|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
cijenjena i precijenjena nacijo...
mi smo jena i dolly...nas blog utjerat ce vam strah u kosti...slediti krv u zilama...unijeti nemir u vase snove... (mos'si mislit).sve sto mozete znati o nama je ovo sto vec dosad znate,a ne znate skoro nista...
Jena ide u 1. raz. prometne, a dolly u 8. čitamo viktoriu faust, slušamo metal (dolly i rock,i phunk), volimo HIM i tako....poznajemo se ne baš dugo s instrukcija i tak....živimo u malom gradiću u prigorju....
Blog.hr
Blogići...
Jena
lelaaaa:)
kula
anti_shminkerica
zaljubljena
nina
Bad Boy Kruška
In Front Of Gates To Hel...
ady_dsl
imam blog godinu dana a ...
Me and my perfect world
mar'ca
†...t.i.n.c.h.a...†
Forgive me
Can you forgive me again?
I don't know what I said
But I didn't mean to hurt you
I heard the words come out
I thought that I would die
It hurts so much to hurt you
Then you look at me
You're not shouting anymore
You're silently broken
I'd give anything now
to kill those words for you
Each time I say something I regret, I cry "I don't wanna lose you!"
But some how I know that you will never leave me, yeah.
'Cause you were made for me
Some how I'll make you see
How happy you make me
I can't live this life
Without you by my side
I need you to survive
So stay with me
You look in my eyes and I'm screaming inside that I'm sorry..
And you forgive me again
You're my one true friend
And I never meant to hurt you
Cranberries
Zombie
Another head hangs lowly,
Child is slowly taken.
And the violence caused such silence,
Who are we mistaken?
But you see, it's not me, it's not my family.
In your head, in your head they are fighting,
With their tanks and their bombs,
And their bombs and their guns.
In your head, in your head, they are crying...
In your head, in your head,
Zombie, zombie, zombie,
Hey, hey, hey. What's in your head,
In your head,
Zombie, zombie, zombie?
Hey, hey, hey, hey, oh, dou, dou, dou, dou, dou...
Another mother's breakin',
Heart is taking over.
When the vi'lence causes silence,
We must be mistaken.
It's the same old theme since nineteen-sixteen.
In your head, in your head they're still fighting,
With their tanks and their bombs,
And their bombs and their 5 guns.
In your head, in your head, they are dying...
In your head, in your head,
Zombie, zombie, zombie,
Hey, hey, hey. What's in your head,
In your head,
Zombie, zombie, zombie?
Hey, hey, hey, hey, oh, oh, oh,
Oh, oh, oh, oh, hey, oh, ya, ya-a...
Pišem iako nisam doma, ali sam se maloprije vratila s koncerta pa da odmah i napišem...
kao što sam i na klaunu napisala bila sam na koncertu Jure Stublića.
Ne slušam ga, ali je bio tu sto metara od sestrinog stana pa smo otišli.
I pazi ovo...
Stojim ja u prvom redu...
Ispred mene dečko
...zgodan...visok....plav... i pokraj njega dvije cure...-pomislim-zauzet je;
gledam ga još...divim se..al nisam ga dugo gledala jer su mi ispale oči, ali ono što sam vidjela s očima koje su bile skoro na podu bilo je i više nego dovoljno...
dolazi još jedan dečko...također zodan ali ovome ni do koljena...uz one dvije cure...primi ga za ruku...-zakljičim-peder je.
Nemam sreće-nemam dečka-
svaki zgodan dečko je 1.ili zauzet
2.ili peder
3. ili ne obraća pažnju na mene.
Pa sretno mi bilo ubuduće.
jer će mi se dora,moja nećakinja probudit, jer joj tipke na tipkovnici možda smetaju...
ovaj je dan...ispunjen svime...već dugo nisam ovako...
probudila se skoro oko podneva...putovala do zagreba...veseli me promatranje ljudi po cesti...svi su različiti jedan do drugoga...i onda opet do Bundeka...gdje sam bila i sinoć, samo što je danas bio puno ljepši vatromet...uživam u vatrometu, nisam ga prije voljela jer su mi uha stradala...ali ga sad volim...ponaša se ko ja...nepredvidljiv je...lijep za sebe, on izvana ja iznutra...opisujem sebe kao vatromet...sad sam raspoložena za pisanje iako polovica ljudi oko mene jedva gleda...veseli me i to što ću sad ić spavat i idem slušat svoj mp3!!! Idem slušat sve ono što danas nisam...a sad shvaćam da ne mogu bez 'svoje' glazbe...uši su mi pune narodnjaka, thompsona, gustafa, zečića..glazbe koja me ne čini zadovoljnom onako kako traba,ali mogu je barem podnijet... I'm happy...idem spavat..idem...vani grmi...lijepo je...moglča bih pisat do sutra sad mi se baš da...al moram.evo moram.
Moram ovdje pisat o njoj jer na moj blog zna doć pa ću opet imat problema.
Iako mi ne bi smetalo da ona ovo pročita, ali kakva je,
mogla bih gadno nadrljat. Ne treba mi to. Zapravo pišem o
Đurđi, onoj kuji koja me proglasila Sotonisticom,
pa smo se pomirile bla bla...uglavnom danas me razočarala ponovno. Ona ne prestaje.
