.. Osjecam se kao glupaca koja samo trci za njim. A dosadilo mi je to.
16.07.2007.
Toliko vremena provedenog sa tobom.. godina i 8 mjeseci.. toliko uspomena.. nemogu to izbrisati iz sjecanja, jos me previse toga veze za tebe.. i ne zelim da to prestane.. znas da te volim, znas da te volim vise od icega.. al vise ne ide.. samo mi je zao sto si tako lagano odustao od mene, od nas.. ja cu ovu ljubav zauvjek pamtiti jer sam za nju napravila bas sve, sve, sve sto sam mogla.. trudila sam se jako.. zeljela sam da budes sretan.. nadam se da sam barem to postigla.. ali nemogu vise ovako.. udaljavas se od mene, nisi vise onaj isti.. a to nemogu podnjeti.. znam da nitko nije savrsen jer ja uvjek pocinjem od sebe.. ali jednostavno to vise nije to.. onaj sam put rekla "ovo je zadnji put,zadnja prilika" a jos sam danas razmisljala o tome da opet popustim i pokusavam zaboraviti.. al ne ide.. niti to vise nemogu dopustiti.. tonem sve dublje i dublje.. razmisljam o tome kako sam prije tebi uvjek sve govorila, bio si uz mene uvjek.. mogla sam s tobom razgovarati o svemu.. voljela sam to.. voljela sam taj osjecaj kad sam znala da sam voljena, da me razumijes.. predivno..
sada je sve tako cudno.. ona sreca koja je u meni titrala svaki put kad sam te vidjela, poljubila, pricala sa tobom..kao da je ta sreca sada nestala, izgubila se.. vise nije isto.. ne moze biti.. previse je boli medu nama.. svaka nasa svada, mala prepirka, neka kriva rijec.. sve je to u meni izazivalo veliku tugu.. plakala sam.. suze su mi postale vjerni pratioci.. ali kad sam te ponovo vidjela, kad smo razjasnili.. bilo mi je lakse.. voljela sam taj osjecaj kad sam znala da poslje svake svade dolazi bolje vrijeme.. da ce ponovo biti ko prije, da ces me uvjek voljeti.. jos uvjek u meni gori mala nada da cemo i preko ovoga prijeci, da ces mi opet reci da me volis ko prije.. mozda je to samo neostvarivi san.. mozda ce taj san puknuti ko balon od sapunice.. al moja nada ne umire..
zbog tebe sam postala bolja osoba, naucila sam vise cijeniti ljude oko sebe.. vise me niti jedan udarac ne moze ubiti, svaka me bol jos vise ojaca.. volim te.. to je jace od mene.. nemogu se boriti a niti ne zelim.. volim te.. jos me za tebe vezu neki posebni osjecaji, osjecaji koje samo ti mozes razumijeti.. cudno mi je kada pomislim da cu morati koracati svijetom sa spoznajom da te vise nemam uza sebe, da mi vise ne pripadas.. a jos ce mi gore biti kad saznam da imas drugu.. stalno cu razmisljati dali ti je ona bolje od mene, dali ju usporedujes samnom.. dali joj govoris stvari koje si meni uvjek govorio.. poludjet cu, znam to.. i ja cu imati drugog, ali nikad nece moci biti kao ti.. nikad ga necu tako gledati.. nece mi moci tolko prirasti srcu kao ti.. volim te.. uvjek ce tako biti.. svaka me rijec podsjeca na tebe, svaka pjesma, svaki kutak.. toliko pjesama napisanih o tebi, o nama.. sve me jos veze za tebe.. bez tebe necu i nemogu.. nemam snage.. volim te.. zapamti sve ono sto smo zajedno prosli i kad sve ovo nestane, sjeti se sa osmjehom mene, nase ljubavi i tih trenutaka.. hvala ti na svemu sto si ucinio za mene, hvala za svako tvoje dijelo i za svaku rijec koja mi je brisala suze sa lica.. hvala ti za tvoje postojanje.. hvala ti za sve.. oprosti na svemu sto sam ti ikada napravila nazao, ako sam te ikada povrijedila, ucinila nesto zbog cega si bio tuzan.. zelim da znas da te volim vise od icega i da sta god da se desi, to ce uvjek biti tako.. VOLIM TE!!
..nadam se da ovo nije kraj..
08.07.2007.
Nekad nas neki datumi podsjete na neke odredene stvari.. Budemo sretni jer zivimo sa sjecanjem da je taj datum nekada postojao u nasem zivotu.. Da smo taj dan dozivjeli nesto znacajno.. A kako dalje kada uz nas nije osoba sa kojom smo djelili taj datum?? Kako dalje kad neznamo dali ta osoba sada misli isto sto i mi.. Dali i toj osobi ista znaci nekad jako bitan datum.. Dali je i ta osoba tuzna kao ja sto vise nismo jedno sa drugim.. neznam.. Kad se to bude dogodilo, ne zelim znati ko ce sta misliti.. A inace, ja sam jako lose.. Previse sam se trudila.. mislila sam da ce se nesto sa nama promjeniti, da ce biti bolje.. Ali nije. Vise uopce nemam snage truditi se.
01.07.2007.
volim te. trebam te vise nego ikada. nedam te nikome.
Mogla sam te izgubiti.. bio bi to velik udarac za mene, cak i prevelik.. Kad si mlad i kad mislis i osjecas da ces ti i ljudi koje volis zivjeti zauvijek...nazalost u jednoj sekundi zivot se moze promijeniti tako da izgubis one voljene.. nemoj cekati da se to dogodi. pokazi koliko ti je stalo do nekih ljudi jos dok su uz tebe.. jer nekada znam biti prekasno.. ljudi su preponosni da bi priznali neke stvari.. ponos ih drzi a mogli bi biti sretni.. eh.. ja sam naucila da treba osobi pokazati da ti je stalo dok je jos uz tebe i dok jos imas prilike.. tako je najbolje.. sve sam sredila sa mojom ljubavi, rekla sam sto mi smeta i sada je sve okej.. nadam se da ce tako biti jos duuugo.. vojim ga najvise na svijetu..
