petak, 27.02.2009.

Mario Mlinarić

Bum tras ananas to je prvo što mi pada na pamet u vezi farme znajući da ni malo neće biti jednostavno ostaviti svakodnevne navike urbanoga grada.Dok sjednim na wc-u i pišem ovaj blog na mjestu na kojemu prosjedimo veći dio života,mjestu na kojemu se donosi većina bitnih odluka ,mjestu na kojemu dolaze sve kreativne ideje razmišljam kako počinje jedan stvaralački period moga ludog i ozbiljnog života.

U razgovoru sa ekipom koja dolazi samnom na farmu shvatio sam kako je svatko poseban i dovoljno lud ali u pozitivnom životu-da se odvoji od svakodnevnih navika i upisati u „nepoznato“.
Oduvijek sam bio veseljak al bez prava dva slova tako da jednostavno jedva čeka otiči na farmu te uživati .

Kod mene postoji poslovica tj.izreka „tajna života je uživanje u svakom njegovom trenutku a život je prekratak da ga trošimo uzalud“.

Nemam nikakvog straha od odlaska na farmu jer mislim da mi to sve samo može koristiti zapravo cijeli život nam je podređen učenju i učenju novih stvari jer je sve što nas okružuje
„ogromno“.
Največi kotač i pokretač su mi sestra i njezini klinci Antonio i Ana koje brutalno obožavam
I za koje najviše idem jer su me zamolili „ujo odi molim te lipo“ eto i ode ja ko muha bez glave.

Imam jako veliku podršku obitelji i svih mojih frendova i frendica i to je sve što mi treba i to je to ZG-o juriš na farmu malo radit i zekat se.
Meni je profi iz tjelesnog rekao ovako „Reči ču vam jednu stvar a to su dvije stvari-red,rad i disciplina“.

Pusa Antonui i Ani

Mario Mlinarić