Svoje slobodno vrijeme sam žrtvovala samo da bi ona napravila
budalu od mene. Ostala sam s njom u gradu jer mi ju je bilo žao ostavit
da sama čeka dva sata. Otišle smo u knjižnicu, bile smo u parku,
prošetale smo se po gradu a zapravo smo čekale njenog 'šogora' da dođe po
nju jer ju mora pokupit da zajedno idu k njenoj sestri u bolnicu u Koprivnicu.
I ona se meni hvali kak je ona svaki vikend s njim i sa sestrom i da se napiju
svi zajedno...i hvali mi se ostalim izmišljotinama...
I čovijek napokon dođe, i čeka ju. Ona meni kaže: Ja ne idem k njemu ja njega ne poznam!
Nije mi jasno, svaki vikend se zajedno opijaju (navodno)
a sad ga ne pozna?! I svaka druga joj je ,' mene je sram,mene je sram..'
uđemo u dućan i ona bježi van jer ju je sram! Stalno ju je nekog vraga sram, fakat mislim da je BOLESNA!
Trebala bi psihijatru...
Druga stvar, sretnem frenda na ulici, kad ona meni:
ja njega poznam, mi smo išli zajedno van, mi ovo , mi ono,
uglavnom mi se činilo kao da mi je htjela reći da joj je to bivši, a dobro znam da je to nemoguće.
I počne mi srat kako ja nemam pojma s kim se ja družim, on je idiot, on nju živcira...
ali mi nije jasno, zašto ako se oni tako DOBRO znjau, tako dobro da ona mene mora učit o njemu,
zašto je on pozdravio samo mene?
Počela se ponašat kao kurva odkad smo se pomirile, jer kao,
tjedan dana nismo razgovarale i ona je nakupila toliko dođživljaja da mi ima
čime ispirat mozak?
To ti je prijateljstvo...
nemam baš neke inspiracije sad za pisanje al idem pisat kad me jena već zamolila...
ma znaš kaj...
budem doma pisala sad mi se neda.
Na ovom prostoru i u ovom vremenu postoji još jedan svemir, pomaknut o dovog tek drhtajem misli. Iz ovog svijeta nemoguće je vidjeti onaj, kao što ni oni, s one strane, ne mogu vidjeti naš svijet. Ono je svijet iza zrcala i svi mi postojimo i u onom svijetu kao zrcalne slike nas samih. I u ovom i u onom svijetu postoje granični čuvari svijesti. Mi smo to u ovom svijetu, hodajući leševi, tijela koja žive zauvijek. U onom svijetu to su Anđeli, bića od plamena, koja su rođena mrtva, koja nikada neće imati tijela. Ovaj svijet u kome sad živimo slika je izvan fokusa. Samo ako se obje slike slože postići ćemo božansku svijest i moći ćemo se izdići nad nas same. Živimo u Paklu, a Raj ne postoji. Želite li Raj? Želite li mir? Onda posegnite za svojim likom iz zrcala, znajući da će vas ono uništiti, ali znajući jednako tako da će iz vaše smrti biti stvoreno novo biće, savršeno u svakom pogledu, božanstvo samo za sebe. I kad se okrenete, svi oko vas bit će božanstva. I samo tako moći ćete se boriti protiv suludog Stvoritelja koji ni jednom od vas tada neće biti ravan. Ako je čovjek prema crvu kao Bog prema čovjeku, tada će te vi prema stvoritelju biti kao Bog prema crvu. Bit ćete savršenstvo koje ne postoji. Bit ćete u fokusu.
Viktoria Faust, Neizgovorena priča...
Ja sam tvoja...
Imaš me, imaš moj život, imaš moju krv, moje misli i svaki djelić mene, ali ipak me odbacuješ...Moja krv je potekla iz tvoje... jer mi smo jedno... ta ista krv koja nas spaja, ali i razdjeljuje...ne poznajem te uopće...ali nešto mi govori da mi je poznat svaki osjećaj koji prođe kroz tebe... koji prožima tvoju dušu... razumijem te. Iako te imam, želim te... jer ti si tu, ali kao i da nisi... toliko si odsutan, dalek i hladan... nekad kad sjedim pokraj tebe slušam otkucaje tvog srca... i pretvaram ga u šapat upućen meni... tvoji dodiri postali su tako rijetki, tvoji razgovori sa mnom tako površni... a želim zarobiti tvoju dušu i učiniti je svojom. Nema više vremena. shvaćaš li? ... odbacuješ me, moj vampirski ljubavniče... a ja patim... teška vremena dolaze... duge su godine pred nama... a ja umirem... umirem najdraži... pusti da ti uđem pod kožu... zavučem se u svaki djelić tvoga uma...jer tebe sam jedinog imala... molim te stani... ne odlazi... ne odbacuj me, najdraži. ja sam tvoja i tvoja ću uvijek biti...ja sam bez tebe samo sjena u ovom pokvarenom svijetu....volim te....
tvoja Sjena
Pa da,kad svaki dan nekog vraga pišem,tako da ću sljedeći post MORAT sutra napisat,ne bih ga ja pisala jo dugo,sve dok se blog odmori od mene i ja od njega(nije mi dosadio samo hoću pauzu),a morat ću napisat post jer...danas idemo na koncertich,pa će kod mene,ako mi se bude dalo osvanut i koja fotkica od tamo...Mislim,ja ću ić,to sto posto,a jelena ako uspije pobjeć...samo daj jelena,pa znaš ti kak se to radi!
HvALA NA KOMMOVIMA,VEĆ IH DUGO NIJE BILO,VATALA ME PAnica!
