Fantasy Dnevnik
subota, 02.06.2007.
Gladna sam.
Ne znam zašto se ljudi uvijek odluče za najteži put kad ne znaju kud bi.
Naime ja ovakva gladna i žedna zaključila sam da, s obzirom da ne znam gdje sam, bi najbolje bilo da se popnem na ovo ukleto brdo tu, pa da možda onda nešto i vidim.
I penjem se... Sad sam malo sjela... Uopće ništa ne vidim okolo, sve neke ravnice.
Koje sranje.
Da sam u Ankhu, već bi namirisala onaj poznati vonj rijeke Ankh, ali neee... tu sve miriši po cvijeću i trulom lišću i travi i nečemu što mi miriši kao iskopana zemlja.
Iskopana zemlja ima uvijek neki specifičan miris, kao i pokošena trava.
Kao da se znoji iznutra.
Pitam se odakle dolazi taj miris...
Idem pogledati još malo više pa ću si napisat...
...
Oh, dobre vijesti.
Naime tu netko nešto gradi, i po tragovima nije davno bio tu.
To je super.
Možda oni tu imaju nešto jestivo i pitko a što nisu neke sumnjive bobice...
Već mogu osjetiti miris ispečenog mesa i okus svježe vode kako mi klizi niz grlo...
Kakva je ovo prokleta šuma bez izvora i potoka i slapova i tih sranja koja bi mi bila korisna??
No dobro... idem malo vidit unutra... Uh... hvata me neka nesvjestica, kao da me bogovi gađaju cipelama odozgo...
