petak, 27.02.2009.

Sonja Kovač

MOGU JA TO

Moram priznati da je ovo bila jedna jako teška odluka za mene pa možda čak i jedna od najtežih.
„Ići ili ne ići! Pitanje je sad!“
Prva pomisao bila je „Ne!!“ A onda kad sam si malo bolje razmislila i promislila ,pomisao je ipak bila“Definitvno Ne!!!“
Nisam ja za to nemogu ja na takvo mijesto...
Bila je krajnja pomisao.I što se to onda dogodilo u mojoj glavi da je ipak ispalo da dam pozitivan odgovor za farmu?!?Bez brige inače u životu nisam tako neodlučna,dapače vrlo sam odrešita i znam šta želim i stojim iza svojih stajališta.

Desilo se naime,to da ja sebi jednostavno nisam mogla dozvoliti takvo jedno „ne“ u životu jer si ti vjerovatno nikada nebi oprostila.Prilika za takvu mentalnu rehabilitaciju na svježem zraku uz cvrkut ptica nedobiva se često.

Ja jesam jedna gradska djevojka,koja voli štiklice i asvalt više od svega,lijepe krpice da nespominjem a tu su i shoping i luksuz(mislim na onaj luksuz koji u farmi nečemo imati,a to je topla kupaonica sa mirisljavom kupkom ili barem obični tuš).

I kao takva nikako se nisam mogla zamisliti u blatu do koljena,na hladnom bez vode.Ali vražičak u meni mi nije dao mira i cijelo vrijeme me nešto kopkalo.
Moj nemirni i avanturistički duh je sve više isplivavao na površinu a moja načela i pogled na svijet po kojem živim svoj život su prevagnuli.
Živim život pod gestom-JA MOGU BAŠ SVE ŠTO POŽELIM!!
Onda da si dozvolim da kažem kako ovo nemogu bilo bi potpuno kontradiktorno.Tako sam odlučila da mogu i ovo samo da sama sebi dokažem svoju teoriju.

Bit ču vrijedna ,ustrajna ,pozitivna;duhovita i ništa me neče pokolebati.Istinski osiječam da če nam biti divno i da počinje jedna največa avantura u mom životu a sve divne i korisne stvari i savijete koje ču tamo steći i naučiti život.

Tko zna možda izađem kao prava domačica spremna za udaju....
Ha ,ha,ha .....sad malo pretjerujem!!

PUSA

Vaša Sanja


Sonja Kovač