Fantasy Dnevnik
nedjelja, 16.09.2007.
Mač je močniji od pera... bwahahaha eat that necromancers!
Još jedan dan u ovom svijetu... mroam priznat da mrzim akd me netko škaklja, čak i ako je taj netko poluvilenjakinja... kaže da me testira na magiju, čudno stvorenje...
No uspio sam nekako zbrisat, nakon seanse koju nisam mogao izbjeć kad je glumila amulet oko mog vrata... hmm zanimljive su te seanse...
Uglavnom naišao sam na skupinu ljudi kako udaraju u nekog manjeg čovječuljka... nisam odolio a da ne upitam što je lopov učinio...
Jedan od udarača mi se obratio sa velikom dozom sarkazma u glasu da nisam odolio da ga ne spustim na zemlju (doslovno) da napravi pedeset sklekova za pokoru...
I sada mroam ovdje zapisat za sve koji čitaju.. nikad ne pokušavajte spriječit izvršenje pokore jer je to grijeh... naravno, napali su me i ostavili čovječuljka da se previja od bolova. Dobio sam nekoliko udaraca u oklopljeno tijelo, uvijek em iznova iznenađuju ti barbari koji misle da su im ruke čvršće od čelika... uz bolne urlike su odustali kad sam slomio ruke dvojici... potpuno slučajno, zaboravio koilko su ljudi krhki u ovom svijetu... kao da nikad u životu nisu radili nešto teškog... Bogova mi što oni rade... ako su ovakvi ratnici na čitavom svijetu, šačica vitezova iz našeg bi pokorila čitav svijet.
Osjećao sam se zadovoljno jer su ostali pristali svojevoljno radit sklekove pod mojim nadzorom... još će nešto bit od njih, kad prođu broj 20... ova škvadra nije bila sposobna... bit će ukoiko se budemo se budemo sretali nešto češće... onaj čovječuljak mi se stao zahvaljivat... promotrio sam ga dobro i činilo se da u njemu ipak ima malo pokvarenosti... te sam ga natjerao da radi sklekove nakon što sam ga izliječio... liječenje me iscrpilo daleko više nego što bi me prije nekoliko dana... Bahamuta mi, morat ću pronać put kući...
Mali čovječuljak je jedva 2 napravio... nije ni čudo što ga tuku, mora da je nekromant... Upitao sam ga, no on me samo gledao kao da sam lud, a trenutak ranije me gledao kao da sam svet i zvao me Isus... nakon što sam ga neuspješno pokušao uvjerit da mi je ime Arathorn ostavio sam ga da radi sklekove sa ostalima... činili su se dovoljno pitomi sada...
Da bi barem to bilo sve, ljudi su em sretali čudnim pitanjima... čak me skupina pokušala stavit u nekakvu čudnu bijelu košulju predugih rukava, zahvalio sam im i odbio, jer je očito košulja izrađena za nekog sa neproporcionalno dugim rukama, jadan čovjek. Nakon kratkog okršaja, odustali su od nametanja dara te sam se mogao vratit u spilju. Prokletstvo mislim da ju me ljudi u plavom sa smiješnim kapicama slijedili... prokletstvo, žele da im se predam.. perverznjaci... haha šalim se, pokupio sam nešto od njihova smisla za humor... čudan je... uistinu čudan...
No sad mi je samo ostalo da potražim poluvilenjakinju nakon što se otresem ovih komaraca... svuda me progone... i ostavljaju moje slike po gradu... shvaćam da im se sviđa ali opet mislim da malo pretjeruju sa tim obožavanjem... mislim, žele me zatvorit u kavez da me imaju samo za sebe ili me možda žele prodat u roblje... Neće ovog tipa... da to je još jedna riječ koju sam naučio, prilično kul jelda?
probušio sam rupu u pećini inaišao na labirint.. čudno nisam znao da se ovdje nalazi nešto takvog... isukao sam mač i upalio svijetlo , blijedo koje je jedva osvjetljavalo nekoiko metara... moći koje sam uzimao zdravo za gotovo bile su na samrti. Zakoračio sam u dubine labirinta i izgubio se... da izgubio sam se... No barem ću imat vremena da napišem dnevnik u miru...
